Ukrajina će, dakle, stvarno dobiti komičara za predsjednika. Luda stvar je što to uopće nije tako neuobičajeno
Ankete prognoziraju pobjedu Zelenskog, a mi donosimo listu još nekih komičara koji su se probili u politici
Život nekad piše romane, a nekad samo imitira televizijske serije. Upravo bi se to moglo dogoditi ove nedjelje na ukrajinskim predsjedničkim izborima. Ukrajinci 21. travnja izlaze na drugi krug predsjedničkih izbora. Na njima je, prema anketama, izgledna pobjeda Vladimira Zelenskog, komičara koji u popularnoj humorističnoj seriji glumi učitelja koji praktički slučajno postane predsjednik.
U prvom krugu, prije tri tjedna, Zelenski je dobio gotovo dvostruko više glasova od sadašnjeg predsjednika Petra Porošenka. Potvrde li se na biralištima predviđanja anketa, Zelenski će postati novi ukrajinski predsjednik. Ukrajina, međutim, nije prva, a vjerojatno ni zadnja država u kojoj komičari ulaze u političku arenu i pobjeđuju. Evo nekih primjera.
1. Marjan Šarec
Aktualni slovenski premijer Marjan Šarec profesionalni je glumac koji se, prije ulaska u političke vode, u susjednoj zemlji proslavio kao komičar. Posebno je bio poznat po imitacijama poznatih osoba, uglavnom političara. Za razliku od Zelenskog, međutim, Šareca glumačka karijera nije lansirala direktno u vrh politike. Prije nego što je lani postao slovenski premijer, stekao je određeno političko iskustvo kao načelnik općine Kamnik u dva mandata.
2. Beppe Grillo
Bivši talijanski komičar i bloger Beppe Grillo nikada nije došao do top političke pozicije u Italiji, ali je zaslužan za osnivanje Pokreta 5 zvijezda, stranke koja je danas na vlasti u toj zemlji. Grillo je prije deset godina bio jedan od osnivača populističkog Pokreta, koji je kapitalizirao nezadovoljstvo birača tradicionalnom politikom i političkim strankama.
Pod njegovim vodstvom, Pokret je na lokalnim izborima 2012. godine postigao uspjeh, da bi na parlamentarnim izborima godinu dana kasnije dobili 25 posto glasova. Grillo se u međuvremenu pomalo udaljio od stranke, koju je preuzeo Luigi Di Maio. Od prošle godine Pokret je na vlasti u Italiji, u koaliciji s desničarskom Ligom.
3. Jon Gnarr
Razočaranost birača tradicionalnim strankama i političkim establišmentom, sasvim je nenadano na vlast u glavnom gradu Islanda dovela glumca i stand-up komičara Jona Gnarra. Kada se 2010. godine natjecao za gradonačelnika Reykjavika, bilo je to više da bi ismijavao tamošnju politiku koja je, u velikoj financijskoj krizi, izgubila povjerenje birača.
Da je u početku bila riječ o parodiji, zorno govori naziv njegove stranke: Najbolja stranka. Ili predizborna obećanja o besplatnim ručnicima na javnim bazenima. Na iznenađenje mnogih – a vjerojatno i vlastito – pobijedio je, a na dužnosti je bio do 2014. godine. Nije se natjecao za novi mandat.
4. Jimmy Morales
Nakon što je njegov prethodnik u rujnu 2015. godine dao ostavku zbog korupcijskog skandala, bivšem TV komičaru Jimmyju Moralesu otvorio se put do predsjedničke funkcije u Gvatemali. Javnost je bila dovoljno bijesna zbog afere koja je potresala vrh države, da su birači s lakoćom na izborima povjerenje dali popularnom komičaru bez političkog iskustva.
No, popularnost se lako gubi, pogotovo odlukama koje se građanima čine sumnjivima. Morales se suočio s ozbiljnim prosvjedima nakon što je odlučio da neće produžiti mandat međunarodnom antikorupcijskom povjerenstvu koje se, prema pisanju medija, bavilo i financiranjem njegove kampanje.