Znanstvenici konačno razriješili misterij divovskih pješčanih dina u Maroku koje se pomiču i izgledaju poput zvijezda

Tajanstvene strukture impresivne veličine izdižu se iz pustinja na Zemlji. Zanimljivo je da se slične strukture mogu vidjeti i na Marsu, kao i na najvećem mjesecu Saturna, Titanu.

Znanstvenici su odredili starost dine u obliku zvijezde nastale u udaljenom području Maroka i otkrili su pojedinosti o njezinu nastanku.

“One su izvanredne, jedno od svjetskih prirodnih čuda. S tla izgledaju kao piramide, ali iz zraka vidite vrh i krakove koji ih čine da izgledaju poput zvijezda”, navodi prof. Geoff Duller s Odsjeka za geografiju i znanosti o zemlji u Aberystwythu.

Stotinu metara visoka dina

Tim znanstvenika s londonskog sveučilišta otputovao je na jugoistok Maroka kako bi proučavao 100 metara visoku i 700 metara široku dinu na području poznatom pod nazivom Lala Lallia (u prijevodu “najviša sveta točka”).

Otkrili su da je baza pješčane dine stara 13.000 godina, no gornji dio dine formiran je unutar posljednjih 1000 godina. “Ispostavilo se da je iznenađujuće nov”, navodi Duller.

Baza dine nastajala je do prije 9000 godina. “Tada se površina stabilizirala. Vidimo tragove starog korijenja biljaka. Čini se da je tako stajala oko 8000 godina. Tada se klima ponovno počela mijenjati i ova dina nastavila se formirati”, dodaje.

Dina se pomjera 50 cm na zapad

Duller smatra da ovakvi oblici dina nastaju zato što preko njih pušu vjetrovi u dva suprotna smjera – s jugozapada i sjeveroistoka, što dovodi do brzog nakupljanja pijeska. Vjetar koji konstantno puše s istoka polako gura dinu prema zapadu brzinom od oko 50 centimetara godišnje, piše The Guardian.

“To je bitno kad se planira izgradnja cesta, cjevovoda ili bilo kakve infrastrukture. Ovi objekti se zapravo stalno pomiču”, naglašava Duller. Starost pijeska znanstvenici su otkrili tehnikom luminiscentnog datiranja – datiranjem kad su minerali u pijesku posljednji put bili izloženi sunčevoj svjetlosti.

“Ne proučavamo kada je pijesak nastao jer on datira otprije više milijuna godina, nego kada je nataložen. Zrnca kvarca imaju svojstvo poput mini punjive baterije. Može pohraniti energiju koju dobiva od prirodne radioaktivnosti. Kada ga vratimo u laboratorij, on oslobađa tu energiju u obliku svjetla. To možemo izmjeriti”, rekao je Duller.

Problem je skupljanje uzoraka

Jedini problem pojavljuje se u tome kako skupiti uzorke bez da ih se izložu sunčevu svjetlu. Znanstvenici su i tome doskočili – u dinama su iskopali jame i u njih ugurali odvodne cijevi kako bi skupili odgovaraće uzorke iz dubine.

“Taj dio nije bio povezan uz visoku tehnologiju. Rad u laboratoriju se odvija u puno osjetljivijim uvjetima, sličnima onim u tamnoj komori u kojoj nastaju fotografije”, rekao je Duller.

Ista tehnika koristila se u datiranju ostataka najstarije poznate drvene konstrukcije na svijetu, trupaca na obali rijeke između Zambije i Tanzanije, a koja datira prije ere modernog čovjeka.