Žena s dvije diplome otkriva kako je to biti vrlo uspješna striptizeta. I nije baš onako kako ste si zamišljali

U SAD-u postoje tisuće stiptiz klubova koji zajedno, navodno, godišnje zarađuju oko šest milijardi dolara. No, kako piše Atlantic, teško je doći do podataka o plesačicama koje u njima rade. Problem je u tome što američki središnji ured za statistiku takvu vrstu plesačica obrađuje u istoj kategoriji s nešto klasičnijim plesnim umjetnicima kao što su to, primjerice, balerine. Uglavnom, prema dostupnim podacima plesači su u Americi po satu plaćeni 16.85 dolara.

Liza, inače stiptizeta iz Lancestera, tvrdi kako je iznos njezinih plaća veći, ali i nevjerojatno nepredvidiv. Ona kaže kako njezina dnevnica iznosi negdje između 150 i 1.500 dolara. U nastavku teksta prenosimo njezinu priču o tome kako je završila u svom poslu, detalje industrije u kojoj radi i objašnjenje zašto ljudi njezinu struku ne smatraju respektabilnom.

Na audiciji sam bila prestravljena

Plesati sam počela kad sam imala pet godina. U stiptiz sam ušla kao studentica dok sam još odrađivala neplaćeni staž. Diplomirala sam psihologiju i teatrologiju, ali nisam mogla pronaći posao koji bi mi donosio kruha. Striptizu sam pribjegla kao posljednjoj opciji, a s prijateljima sam se šalila kako će to biti prilično zabavna avantura.

Posao sam dobila prilično neuobičajeno. Nekoliko sam puta nazivala u klub, ali nikako nisam mogla dobiti upravu pa sam se odlučila samo pojaviti ondje. Navukla sam mrežaste čarape i visoke čizne, izgledala sam doslovno kao kurva.

Došla sam do šefa i rekla mu da sam obrazovana plesačica. Plešem od svoje pete godine i oduvijek sam bila na pozornici. Audiciju sam odradila potpuno gola. Bila sam prestvaljena i bilo me jako stid, ali sam dobila posao.

Striptiz mi omogućuje samostalnost

Bavila sam se i drugačijim poslovima, klasičnima, ali nekako sam se uvijek iznova vraćala plesu jer nikad nisam bila zadovoljna kako su se ljudi koji su vodili firme odnosili prema svom poslu.

Osim toga, striptiz mi je privlačan i zbog toga što sam sama sebi šefica. Ja odlučujem kad ću i koliko raditi. Znalo mi se dogoditi da se pojavim na poslu i onda shvatim da mi i nije baš neki dan za raditi pa bih se jednostavno vratila kući. Klub nije s tim imao problema sve dok bih platila što sam im bila dužna.

Ja plaćam klubovima, a ne obrnuto

Vjerojatno se sad pitate što to točno znači. Ovako, plesačice obično nisu zaposlene u klubu u kojem plešu. One se tretiraju poput vanjskih suradnika. U većini klubova plesačice se jednostavno pojave onda kad žele nastupiti.

No, klubovi naplaćuju neku cifru za unajmljivanje njihove pozornice. Osim toga, morate platiti i DJ-u kao i ženi koja vodi garderobu. Vidite, striptizete u pravilu plaćaju klubu za koji plešu pa vlasnike zato ne smeta tko će koliko raditi sve dok su oni namireni.

Pa ipak, većina klubova ima i neke standardne 8-satne smjene, barem je to bilo tako u većini klubova u kojima sam ja radila. Gdje ćete vi to vrijeme provesti nije važno – možete plesati, družiti se s klijentima ili cijelo vrijeme ostati u garderobi. Ja preferiram zarađivati.

Zarada jako ovisi o godišnjem dobu

A to koliko ću zaraditi ovisi o mnogočemu, slično kao i kad se bavite, recimo, konobarenjem. Postoje noći kad se kući vraćate s hrpom love i noći kad niste zaradili gotovo ništa. Ljeta su obično grozna, kad je striptiz u pitanju. Ljudi idu sa svojim obiteljima na godišnje odmore.

