Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Vrlo dobar američki pisac 13 godina išao je psihijatru kako bi prestao biti gay; i sad objavljuje memoare

Ulomak iz knjige Stevena Gainesa koja izlazi u kolovozu

ZADNJA IZMJENA: svi 30, 2016
Foto: Autor fotografije Christopher Markos, fotografija preuzeta iz Gainesove knjige

Američki novinar i pisac Steven Gaines cijeli je život, piše u svojim memoarima, znao da je gay. Kad je imao 15, počeo je gotovo svakodnevno odlaziti psihijatru koji mu je obećao da će ga učiniti heteroseksualnim. Doktor mu je, među ostalim, kao terapiju propisao da se upušta u što više seksualnih odnosa sa ženama.

Knjiga memoara One of These Things First, a memoir – u kojoj Gaines detaljno opisuje kako je izgledao njegov život za vrijeme tih 13 godina koliko je pokušavao postati heteroseksualac – bit će objavljena 8. kolovoza. Prilagođeni ulomak Gainesove nove knjige objavljen je u novom izdanju dvotjednika New York Magazine.

Psihoterapijom protiv gay osjećaja

Kada sam imao 15, dao sam si zadatak da izliječim svoju homoseksualnost uz pomoć frojdovskog analitičara koji mi je obećao da mogu postati hetero. Rekao je ne samo da ću početi željeti žene, nego da će me se s vremenom prestati privlačiti muškarci. To mi se činilo kao prilično dobra pogodba. Te davne 1962. godine ljude poput mene nazivali su tetkice. A nije bilo nikoga tko bi mi rekao da će s vremenom postati bolje. S obzirom na izbor između homo i normalnog. Izabrao sam normalno.

‘Gubitak djevičanstva bio je veliki korak naprijed u mom izljećenju, a psihijatar me poticao u vjerovanju da ću naučiti zavoljeti vaginu. Započeo sam cijeli niz afera sa ženama, u tom sam periodu apstinirao od seksa s muškarcima’

Psihijatar nije bio čudovište, bio je dobra osoba koja je vidjela da patim zbog svoje sudbine i ponudio mi je nadu. Uvjerio me kako Sokratova analiza može izliječiti moju homoseksualnost. Samo sam to, govorio je, morao jako željeti. Išao sam kod tog dobronamjernog tipa više od 13 godina, ponekad i četiri puta tjedno. Ležao sam na sofi i gledao u reprodukciju Vrta naslada, slike Hieronymusa Boscha. Tamo sam povezivao i slobodno tumačio svoje snove u potrazi za korijenom svoje seksualne nenormalnosti.

Seks sa ženama kao recept

Ključni element moje terapije bio je redoviti seks sa ženama. Doktor mi ga je prepisivao kao bilo koji drugi lijek: uzmite jednu prije spavanja. Osim što sam nakon prvih šest godina analize, ja još uvijek bio djevac. Imao sam 21 godinu i nisam spavao ni sa ženom, ni s muškarcem. Nikad nisam vidio vaginu izbliza, ili uživo. Jedini moj susret sa skrovitim dijelovima ženskog tijela bio je preko lascivnih slika koje je moj otac sakrivao u najgornjoj ladici radnog stola, zamotane u smeđu papirnatu vrećicu. I na tim mutnim slikama snimljenim ’40.-ih i ’50.-ih vagine s golemim grmovima od dlaka nisu mi izgledale baš privlačno.

naslovnica22
Knjiga “One of These Things, a memoir” izlazi 8. kolovoza

Tek nakon što mi je psihijatar zaprijetio kako ne možemo više nastaviti našu terapiju sve dok ne spavam sa ženom, za pomoć sam angažirao nešto stariju, vrlo zgodnu modnu ilustratoricu. Bila je polaskana što sam baš nju zamolio da me uvede u tajnoviti svijet ženskog tijela. Kada sam jednom bogatom prijatelju rekao za mogućnost gubitka svog djevičanstva, ponudio je da nam plati dvije hotelske sobe u Philadelphiji. Jednu pored druge, kao, da se imam gdje povući.

Iz nekog razloga vjerovao je kako će me opustiti to što sam daleko od New Yorka. A za slučaj da se ipak ne budem mogao seksati s prijateljicom modnom ilustratoricom, manje sramotno će mi biti ako se povučem u svoju sobu. Kako bih poniženo cvilio zbog vlastitog neuspjeha, valjda. No to se nije dogodilo.

Kako je izgubio djevičanstvo

Ako je konzumacija bila moj cilj, tada je moje prvo vođenje ljubavi bilo uspješno. Samo što to nije bilo vođenje ljubavi. Bilo je to više “reci mi i pokaži što da radim”. Izmučilo me to što je netko gledao i dirao moje tijelo, iako sam, recimo na oralni seks, reagirao kao što reagira svaki 21-godišnjak.

