Nekad je nužno odabrati stranu

Zašto neke pse glasni zvukovi silno plaše, a druge ne?

Zašto psi na zvukove reagiraju strahom?

Various Size, Front View, Pet
FOTO: Getty Images/iStockphoto

Znanstvenici istražuju zašto psi na zvukove reagiraju strahom. Znakovi straha kod pasa, spuštene uši, skrivanje u kutovima stana ili pod krevetom, bježanje, poznati su vlasnicima pasa. Bolje razumijevanje psećeg ponašanja i anksioznosti izazvane vatrometom, grmljavinom, sirenama mogu poboljšati kvalitetu života pasa pa čak i objasniti ljudske reakcije na strah, piše Smithsonian.

Psi su poznati po izvanrednom njuhu ali i zvuk im diktira iskustvo svijeta. Psi čuju dvostruko više frekvencija nego ljudi, a mogu čuti i četiri puta udaljenije zvukove. Reagiranje na svaki zvuk zahtijeva previše energije pa pseći mozak mora odrediti koji su zvukovi značajni, a koji se mogu isključiti. Ova “slušna fleksibilnost” posebno je važna za radne pse kad životi ovise o sposobnosti vojnih pasa i pasa tragača da ostanu mirni unatoč glasnim zvukovima i eksplozijama na koje mogu naići.

Kritične faze razvoja

Evolucija je većinu životinja, pa tako i pse, obučila da je izbjegavanje percipirane prijetnje važno za opći opstanak, čak i ako prijetnja nije stvarna. S biološke perspektive gledano, isplati se pobjeći i kada nije potrebno, kaže Daniel Mills sa sveučilišta Lincoln u Engleskoj.

Za neke pse uvjeti koje su imali u najranijem životu mogu učiniti razliku u njihovoj osjetljivosti na zvuk. Štenad prolazi kritične faze razvoja kad im mozak formira asocijacije koje mogu utjecati na ponašanje do kraja života. Ako su, na primjer, u susjednome stanu bili bučni radovi dok je štene ostalo samo kod kuće, možda će buku povezati s napuštanjem, a vlasnik ni ne sluti što se to dogodilo i otkuda strah. To bi moglo izazvati anksioznost kod psa svaki puta kada čuje prasak.

Štenci imaju razdoblje u kojem nauče što je normalno u svijetu i čega se ne treba bojati. A nakon dobi od 12 tjedana, kada se otprilike usvaja većina pasa, počinju razvijati strahove. Ako nakon 3 mjeseca naiđu na nešto novo i to ih uplaši, psi će se uvijek toga bojati.

Psi čiji mehanizmi više ne postoje

Pse koji imaju malo ili nimalo negativnih asocijacija na glasne zvukove isto se mogu uplašiti dok neki koji imaju zastrašujuća rana iskustva mogu naučiti prevladati strah. Jedno od objašnjenja leži u temperamentu psa. Za razliku od osobnosti i raspoloženja koji su fluidnija emocionalna stanja, temperament je dublji i živahniji sustav pod utjecajem genetike i ranoga razvoja. Temperament oblikuje epigenetika ili način na koji na vanjske faktore utječu geni životinje, a to može imati značajnu ulogu u prirođenoj predispoziciji psa za stres, tjeskobu i strah.

Studije na ljudima i životinjama pokazale su da majke koje su bile izložene stresu u trudnoći mogu prenijeti sklonost anksioznosti na potomstvo putem hormona stresa kortizola. Razina kortizola mjerena u psećoj dlaci pokazuje da se psi s većom razinom više skrivaju, bježe, traže zaklon i pozornost kada su izloženi zvukovima grmljavine.

Nedavni eksperiment na border kolijima pokazao je nižu razinu kortizola u dlaci kod izlaganja glasnim zvukovima što zvuči kontradiktorno. Znanstvenici smatraju da su ovi psi, zbog stalne izloženosti, došli do stanja hipoaktivnosti ili vitalne iscrpljenosti. Psi su osjećali konstantnu anksioznost pa njihovi unutrašnji mehanizmi ne postoje.

Kako stare, psi postaju strašljivji

Faktori kao pasmina, dob, spol, reproduktivni status, duljina vremena koji pas provodi s vlasnikom i rano izlaganje određenim glasnim zvukovima, utječu na to kako psi reagiraju na glasne zvukove. Rizik straha se kod pasa povećava se kako pas stari. Stariji psi prvo gube sposobnost otkrivanja zvukova više frekvencije koji im inače daju važne signale lokacije buke. Nemogućnost lociranja zvukova može povećati stres kod pasa. Čuti buku, a ne znati odakle dolazi je za psa zastrašujuće.

Sveučilišna skupina za ponašanje pasa iz Berna analizirala je metode upravljanja i liječenja straha koje koristi oko 1200 vlasnika pasa koji su sudjelovali u anketi. Pokazalo se da je boravak u kući jedan od najučinkovitijih načina ublažavanja stresa. Vlasnici su se tijekom vatrometa igrali sa psom, davali mu slastice i pokazivali pozitivne emocije. Psi su u prosjeku bili 70 posto manje uplašeni tijekom vatrometa. Protupriprema je najvažniji savjet koji mogu dati vlasniku s novim psom ili štenetom, kaže Stephanie Riemer sa sveučilišta u Bernu. Čak i ako ne pokazuju strah od buke.

Psi imaju emocije kao i ljudi

Postoji mit da pozitivnom reakcijom pojačavate strah što ne možete učiniti jer je strah emocija, a ne ponašanje. Ljudi tek počinju prihvaćati da psi imaju emocije kao i ljudi. A dio brige o psima je podržavanje njihovog emocionalnog zdravlja. Što više naučimo o složenosti emocionalnih stanja pasa to ćemo biti bolje pripremljeni da održimo njihovo sretno mahanje repovima.

Dr Mills i njegove kolege razvili su takozvanu Lincolnovu ljestvicu osjetljivosti na zvuk, LSSS, da bi vlasnici mogli procijeniti gdje na spektru straha je tjeskoba njihovog psa. Kada vlasnici budu mogli precizno odrediti razinu straha, u suradnji s veterinarom, moći će se psima odrediti najbolja terapija koja može uključivati i lijekove. Uskoro bi trebala biti dostupna kao mobilna aplikacija.