Dosta je genijalno kad već razvikane festivale, koji se svakog ljeta održavaju u centru Zagreba; po Zrinjevcu, Strossmayerovom trgu, na Gornjem gradu…, potpuno razvali mali, nepretenciozni kvartovski festival. To se, ako nas pitate, upravo dogodilo s prvim Plac Mljacom, festivalom koji se do nedjelje održava na Trešnjevačkom placu.

Krenuo je u srijedu, počinje svaki dan u 19 sati i traje do ponoći, a zamišljen je kao mjesto na kojem plešete uz nastupe raznih bendova i svirača (čut ćete u istoj večeri, recimo, gypsy ritmove, rock i pjesmu Lepe ti je Zagorje zelene), isprobavate hranu i koktele i kupujete svježe voće i povrće.

Cijela stvar je zamišljena kao događaj koji će oživjeti Trešnjevku, ali i plac koji će ovih dana zbog njega raditi do 22 sata. “Ima jako puno ljudi, jučer sam ostala čak do 11 navečer”, priča nam veselo gospođa Sanja koja na svom štandu prodaje povrće.

Daleko najbolja atmosfera na nekom festivalu

Mi smo u četvrtak stigli oko pola 8 navečer, taman kad je prestala ona sitna kiša. Dok smo hodali prema placu, izgledalo je kao da se ništa posebno ne dešava. No, kad se provučete kroz one prve kućice i kioske odjednom se pred vama stvore lampice, tegle s biljkama, hrpa paleta i slatkih drvenih setova za sjedenje, mala pozornica i gomila odlično raspoloženih ljudi; roditelji s djecom, umirovljenici, mlađi ljudi… koji isprobavaju hranu, plešu i međusobno čavrljaju. Atmosfera je daleko najbolja od svih festivala na kojima smo dosad bili.

Bend je stalno svirao neke vesele pjesme, mijenjajući žanrove; od starih zagrebačkih hitova do soula, funka i rocka. Jednostavna mala pozornica nalazi se sa strane, a lijevo i desno od nje su kućice s hranom i pićem. Već u doba kad smo mi došli, dakle dosta rano, više nije bilo ni jedno slobodno mjesto za sjedenje.

Kućica s venezuelanskim empanadama i arepasima

Krenuli smo u provjeru ponude. Recimo, na kućici Njupalici imaju burger koji nije nimalo jeftin, košta 65 kuna, ali radi se o junetini od Meat the king mesnice, odležanoj 40 dana. Kućica Stara preša ima koktele od 30 kuna; koliko je gin tonik, pa do 38 kuna; koliko im je mojito. Imaju i razne likere po 15 i gemišt za 13 kuna. Milky je ove godine, izgleda, na svim festivalima u gradu pa i ovdje na Trešnjevci nude svoje palačinke kojima se cijena kreće od 13 do 31 kune.

Najveća gužva bila je na venezuelanskoj kućici Arepa koja ima istoimene kruščiće koje rade od kukuruznog brašna i peku ih na roštilju, a u sredinu stavljaju punjenja od, recimo, piletine s avokadom i sirom ili pak od pečenog svinjskog buta, slanog sira i rajčice. Ljudi su većinom naručivali upravo arepas, no nas je privukla empanada s morskim psom za 22 kune. Radi se o nešto većem jastučiću od kukuruznog tijesta u kojoj je nadjev od usitnjenog mesa morskog psa, češnjaka i začina.

Ljudi je bilo sve više, premještali su se na

Hrabro smo stali u ogroman red i, bez imalo pretjerivanja, uspjeli naručiti tek za 40 minuta, pritom prisluškujući par koji je stajao ispred nas i koji je, evidentno, bio na prvom spoju. No, neki nisu bili tako strpljivi pa su u međuvremenu odustali i izašli iz reda. Osim empanade uzeli smo i domaći sok od naranče i manga za 15 kuna koji je bio odličan.

Empanada se na prvu činila malenom, ali je zapravo vrlo pristojna porcija za kasnu večeru. Kukuruzno tijesto se fino stopilo s usitnjenim mesom i češnjakom, mesa je možda bilo nešto manje nego što smo očekivali, ali je, s obzirom na cijenu, zapravo sasvim solidno. Uzeli smo dodatni umak od korijandera ali nam je bio mrvicu preintenzivan. Kad smo pojeli, već je bilo prošlo 9 sati. Klinaca više nije bilo, a ljudi su već sjedili i po štandovima. Pao je mrak, a atmosfera je postala još ugodnija. Stvarno se nadamo da ćemo uskoro nešto slično početi viđati i po drugim kvartovima.