Ugnjavili smo ljude da nam pošalju svoje dječje fotke s maškara. Nema na čemu

Obiteljski albumi mogu se prilično razlikovati u sadržaju, ali svi imamo barem jednu gotovo identičnu fotografiju. Onu iz djetinjstva kad smo pred fotoaparatom svojih roditelja ponosno, ili nešto manje ponosno, pozirali u svom krasnom kostimu.

Zamolili smo (u nekim slučajevima i natjerali) ljude iz naše redakcije, prijatelje i članove obitelji da iskopaju poneku fotografiju iz tog čarobnog doba, a onima koji nisu htjeli nazvali smo mame, koje su to rado učinile. Uživajte:

1. Ivan Luzar, 27 godina, Zagreb

Ovo gdje sam kauboj, to je bilo jedne godine u vrtiću. Jurili smo dan ranije kupiti masku jer smo zaboravili da je sutra maskenbal. Vrag sam bio jedne godine kada sam s roditeljima išao na karneval u Novi Vinodolski. Ne znam zašto imam hitlerovske brkove.

2. Ana Raić Knežević, 44, Zagreb

Fotografija je iz vrtića. Ja sam ova maskirana u žabu. Uvijek sam se obožavala maskirati, ali moram priznati da mi ova maska nije najbolje legla. Još se sjećam koliko sam bila tužna i očajna zbog činjenice da moram okolo hodati kao žaba.

3. Josipa, 30, Korčula

To je bila dječja reduta. Imala san oko tri ili četiri godine i bila sam maskirana u leptira. Na slici i glumim leptira.

4. Filip, 16, Korčula

Filip nam je rekao da bi fotografija trebala biti snimljena otprilike 2005. godine i uvjerava nas da zapravo nije bio toliko buckast, koliko mu samo kostim nije laskao.

5. Jerko Mihaljević, 28, Valpovo

Ja sam ovdje nekakav monstrum iz japanske mitologije. Ne monstrum koji stvarno postoji u japanskoj mitologiji, nego nešto što su moji roditelji zamislili da mi prodaju priču i spare masku koju su donijeli kao suvenir s jednog putovanja i kimono kojeg je netko u obitelji već imao. Iza mene je moj mlađi brat i siguran sam da na nijednoj njegovoj fotografiji snimljenoj nakon ove nije bolje ilustriran njegov karakter.

 

6. Zvone, 25 godina, Valpovo

Oduševljen, što zbog krafne, što zbog toga što sam uvjeren da slovo Z na šeširu znači Zvone, a ne Zoro.

7. Veronika, 26, Zagreb

Bila sam bolesna taj dan i nisam smjela u vrtić. Doveli su me samo na pola sata, da ipak pokažem svoju haljinu od stare zavjese. Govor tijela zapravo pokazuje moje ogromno razočaranje što sam propustila cijeli dan zabave.

8. Goga i Biba, 30 i 29, Korčula

Ovo smo ja i moja godinu dana starija sestra Gogi. Od malih nogu pa sve do danas smo lude za maškarama. Ne znam je li bilo koje godine da smo ih propustile. Ove fotografije su s dječje redute u Korčuli, čini mi se da smo tu imale 3 – 4 godine. Dječje redute su uvijek bile nedjeljom i obožavale smo ići na to. Iskreno, maškare su nam i dalje jedno od dražih doba u godini.

9. Matea Hari, 27, Zagreb

Ja bih na ovoj fotografiji navodno trebala biti ova mladenka, ali upucajte me ako se ja ovoga sjećam.

10. Tajana Vlašić, 30, Korčula

Ovo je fotografija kad sam bila drugi razred osnovne. Učiteljica je cijeli razred vodila na Krnovala. Ja sam bila sunce, ali sad mi se čini ne baš uspješno. Taj dan u gradu je bila ludnica, bilo je puno odraslih i strašnih maškara pa smo mi mali bili malo prestrašeni. Po facama nam se vidi da nismo bili baš oduševljeni.

11. Wally, 30, Korčula

Ovo smo brat i ja na maškarama. Bili smo klaunovi i dobili smo nagradu za najbolju masku. Iskreno, ja se ne sjećam, ali mama tako tvrdi. Ja se sjećam da je bila hrpa djece i da sam stalno nagovarala brata da pleše sa mnom. Nije htio.

12. Josip Mihaljević, 26, Valpovo

Ja sam drugi s lijeva u donjem redu. Inače, imao sam pripremljenu masku Zoroa, ali sam je iz nekog razloga zaboravio ponijeti, pa sam morao nositi ovu socijalnu papirnatu masku koju smo radili u vrtiću dan ranije.

13. Marina, 30, Zagreb

Ne znam tko me uspio uvjeriti da je jako cool za maškare biti mala seljančica, ali evo, to sam ja. Ovo je jedina fotka koju imam s maškara i nemam pojma koliko sam godina imala jer je pokušavam izbrisati iz sjećanja.

14. Marija i Daria, 30, Korčula

Kao djeca bile smo susjede pa smo stalno negdje išle zajedno pa tako i na ove dječje maškare kad smo inzistirale da budemo dečki. Možda zato što smo se tada stalno družile s dečkima. Moram priznati da su me na ovoj slici uvijek fascinirale cipele, i Darijine i moje. Ogromne su.