Znanstvenici proučavaju kako osigurati da putnici u svemir ne zaraze planete

Znanstvenici proučavaju i može li nešto iz svemira zaraziti ljude na Zemlji. Šanse su minimalne

This artist's rendition released 20 April, 2005 by NASA shows a massive asteroid belt in orbit around a star the same age and size as our Sun. Evidence for this possible belt was discovered by NASA's Spitzer Space Telescope when it spotted warm dust around the star, presumably from asteroids smashing together. The view starts from outside the belt, where planets like the one shown here might possibly reside, then moves into to the dusty belt itself. A collision between two asteroids is depicted near the end of the movie. Collisions like this replenish the dust in the asteroid belt, making it detectable to Spitzer. The alien belt circles a faint, nearby star called HD 69830 located 41 light-years away in the constellation Puppis. Compared to our own solar system's asteroid belt, this one is larger and closer to its star - it is 25 times as massive, and lies just inside an orbit equivalent to that of Venus. Our asteroid belt circles between the orbits of Mars and Jupiter.   AFP PHOTO/HO/NASA
FOTO: AFP

U izvješću objavljenom prošloga mjeseca, tim znanstvenika raspravljao je o tome kako osigurati da putnici u svemir ne kontaminiraju udaljene planete i da ne donesu natrag na Zemlju vanzemaljske patogene što se čini iznimno važnim osobito u doba ove globalne pandemije, piše Futurism.

Scott Hubbard, profesor sa Stanforda i koautor studije, kazao je da su po njegovom mišljenju i stavu znanstvene zajednice, šanse da stijene s Marsa, stare milijune godina, sadrže aktivni oblik života koji bi mogao zaraziti Zemlju, izuzetno male. Ali uzorci s Marsa koje vrati NASA bit će u karanteni i tretirati se kao da su virus ebole dok se ne pokažu sigurni.

Nadzor privatnih aktivnosti u svemiru

Rješenje je “planetarna zaštita” kaže Hubbard za Stanford News. Čovječanstvo je sve bliže putovanju na Mars, zahvaljujući SpaceX i NASA-i, pa Hubbard i ostatak odbora tvrde da američka vlada i privatni sektor trebaju kontinuirano autorizirati i nadzirati privatne aktivnosti u svemiru.

Kako bi se spriječile ikakve pa i male šanse da se kontaminiraju mjesta unutar našeg sunčanog sustava, Hubbard sugerira kombinaciju kemijskog čišćenja, toplinske sterilizacije i uzimanja u obzir vremena provedenog u sterilnom svemirskom zračenju i pametnim mehaničkim sustavima koje su se već pokazali učinkoviti. Na primjer, za misiju NASA-e Martian Sample Return, dio inicijative Preservance Rover koji bi trebao biti lansiran ove godine, već je dekontaminiran korištenjem ekstremno visokih temperatura.

Ostaje problem ljudskih klica

Ali još uvijek ostaje problem ljudskih klica. Svemirska odijela mogu puštati ili se ispuhati i osloboditi sve vrste zemaljskih mikroba i zagaditi površinu za buduće znanstvene misije. “Ljude ne možemo očistiti kao robote pa je potrebna iznimna pažnja sa svemirskim odijelima, ljudskim staništima i svakako korištenje robota kao pomoćnika” dodao je Hubbard.

Postoji presedan kad je riječ o Mjesecu. Potrebe karantene za astronaute Apolla, u sedamdesetim godinama, relativno su brzo uklonjene nakon što je ustanovljeno da Mjesec ne predstavlja rizik od kontaminacije. To ne znači da s uzorcima s Marsa ne trebamo postupati s iznimnom pažnjom.