U četvrtak je, unatoč čudnjikavom vremenu, na Vranicanijevoj poljani počelo treće izdanje Malog piknika, jedno od slađih zagrebačkih događanja koje se na Gornjem gradu održava svakog četvrtka kroz cijeli kolovoz: od 18 do 23 sata. Iza svega stoji Mali plac, sad već dosta poznata zagrebačka platforma koja okuplja male lokalne proizvođače. Radi se o pikniku u centru Zagreba za koji, ako dođete na vrijeme, ne trebate ništa vući sa sobom.

Naime, na livadi se nalaze košare s dekicama koje možete posuditi, a hranu, vino i sokove možete kupiti na nekoliko simpatičnih štandova sa strane. Radi se o domaćim, prirodnim i većinom vegetarijanskim proizvodima raznih OPG-ova poput, recimo, čipsa od kelja, ražnjića od pohanog povrća ili kruha s ajvarom. No ako vam je zgodnije, možete ponijeti svoju hranu i slobodno uživati.

Vina, domaći sokovi i vegetarijanski zalogaji

“Joj, mi smo vam sve ovo prvo postavili, no onda je počela kiša. Pa smo brzo sve micali i onda opet slagali”, priča nam kroz smijeh organizatorica Ana Mikin. U 19 sati livada je već bila krcata. Mi smo došli bez ičega i ulovili predzadnju dekicu iz košare.

Vrlo brzo smo se bacili na hranu. Na štandu Slatko moje zeleno za 15 kuna uzeli smo tanjurić s tri manje šnite kruha s ajvarom, grahom i šalšom, a na štandu Iris i Branimir delicije našli smo popečke od mrkve, krumpira i tikvica za 10 kuna po komadu. Na Malom pikniku možete kupiti i prirodne sokove OPG-a Šenjug. Litra soka od bazge, trnine, gloga, šipka ili drijenka košta 30 kuna. Nas je ipak malo više zanimao štand s Iskrenim vinima Matković gdje smo uzeli bocu chardonnayja za 40 kuna.

Neobična, intimna i opuštena atmosfera

S hranom i vinom, vratili smo se na našu dekicu. Ako niste jako gladni i želite samo nešto prigristi uz vino, ovaj mali zalogaj s ajvarom i drugim namazima će vam biti sasvim okej. Probali smo i popečke od povrća, bili su ukusni, zasitni i djelovali su baš domaće. Usput, rade ih, kažu nam, bez jaja pa su super i za stroge vegeterijance i vegane.

Što se tiče uređenja, Mali piknik je ove godine još slađi. Imaju još više ukrasa, poput vaza, svijeća i jastuka. Dosta ih je povelo pse, koji su vrlo pristojno njuškali okolo dok su ljudi većinom sjedili ili pak ležali na travi i čavrljali. Doduše, dekice su prilično zbijene pa smo čuli većinu razgovora koji su se vodili oko nas, kao što su vjerojatno i oni čuli naša filozofiranja. No, svi su bili opušteni i činilo se da nikoga to nije previše smetalo, niti zanimalo. Pomalo je neobična ta intimna atmosfera u kojoj vam je ugodno i lijepo, dok sjedite među hrpom nepoznatih ljudi. Čak vam se odjednom ne čini tako zastrašujuća ideja da jednom dođete potpuno sami.