Stvari idu nabolje negdje sredinom jeseni, tad kreće sezona blagdana i ljudi žele izaći i zabaviti se. A kako je ljudima dosta uobičajenih stvari, žele pobjeći od svoje stvarnosti. Posao kojim se bavim pripada, zapravo, nekoj vrsti eskapističke industrije.

Da se razumijemo, prostitucija je u klubovima u kojima ja plešem zabranjena. Ako vas uhvate u takvim aktivnostima, momentalno ćete dobiti otkaz. Većina ljudi koja posjećuje takve klubove ionako u njih zalazi samo zbog društva, treba im netko s kime će razgovarati.

Dečki su tu počeli tražiti cure

No, stvari su se polako počele mijenjati, a to se osjeća i na plaći. Recimo, kad sam tek počela plesati 150 dolara po noći smatralo se malom zaradom, danas su djevojke s tim novcima sretne. A i sve više ljudi počelo je od nas tražiti mnogo više od razgovora. Promijenila se klijentela.

Ljudi više ne razumiju da smo mi ondje kako bismo zaradile za život. Pretpostavljaju da u tim klubovima visimo zbog zabave. Često od klijenata čujem što im mogu ponuditi za jedan dolar. Nestalo je ljudi koji su spremni platiti za usluge koje mi nudimo, a sve je više dečki koji u klubove dolaze kako bi si pronašli cure.

To je prilično bizarno kad čovjek pomisli na to koliko negativnih stereotipa postoji o striptizetama. Ljudi misle da smo narkomanke, neobrazovane, siromašne ili da imam nerazriješenih psiholoških problema. Postoji velika stigma zbog toga što ljudi naš posao smatraju manje vrijednim od nekih uobičajenijih.

Vodim dva striktno odvojena života

A stvarnost je potpuno drugačija. Ja, kao i svaki drugi radnik koji se bavi nekim respektabilnim poslom, svaki dan dolazim na posao, pripremam se za svoj posao i na kraju dana se na poslu bavim drugim ljudima. Pozornica je moj ured. Imam suradnice koje su mi drage i one koje to nisu, ali i dalje moram raditi s njima.

Suočeni smo s istim problemima s kojima se suočavaju ljudi koji se bave, nazovimo to, normalnim poslovima. No, većina naših klijenata počela se u posljednje vrijeme prema nama odnositi kao prema utjelovljenjima stereotipa, a vjerojatno ne pomaže ni činjenica što se ovim poslom bave poglavito žene. Valjda se upravo zato i držimo zajedno. Jer, tko će nam pomoći ako si mi same međusobno to nećemo?

Inače, striptiz nije moj život, štoviše. Ja vrlo striktno odvajam privatno od poslovnoga. Na pozornici koristim ime Liza, ali to nije moje pravo ime. Imam dva odvojena Facebook računa, dva Twittera i dva Instagrama. Nitko ne zna gdje živim, a obično sa svojim klijentima ne dijelim niti podatak viđam li se s nekim.

Morate znati zašto se skidate pred ljudima

Stvari u ovom poslu tako moraju funkcionirati jer bi inače sve moglo postati dosta opasno. Da si živote ne posložimo tako stalno bismo se borile sa stalkerima. Slijedili bi nas klijenti koji misle da su u nas zaljubljeni, a to je nešto s čime se ne želite nositi.

Na kraju dana, mora vam biti jasno zašto se bavite ovim poslom. Ljudi vam daju svoj novac jer ste lijepi i to je kul. Ne kažem da ovo nije težak posao, jer jest. Svake večeri moram ljude uvjeriti da su upravo oni posebni, a da bih to mogla moram potisnuti sve svoje probleme.

Ali, ovaj me posao ojačao kao ženu iako se nisam se ovim počela baviti jer sam imala izbor, upravo suprotno. Mogla sam propasti i okrenuti se drogama, tad bih bila sretna da zaradim 30 dolara po noći. No, odlučila sam okrenuti priču na svoju stranu i biti u svom poslu najbolja što mogu.