Znanstvenici priznali da sva ona istraživanja o prehrani i utjecaju na zdravlje nisu baš tako točna

U dalekoj prošlosti znanstveno pručavanje prehrane bilo je relativno jednostavno. Godine 1747. škotski liječnik James Lind želio je shvatiti zašto mornari dobivaju skorbut, bolest koja je u to vrijeme bila smrtonosna. Stoga je Lind uzeo 12 oboljelih pacijenata i to je bilo prvo moderno kliničko ispitivanje. Mornari su bili podijeljeni u šest skupina te je svaki dobivao drugačiji tretman. Muškarci koji su jeli naranče i limune na kraju se su oporavili što je bila potvrda koja je ukazivala da im je nedostajao vitamin C.

Ovakvo rješavanje prehrambenih zagonetih bilo je uobičajeno u predindustrijsko doba. Mnoge od tadašnjih bolesti poput skorbuta, pelagre, anemije i gušavosti bile su posljedica nekog nedostatka u prehrani. Liječnici bi razvijalil hipoteze i izvodili eksperimente sve dok ne bi shvatili što to nestaje u ljudskoj prehrani da se javljaju određene bolesti.

Nutricionističke studije su netočne i kontradiktorne

Istraživanje i proučavanje prehrane danas više nije tako jednostavno. Danas se naši najveći zdravstveni problemi odnose na prejedanje. Ljudi konzumiraju previše kalorija i previše nekvalitetne hrane, što dovodi do kroničnih bolesti poput raka, pretilosti, dijabetesa i bolesti srca. Razloge tih bolesti jako je teško detektirati jer se ne javljaju preko noći nego se razvijaju tijekom života. I njihovo rješavanje više nije tako jednostavno poput dodavanja neke namirnice u prehranu.

Sve to je dovelo do nutricionističkih studija koje su netočne, kontradiktorne, prepune nedostataka, a sve to zbunjuje ljude koji jedan dan čitaju o tome kako je neka namirnica zdrava, a već slejdeći dan neko novo istraživanje pokazuje suprotno. Zbog svih tih informacija više ni sami nismo sigurno što je dobro jesti, a što nije. U razgovoru za Vox to su priznali i sami znanstvenici i nutricionisti koji su objasnili glavne probleme koji se javljaju u takvim istraživanja, dodajući da mnoga od njih uistinu nisu mjerodavna.

1.Ne rade se randomizirana kontrolirana istraživanja

U medicini randomizirana kontrolirana istraživanja smatraju se zlatnim standardom koja daju konkretne dokaze i smatraju se mjerodavnima. Znanstvenici predmet ispitivanja dodjeljuju jednoj od dvije skupine, jedna skupina dobiva tretman, a druga dobiva placebo. Ideja je da su ljudi nasumično podjeljeni, a jedina prava razlika između tih dviju skupina je liječenje. Dakle, ako postoji razlika u rezultatima, smatra se da je uzrok bio dobiveni tretman.

Što se tiče prehrane i nutricionističkih testiranja javlja se problem što nije moguće ovakve vrste testiranja raditi za prehrambene proizvode. Nemoguće je dovoljno dugo vremena određenu skupinu ljudi držati na takvom testiranju kako bi se pronašli tragovi i dokazi o tome je li određena hrana izaziva određene bolesti.

“U nekom izmišljenom svijetu uzeo bih 1.000 rođene djece podijelo ih u dvije skupine, polovica bi jela samo voće i povrće, a ostatak samo slaninu i prženu piletinu. Onda bismo proučavali kako se to odražava na organizam i kako hrana utječe na pojavu bolesti i kojih. Ali to naravno nije moguće u stvarnom svijetu”, objašnjava britanski liječnik i epidemiolog Ben Goldacre. No kako Goldacre ističe djecu bi trebalo izolirati i prisiliti da cijeli život jedu voće i povrće, što je nemoguće. Samim time moramo biti svjesni da sva ta istraživanja što se tiče hrane su su poprilično irelevantna.

Primjerice Women’s Health Initiative, provela je jednu od najvećih i najskupljih studija o prehrani. Kao dio istraživanja, žene su nasumce podijeljene u dvije skupine: jednoj je rečeno da jedu uobičajenu prehranu, a drugima hranu s manjim udjeLom masti. OnE su te upute trebale slijediti godinu dana. Kada su nakon tog perioda istraživači krenuli prikupljati podatke ubrzo se pokazalo da se nitko nije striktno pridržavao onoga što je dogovoreno. PotrošenI su milijuna dolara, kaže Walter Willett, harvardski nutricionistički istraživač i liječnik, dodaviši da to istraživanje nikada nije provedeno.

Znači moguće je provesti samo kraća randomizirana istraživanje u kojima se ispitanici drže pod kontrolom nekoliko dana ili tjedana. No, takve studije mogu otkriti samo kratkotrajne efete koje određena hrana ima na organizam, dok nisu vidljivi dugoročni učinci na zdravlje.

