Znanstvenici pokušavaju otkriti zašto sirote životinje jedu plastiku koju mi bezumno bacamo u more

Prošlog je tjedna na obalama Škotske pronađen mrtav desetogodišnji kit. Obdukcija životinje otkrila je u probavnom sustavu oko 110 kilograma plastike i drugog smeća. Širom svijeta događaju se slični slučajevi mrtvih kitova, nasukanih na obalu, sa želucima prepunim smeća.

Nije jasno događa li se ovo sve češće ili mi više obraćamo pozornost kako smo postali svjesniji krize plastike, dok njezina proizvodnja i dalje eksponencijalno raste. U 2015. godini proizveli smo 448 milijuna tona. A očekuje se da će se proizvodnja do 2050. godine udvostručiti, piše National Geographic.

“Znanstvenici se bore odgovoriti zašto morske životinje jedu plastiku”, kaže Matthew Savoca sa Stanforda. Čini se da životinje jedu plastiku jer je ona tamo pa ne znaju ništa bolje. Nekim životinjama (inćunima) ona može mirisati kao hrana. Ali to ipak ne objašnjava zašto određene vrste kitova, kitovi dubokih voda, umiru po plažama želuca punih plastike. Znanstvenici spekuliraju da kako kitovi koriste eholokaciju za lov na hranu, obično lignje, moguće je da im plastično smeće zvuči poput hrane.

Ptice koje jedu najviše plastike

Mnoge vrste plastike, uključujući boce za vodu, potonu. Druga plastika koja bi inače plutala može imati alge ili druge organizme na svojoj površini, što im mijenja masu i povlači ih prema dolje. Sitni komadići plastike pronađeni su čak i u Marijanskoj brazdi, najdubljem mjestu na svijetu gdje ih jedu stvorenja nalik škampima.

Neki kitovi imaju prirodne filtere za svoju hranu i ne završavaju s trbusima punim krhotina. Kitovi nužno ne jedu više plastike od drugih vrsta. Velike, čađave, smeđe morske ptice koje se gnijezde na otocima kraj obala Australije i Novog Zelanda jedu najviše plastike, u odnosu na svoju tjelesnu masu, od bilo koje druge životinje. Ali smrt kitova je tako zapažena jer ih ne vidimo puno. Ogromna većina kitova umre u moru i potone na dno oceana, daleko od kopna.

Prije pedeset godina nije bilo plastike u moru

Ponekad je smrt zbog jedenja plastike očita. U plićaku ljudi znaju pronaći mrtve albatrose, a u želucu im je jedino plastika, bez hrane. Znaju pronaći i mrtve kitove kojima su crijeva perforirana oštrom plastikom. Kitovi izlaze na površinu da bi udahnuli, a kada zarone recimo da mogu uzeti 30 komada hrane. Ako je 5 do 10 komada ove hrane smeće bez hranjive vrijednosti, to je 10 do 30 posto manje hrane nego što bi inače uzeli. Nedostatak hrane znači manje energije potrebne da učini sve što treba, razmnožava se, migrira i dalje krmi.

Plastika je na samome vrhu stresora koji utječu na život u oceanu, uz klimatske promjene, previše izlova ribe, brodski promet, zagađenje bukom. Prava sramota, jer im je život ionako dovoljno izazovan bez dodatnog pritiska. A prije samo pedeset godina u oceanu gotovo i nije bilo plastike. Tijekom životnog vijeka jednog kita, od oceana bez plastike stigli smo do stotina tisuća tona.