Možda zvuči suludo, ali ovaj fizičar ne namjerava odustati dok ne napravi vremeplov. Zašto? Kako bi posjetio oca

Putovanje kroz vrijeme oduvijek je bilo u središtu pozornosti znanstvenika, ali i nas običnih smrtnika. Mnogi od nas vrlo rado bi se vratili u prošlost ili barem na trenutak zavirili u budućnost. Za sveučilišnog profesora fizike i znanstvenika Ronalda Malletta iz Connecticutija izgradnja vremenskog stroja je životna misija. Prototip vremeplova koji izrađuje već godinama, bazira se na Einsteinovoj teoriji relativnosti, koja je pokazala kako vrijeme ovisi o kretanju.
Ronova opsesija putovanjem kroz vrijeme započela je sa deset godina. Tada je njegov otac Boyd Mallett umro do srčanog udara te je na 11. godišnjicu braka iznenanda napustio suprugu i sinove. Cijeli Ronov život određen je tim događajem. Od tog trena on sanja da će otići kroz vrijeme kako bi upozorio oca i preduhitrio njegov srčani udar. U početku je sve izgledalo kao dječačko sanjarenje. No, kada je godinu nakon očeve smrti pročitao “Vremeplov” H.G. Wellsa otada za njega izgradnja vremeplova postaje životna misija.

Važna godina

Ova godina za tog znanstvenika izuzetno je važna, dvojica najvažnijih muškaraca u njegovu životu slave bitne godišnjice. Naime, 60. je godina od očeve smrti te sto godina od Einstenove teorije relativnosti. Također, Ron je našao donatore koji su darovali 250,000 dolara za studiju izvodljivosti vremeplova.
“Smisao mog postojanja je stvaranje vremeplova”, priča Mallet, kojem su se ove godine predavanja udvostručila zbog Einsteinove godišnjice. No, usprkos brojnim obvezama svakog ponedjeljka posjećuje laboratorij gdje njegov kolega Chandra Roychoudhuri, profesor laserske fizike, dizajnira prototip vremeplova baziran prema Mallettovoj teoriji.
A njihovi razgovori nadilaze razumijevanje nas običnih smrtnika. Kao što ističu putovanje kroz vrijeme trebalo bi se dogoditi eksperimentom prebacivanja subatomske čestice iz jednog trenutka u drugi pomoću svjetlosti. Oni tvrde da se svjetlost može usporiti i potom vratiti u normalnu brzinu, što omogućava putovanje kroz vrijeme.

Svoj prvi vremenski stroj Ron je napravio još u tinejdžerskim danima u podrumu kuće u Pennsylvaniji, gdje se, sa majkom i bratom, preselio nakon očeve smrti. Godinama je skrivao svoju strast i rad jer je vjerovao da će ga drugi čudno gledati. No, znao da radi na nečemu važnom, zbog čega nikada nije imao previše vremena za privatan život. Stoga, ne čudi podatak da se dva puta razvodio. No, njegova treća žena profesorica engleskog jezika Terry ima mnogo razumijevanja za njegovu misiju.
“Mi smo poput skadatelja”, opisuje Mallett za teoretičare fizike, dodajući da kao što skadatelj zamišlja glazbu i notira je, tako i fizičari moraju poznavati sve tajne zanata i raditi na svojoj teoriji sve dok je ne dovedu do savršenstva. Ron vjeruje da će u tome i uspjeti te da će svoju “skladbu” usavršavati i usavršavati sve dok je ne izvede besprijekorno, a u njegovu slučaju to bi rezultiralo ponovnim susretom s ocem.