2. Oslanjanje na opservacijske studije koje nisu točne

Dakle umjesto kontroliranih istraživanja znanstvenici provode opservacijske studije koje traju godinama i prate veliki broj ljudi koji već jede određenu hranu na određeni način s time da istraživači s vremena na vrijeme provjeravaju njihovo zdravstveno stanje. Naravno da takve studije mogu biti jako korisne i pomoću njih znanstvenici su otkrili opasnosti od pušenja kao i blagodati tjelovježbe. No, kako te studije nisu kontrolirane kao pravi eksperimet, mnogu su manje precizne i mjerodavne.

Primjerice, želite li usporediti ljude koji jedu mnogo crvenog mesa s onima koji jedu ribu. Problem se javlja što primjerice u ovom vrsti proučavanja možda oni koji jedu crveno meso su također su i pušači i jedu mnogo druge nezdrave hrane koja je izaziva zdravstvene probleme. Jednostavno istraživači ne mogu u potpunosti kontrolirati sve stavke i detalje, čime otkrića nisu ponovno mjerodavna.

3. Ljudi lažu o svojim prehrambenim navikama

Mnoge opservacijske studije i ostala prehrambena istraživanja oslanjaju se na ankete. To znači da znanstvenici ne prate svakodnevno osobe koje sudjeluju u istraživanju. i tu se javlja problem jer ispitanici po sjećanju odgovaraju na niz prehrambenih pitanja od toga što su jeli prije pet dana, koliko soli su stavili u obrok, koliko čipsa su pojeli. Velike su šanse da neće se svega sjetiti, a često znaju i lagati.

Pokazalo se da ljudi često lažu o onome što jedu, dajući odgovore koji su više društveno prihvatljivi. Također treba uzeti i u obzir da i zaborave sve što i koliko su pojeli. I zato takve ankete treba uzeti s velikom dozom opreza. Američka nacionalna agencija National Health and Nutrition Examination Survey već 39 godina provodi istraživanja na taj način. A nedavno je otkriveno da 67 posto žena u jednom istraživanju znanstvenicima je dalo lažne odgovore o količini pojedene hrane. Christopher Gardner, istraživač sa Stanforda, smatra da sve dok takva istraživanjaneće biti praćena monitorima ona neće biti mjerodavna.

4. Različiti ljudi različito reagiraju na isti hranu

Također jedan od problema leži i u tome da različiti organizmi različito reagiraju na isto jelo. To proučavanje hrane i njezin utjecaj na naše tijelo čini još težim. U nedavnoj studiji objavljenoj u časopisu Cell, izraelski znanstvenici pratili su 800 ljudi tijekom vikenda, te su kontinuirano pratili njhove razine šećera u krvi kako bi vidjeli kako reagiraju na određene namirnice. Svaka osoba je drugačije reagirala na iste obroke, što sugerira da ne postoji jednoznačajan odgovor za sve, a to znači da univerzalne prehrambene preporuke mogu imati ograničenu korist.

Čak iste namirnice izuzetno ovise gdje i kako su pripremane, tako hamburger u restoranu brze hrane imat će drugačiju količinu masti i soli u usporedbi s onim pripremljenim kod kuće. Tu se također javlja problem ako se odreknemo neke namirnice s čime je zamjenjujemo. Kada su istraživači pratili ljude koji su jeli namirnice sa sniženim udjelom masti, oni koji su ih zamjenili šećerom i rafiniranim ugljikohidratima imali su problema s kilogramima i drugim zdravstvenim problemima za razliku od onih koji se uopće nisu odrekli masti.

5. Veliki problem je sukob interesa

Možda i najveći problem u cijeloj ovoj priči leži u činjenici da ovakva istraživanja nisu neovisna, nego su financirana od strane prehrambene insutstrije. A samim time takva istraživanja postaju sumnjiva.

“Toliko istraživanja je pod pokroviteljstvom industrije”, kaže nutricionistica i istraživačica Marion Nestle a samim time javnost i zdravstveni djelatnici gube povjerenje u osnovne prehrambene savjete. Takva istraživanja jednostavno daju rezultate koje pogoduju prehrambenoj industriji. Između ožujka i listopada prošle godine Nestle je proučavala 76 studija koje su financirane od strane prehrambene industrije. Od njih 76, čak 70 ih je pogodovalo svojim sponzorima.

6. Usprkos svemu, nije sve uzalud

Zbog svih ovih problema stječe se dojam da je nemoguće znati ništa o prehrani i njezinom utjecaju na zdravlje. To ipak nije istina. Usprkos tome što su korištene te neprecizne metode mnogo toga smo naučili. “Bez prehrambenih istraživanja”, rekao je Frank B. Hu, profesor javnog zdravstva i prehrane na Harvardu “, ne bismo znali da nedostatak folne kiseline kod trudnica izaziva urođene mane kod djeteta, ne bi znali da transmasti su loše za srce”.

No i dalje ostaje pitanje kojem istraživanju vjerovati. Svi nutricionisti i znanstvenici se slažu u jednom, uvijek treba uzeti u obzir sva dostupna istraživanja o nekoj temi, a ne samo jednu studiju. Različite studije u različitim okruženjima s različitim metodologijama koje dolaze do sličnih rezultata na isto pitanje daju prilično dobar pokazatelj da postoji veza između određene prehrane i određenog zdravstvenog ishoda. Tendecija je da su istraživanja financirana od neovisne vladine agencije ili zaklade vjerodostojnija od onih financiranih od prehrambene industrije.