Znanost kaže da puštanje unaprijed snimljenog smijeha čini i loše šale smiješnima

Tijekom posljednjeg desetljeća televizija je ušla u novo doba, obilježeno boljim pisanjem, složenijim pričama i likovima, boljim glumcima i specijalnim efektima kvalitete velikog ekrana. Ali jedan relikt iz prošlih vremena i dalje ostaje i ostat će još neko vrijeme. Mnogi sitcomi još uvijek koriste unaprijed snimljeni smijeh koji gledateljima govori kada bi nešto trebalo biti smiješno.

Kritičari kažu da u eri prestižne televizije takav smijeh mora nestati. Ali nova studija sugerira da će još neko vrijeme biti s nama jer se čini da ljudi zbog tog smijeha i loše šale doživljavaju smješnijima.

Snimljeni smijeh i loše šale čini smiješnima

Da bi istražili snagu snimljenog smijeha publike ili konzerviranog smijeha, znanstvenici su 72 osobe podvrgli uistinu lošim šalama. Šale su predstavljane s i bez smijeha, nakon čega je uslijedio kratki izrazito lažni smijeh, ili kratki spontani smijeh. Sudionici su ocjenjivali šale na skali od 1 do 7. “Odabrane šale su bile prilično loše”, kaže voditeljica studije Sophie Scott s University College u Londonu.

Rezultati za svih 40 šala bez popratnog smijeha kretali su se na skali od 1.5 do 3.75. Kada je uveden snimljeni usiljeni smijeh ocjene su malo porasle, otprilike za 10 posto, a kada je puštan iskren, spontaniji smijeh, izazvan je rast od 15 do 20 posto, kaže istraživanje objavljeno u časopisu Current Biology. “Smijeh koji čujemo utječe na to koliko smiješno nam šale izgledaju jer je smijeh iznimno važan signal za ljude. Smijeh uvijek nešto znači”, kazala je Scott za The Guardian. “Dobijete informaciju ne samo da je smiješno nego da se i možete smijati.”

Pojačava humor komedije

Na iznenađenje znanstvenika rezultati su bili isti i kod autističnih osoba uključenih u istraživanje. I oni su reagirali na šale na isti način kao i neurotipični pojedinci. “Smijeh je dubok, drevni signal zaigranosti i više-manje je zarazan”, kaže Robert Provine znanstvenik koji proučava smijeh na Sveučilištu Maryland. “Naši podaci sugeriraju da smijeh može utjecati na to koliko smiješnom doživljavamo neku komediju, a ljudi s autizmom su podjednako osjetljivi na taj učinak. To sugerira da su komedija i smijeh pristupačniji osobama s autizmom nego što obično smatramo.”

Scott je u prijašnjoj studiji otkrila da premotorno kortikalno područje mozga priprema mišiće na licu da se počnemo smijati kada čujemo kako se drugi smiju. “Ovo istraživanje pokazuje da konzervirani smijeh pojačava humor komedije, dodavanje istinskog smijeha izaziva bolju reakciju. To je usvojeno na primjer u Prijateljima koji su se snimali pred publikom, a pravi smijeh je tijekom montaže pojačavan za određene šale koje su dobro prihvaćene.” A gledanje nekih emisija bez konzerviranog smijeha zna biti prilično neugodno.