Zastrašujuća vagina izbliza – niti me privlačila, niti me odbijala. Bila je ok, no bio sam uznemiren novim okusima i mirisima, kao i povremenom zvuku usisavanja koji je vagina proizvodila tijekom odnosa.

Nikada prije mi nije palo na pamet da nekome može pobjeći vjetar tijekom seksa, a bio sam toliko napet da mi nije bilo nimalo zabavno kada se to dogodilo i njoj i meni. Kunilingus, u kojem sam ispao odličan, bio mi je mračno i daveće iskustvo.

djela Gaines
Naslovnice knjiga Stevena Gainesa, jedan njihov dio

Sa ženama kao Židov u Vatikanu

Gubitak djevičanstva bio je veliki korak naprijed u mom izliječenju, a psihijatar me poticao u vjerovanju da ću naučiti zavoljeti vaginu. Započeo sam niz afera sa ženama, što je trajalo idućih pet ili šest godina. U tom sam razdoblju apstinirao od seksa s muškarcima. S obzirom na to da sam cijeloj stvari sa seksom pristupio kao turist, postao sam poznavalac ženskog tijela na isti način na koji Židov cijeni Vatikan. Za mene je bilo pitanje odgovornosti da budem nježan, zadovoljavajući partner. Tako da sam izvodio sve obvezne seksualne točke po prikladnom redu. (Doručak, ručak, večera.)

U potrazi za ljubavlju preko seksa, kako je to pisac J.R. Ackerley rekao, spavao bih s nekom ženom tri do četiri mjeseca i zatim odlutao prije nego što bi stvari postale stvarno ozbiljne. Mnoge žene s kojima sam hodao tražile su životnog partnera, a ja sam se osjećao kao seljačina. To razdoblje pamtim po depresiji i konstantnom osjećaju krivnje. Hinio sam iskrenost u svojim osjećajima, a zapravo je to bio znanstveni projekt. Vozao sam te žene, jer sam u srcu znao da sam beznadni slučaj, a kada bih ih napustio to je bilo bolno. Ponekad za njih, ali uvijek za mene.

Rana verzija metroseksualca

Ševa kao takva mi nije bila problem, nakon što sam se počeo truditi. Sviđale su mi se žene, a i ja sam se sviđao njima. Bio sam rana verzija metroseksualca iz ’70-ih. Imao sam dobru frizuru, znao sam sve cool restorane i pisao sam kolumnu o pop kulturi u jednim od vodećih novina u New Yorku. No ono najbitinije, kada se hetero muškarac upucava ženi uvijek je prisutna ta “lovac i plijen” kemija, a moja prikrivena indeferentnost za njih je bila napaljujuća.

‘Nakon jednog pića pitala me jesam li gay. “Ja nisam gay”, rekao sam. “Zašto, zar se ponašam kao gay?” Sumnjičavo me pogledala pa sam je odveo u svoju trošnu kuću u 11. ulici kako bih joj dokazao svoju muževnost’

Jedne večeri u modernom restoranu na Columbus aveniji, preko zajedničkih prijatelja upoznao sam spektakularnu mladu ženu. Nazvat ćemo ju “Smithy” i prikriti ostale identificirajuće detalje, osim onog da je imala crnu kosu, bademaste oči i sitan razmak između prednjih zubiju. Obožavao sam taj razmak između zubiju. Bila je najljepša žena koju sam vidio nakon Julie Christie u filmu Draga.

Zaljubio se u ženu

Bila je kći burzovnog meštra, diplomirala je na Brownu, a kad smo se upoznali, završavala drugu godinu pravnog faksa na Columbiji. Bila je jako pametna. Nakon jednog pića pitala me jesam li gay. “Ja nisam gay”, rekao sam. “Zašto, zar se ponašam kao gay?” Sumnjičavo me pogledala pa sam je odveo u svoj ne baš reprezentativan stan u 11. ulici. Želio sam joj dokazao svoju muževnost. Bio sam spreman servirati joj svoj dobro uvježbani seksualni repertoar; umjesto toga sišao sam s autopilota. Bilo je intenzivno i prljavo.

darling-julie-christie
Glumica Julie Christie u filmu ‘Draga’, dugi niz godina je Gainesu bila jedna od najljepših žena na svijetu

Smithy je povisila ulog u mom zadatku. Seks sa Smithy je bio drugačiji, bez inhibicija. U ono vrijeme nismo bili izloženi milijunima perverzija na internetu pa prije nje nisam znao koliko seks uopće može biti divlji. Idući put kada smo se susreli, dala mi je set novih plahta. “Ako će se ovo nastaviti ne možemo se seksati na posteljini s likovima iz crtića”, rekla je. Dala mi je i nadimak, po prvi puta sam imao ljubavno ime: “Cowhead” (kravlja glava). Bio sam očaran. Ljubav, seks i status, sve u jednom paketu. Možda ova terapija ipak djeluje. Na poticaj psihijatra, uvjerio sam sebe kako je Smithy moja budućnost.

