Znanstvenici dugo pokušavaju stvoriti inzulin u tableti, uglavnom bezuspješno. Izgleda da su sada uspjeli

Cijelo vrijeme je problem stvoriti tabletu koja bi prošla prepreke probavnog sustava i ušla u krv

Taking the pills. Doctor holds in hands blister capsule. Vector illustration isometric design. Take painkillers tablets. Medical treatment concept. Healthcare. Medical drugs.
FOTO: Getty Images/iStockphoto

Dijabetes tipa I je autoimuna bolest, često nasljedna, manje je raširena nego dijabetes tipa II i ne može se prevenirati. Kod ove vrste dijabetesa imunološki sustav pogrešno napada i oštećuje stanice gušterače koje proizvode inzulin, hormon ključan za reguliranje razine glukoze. Ako dijabetes tipa I nije reguliran, može izazvati puno ozbiljnih zdravstvenih problema. Da bi se spriječile komplikacije i stanje držalo pod kontrolom, osobe s ovom dijagnozom moraju uzimati inzulin u injekcijama ili putem inzulinske pumpe.

Oralno uzimanje inzulina, san pacijenata i liječnika, bila bi najbolja alternativa injekcijama. Ali, na žalost, kada dođe u kontakt sa želučanom kiselinom ili probavnim enzimima, inzulin brzo propada. Do sada znanstvenici nisu bili uspješni u nastojanjima da razviju oblogu tablete koja bi prošla prepreke probavnog sustava i ušla u krv.

Tableta se otapa tek u tankom crijevu

Nedavno su znanstvenici s Harvarda u časopisu PNAS opisali istraživanje kojim su proizveli tabletu koja može proći probavnim sustavom bez oštećenja. Uspjeli su napraviti složenu oblogu tablete koja čuva inzulin od želučane kiseline i enzima tankog crijeva, a može prodrijeti kroz zaštitne barijere crijeva. Zaštitni omotač štiti tabletu od kiselog okoliša, a otapa se tek u tankom crijevu, piše Medical News Today. Kada proteinska molekula inzulina uđe u probavni sustav, tu je puno enzima čija je funkcija da razgrade proteine u manje aminokiseline.

A inzulin u ovoj tableti ostaje stabilan. Znanstvenici napominju da je tabletu lako proizvesti, jeftinija je od drugih terapija, ne propada lako i može se jednostavno čuvati do 2 mjeseca na sobnoj temeperaturi, preživljava duže nego neke vrste inzulina u injekcijama. Poslije tako puno pokušaja i pogrešaka, nađen je put oralne isporuke inzulina.

Izulin tako stiže u prirodnijem obliku

Implikacije ove studije mogle bi biti goleme ako se doista i kod ljudi pokaže da tableta sigurno prolazi sve prepreke probavnog sustava što je važno za inzulin i druge lijekove s peptidima. Inzulin dostavljen oralno, objašnjavaju znanstvenici, stići će do krvi na način puno sličniji prirodnom lučenju inzulina.

Ova bi metoda mogla smanjiti popratne efekte povezane s uzimanjem inzulina u injekcijama. Znanstvenici su vrlo optimistični i kažu da je slijedeći korak provođenje daljnjih studija na životinjama da bi potvrdili da je tableta sigurna za probavu i da bi otpočeli klinička testiranja na ljudima.