U Zagrebu se ne otvaraju često ambiciozni restorani kao što je ovaj, Fidel Gastro na Trešnjevci. Bili smo tamo
Lokal od 350 kvadrata podijeljen je na bar i bistro, uložili su tri milijuna kuna, a hrana je ‘fuzija mediteranske i južnoameričke’
U Fabrici, nekadašnjoj Herucovoj tvornici na Trešnjevci koja se ljetos nakon velikog preuređenja počela puniti firmama i redakcijama koje su se tamo preselile (poput Telegrama, recimo, ili N1 televizije), od prošlog se tjedna nalazi novi lokal. U prostoru od 350 kvadrata, u Pavletićevoj 1, otvoren je Fidel Gastro, kombinacija bara i bistroa, za koji se njegov vlasnik nada da će “donijeti živost centra na Trešnjevku”.
Goran Vručinić, čovjek koji inače drži zagrebački catering Placa, živi na Trešnjevci i zato je blago opsjednut idejom da je oživi. “Uvijek mi je grozno kad prijeđeš Mihanovićevu i dođeš u ovaj dio grada koji je skroz odsječen. Naprosto sam želio dovesti centar na Trešnjevku”, priča Vručinić, koji je u restoran uložio nešto manje od tri milijuna kuna.
Kuha im bivši glavni chef RougeMarina
Glavni chef je Petar Tomašević, koji za svoju kuhinju u Fidelu kaže da je “fuzija mediteranske i južnoameričke kuhinje”. “Južnoamerička kuhinja trenutno je hit u Europi. Iz namirnica ćemo izvlačiti maksimum, a ugljikohidrate smo sveli na minimum. Pripremat ću jednako kvalitetnu hranu kakvu bih pripremao i za svoju obitelj”, tvrdi Tomašević. Dodaje da možemo očekivati puno jela s agrumima, tapiokom, yuccom, chilijem…
Proučili smo jelovnik i evo par stvari koje možete tamo očekivati: male zalogaje poput chicharronesa (hrskavih svinjskih kožica s pimentom i adobo umakom) za 16 kuna, tuna tartar za 46 kuna, sashimi za 68 kuna, vege wok za 68 kuna, ili s lungićem za istu cijenu, file lososa u teriyaki marinadi s rezancima od heljde za 126 kuna…, no istodobno svaki dan imaju i par dnevnih jela, poput variva ili rižota, kojima se cijene kreću od 40 do 55 kuna. Uskoro najavljuju i Chef’s Table, što će, kad ga uvedu, vjerojatno zahtijevati novi tekst.
Za interijer su rastavili stare turopoljske kuće
Uređenje golemog prostora trajalo je pet mjeseci, a sa svojim timom ga je dizajnirao i projektirao scenograf i kipar Nedjeljko Mikac Cak. “Htjeli smo industrijski prostor, ali da svejedno djeluje toplo. Mislim da je Cak uspio prenijeti našu ideju”, priča Vručinić dok nas provodi kroz prostor. U osnovi, lokal je podijeljen na bar smješten odmah na ulazu te golemi restoranski dio s dvije manje galerije i 198 sjedećih mjesta.
Uz interijer je vezana priča koja nam se učinila uzbudljivom. Dok su, dakle, uređivali lokal, otišli su i kupili nekoliko starih turopoljskih drvenih kuća i rastavili ih; tim 300 godina starim hrastom obložili su stupove i dijelove restorana. Uzeli su i nekoliko komada namještaja koje su tamo našli, recimo kredence čijim su ladicama i vratima obložili cijeli jedan zid. “Osnovna ideja je zapravo u recikliranju materijala, naglasak nije nužno na autohtonom, koliko dostupnom. Danas se sve vrti oko ekologije, očuvanja, racionalnog pristupa korištenja energije… Općenito, materijali koji su već nekoliko puta iskorišteni imaju neku svoju priču, prenose neko svoje iskustvo i imaju toplinu. U takvom prostoru se osjećamo neuštogljeno, tjera nas da budemo opušteni”, objašnjava nam Mikac koji stoji iza uređenja.
U Fidelu od siječnja počinju i s glazbenim večerima. Održavat će se dva puta tjedno, a bendovi, domaći i strani, svirat će jazz, blues i rock. “Želimo ljudima ovdje ponuditi cijelu priču; finu hranu i dobru muziku kakvu i ja osobno volim”, zaključuje Vručinić.