Nekad je nužno odabrati stranu

Znanstvenici misle da su neki od nas jednostavno rođeni s većom potrebom za slatkim, krive gene

Neki su ljudi rođeni sa slabijim osjećajem za slatko, potrebno im je više šećera

FOTO: Matthew Kang/Flickr

Mnogi od nas misle da je desert najbolji dio ručka. Čini se da potrebu za slatkim možemo zahvaliti genima, kaže studija. Neki su ljudi rođeni sa slabijim osjećajem za slatko, potrebno im je više šećera nego drugima.

Znanstvenici kažu da grupa gena određuje osjećaj za slatko, svejedno radi li se o umjetnom zaslađivaču ili prirodnom šećeru. Obično se konzumacija previše šećera smatra slabošću no ova nova studija tvrdi da geni određuju našu percepciju slatkoga. Isto kako su neki ljudi rođeni sa slabijim sluhom pa moraju povećavati zvuk na televizoru da bi ga čuli, tako i ljudi sa slabijim osjetom za slatko moraju dodati žličicu više u svoju kavu da bi dobili isti osjećaj slatkoga.

Kao dio studije dr. Danielle Read i njezin tim testirali su 243 para jednojajčanih blizanaca, 452 para dvojajčanih blizanaca i 511 ljudi. Svaka pojedina osoba je isprobala pa ocijenila intenzitet četiri dijela slatkoga, fruktoze, glukoze i dva umjetna zaslađivača.

Istraživanje pomoću blizanaca

14581168505_1161f27596_z
Promatranje blizanaca omogućilo je istraživačima da odrede koliko je njihova DNK utjecala na percepciju slatkog Donnie Ray Jones/Flickr

Jednojajčani, odnosno indentični blizanci imaju identične gene dok neidentični dijele oko polovice svojih gena. Promatranje blizanaca omogućilo je istraživačima da odrede koliko je njihova DNK sudjelovala u njihovoj percepciji intenziteta slatkog okusa.

Ustanovljeno je da genetski faktor utječe oko 30 posto na različitu percepciju slatkoga od osobe do osobe. Oni koji su osjećali priprodni šećer slabije jednako su slabije osjećali i zamjenski šećer. To sugerira da je način percepcije prirodnog i umjetnog šećera isti. Znanstvenici još pokušavaju utvrditi molekularni proces kojim osjećamo različite vrste slatkih molekula.

Prijašnje studije su pokazale da postoji glavni put za otkrivanje umjetnih nekaloričnih šećera i drugi put za koji je odgovoran samo za prirodne šećere.

Pronalazak odgovornih gena

Ovo novo istraživanje kaže da ova dva puta daju jedinstveni osjećaj intenziteta slatkoga. Studija pokazuje i da koliko šećera konzumiramo kao djeca utječe na naš osjećaj za slatko.

Slijedeće je pitanje kako geni i uzimanje šećera u djetinjstvu utječe na naš izbor hrane tijekom života. Razumijevanje da li je netko rođen sa povećanom potrebom za slatkim može pomoći proizvođačima hrane da odrede količinu šećera koji dodaju u hranu.

Bez obzira na to što svi pokušavamo unijeti što manje šećera, ne postoji mehanizam kojim bi odredili osjetljivost na šećere. Ipak ako bi mogli razumjeti zašto neki ljudi imaju slabiji osjećaj za slatko, bolje bi se prilagodila i smanjila količina šećera u hrani. Slijedeći korak će biti utvrđivanje gena koji su odgovorni za slab osjećaj za slatko. Studija je objavljena u časopisu Istraživanje blizanaca i ljudska genetika.