Okrutna Božja šala

Nakon nekoliko mjeseci hodanja, jednog vikenda me pozvala da upoznam njenu obitelj, u njihovoj vikendici u Ryeu. Dok sam se sa Smithy vozio vlakom, maštao sam o tome kako ću postati dio obitelji, kako ću ih šarmirati i dobiti njihovu naklonost. Oženit ću njihovu pametnu kćer koja će postati odvjetnica i živjet ćemo sretno do kraja života, uz financijsku potporu mojih bogatih punaca.

Iz sanjarenja me trgnuo prizor njezinog brata koji nas je čekao na željezničkoj stanici. On je bio Božja okrutna šala, koja me je podsjetila na to što je moguće u mom životu, a što ipak nije. Njen brat je izgledao kao Smithy; imao je istu crnu kosu i bademaste oči, no bio je muškarac. I izgledao je kao atletski irski bog. Znao sam da me tog dana čeka pakao. Privlačnost prema njemu toliko me rastrojila da nisam mogao podignuti glavu. Bojao sam se kako ću predugo zuriti u njega.

‘Iz sanjarenja me trgnuo prizor njezinog brata koji nas je čekao na željezničkoj stanici. On je bio Božja okrutna šala, koja me je podsjetila na to što je moguće u mom životu, a što ipak nije’

‘Nikad se u životu nisam osjećao tolikom varalicom’

U jednom trenutku upao sam u potpunu katastrofu. Smithijev mlađi brat, prištavi 16-godišnji demon, me prokužio. Prostrijelio bi me pogledom iz nekog kuta, kad god bi njegov brat ušao u sobu. Cijelog dana sam bio neobično tih, da me na kraju Smithy odvukla sa strane i prošaptala “Što nije u redu?” Pravio sam se kao da nemam pojma o čemu priča, no mislim kako je znala što točno nije u redu. Na nekoj razini, svi u toj kući znali su da nisam bio baš ono što sam tvrdio da jesam.

Nikad se u životu nisam osjećao kao takva varalica, kao na večeri s tom obitelji. Njezin otac, “Zovi me Pete”, me odmjeravao. Imao je majmunske ruke s dlakavim prstima. Igrao je squash u Atletskom klubu New York, jer “tenis je za curice”. Pijuckao je čisti Macallan whisky.

Popio sam previše crnog vina za večerom, a loš dio mog posjeta počeo je kada sam se udavio s komadićem odreska, toliko da mi je trebao Heimlichov zahvat. Njega je izveo zgodan brat, koji me obgrlio svojim rukama i izbacio odrezak iz mojih ustiju, kao da sam lutka, ona beba ćelavica koja podriguje.

Zadovoljavanje, ljubav i požuda

NEW YORK, NY - MAY 10: Steven Gaines speaks at Hamptons Magazine, Author Steven Gaines, And The Jacky Teplitzky Team Celebrate The Sky's The Limit at The Chelsea Mercantile on May 10, 2016 in New York City. Monica Schipper/Getty Images for Hamptons Magazine/AFP
Steven Gaines snimljen u New Yorku, ovog svibnja AFP

Na putu za New York Smithy nije mnogo pričala. Taksijem sam je odbacio do njezinog stana. Nekoliko puta smo pričali telefonom, no brzo se ohladila od mene. Razmišljao sam da joj kažem kako sam gay, no ona je to znala, bez obzira na sve što se događalo u krevetu. Nakon 25 godina, vidio sam je na televiziji. Postala je javna braniteljica u San Franciscu. I dalje je jednako lijepa no više nije imala onaj razmak između zubiju, koji mi se toliko sviđao.

Nakon Smithy bilo je još žena za koje sam mislio da ih volim, no nikad do kraja. Iako sam uživao u intimnosti seksa sa ženama, stvoren sam tako da muškarce volim više. Marljivo zadovoljavanje partnera nije isto kao vođenje ljubavi. A vođenje ljubavi nije isto što i požuda. Čak ni psihijatrija nije tvrdila da zna kako natjerati ljude na požudu. A požuda je ljepilo za ljubav. Itekako jest. Barem na početku.


Steven Gaines, autor je bestsellera “Philistines at the Hedgerow: Passion and Property in the Hamptons”. Napisao je i mnoge biografije poput: “The Love You Make: An Insider’s Story of the Beatles” o Beatlesima i “Me, Alice”, o Alice Cooperu s kojim je proveo godinu dana na turneji. Napisao je biografije i poznatih modnih dizajnera Halstona i Calvina Kleina.

Valerija Bebek
Telegram autor
287 članaka Više o autoru
Više s weba