Znanstvenici su otkrili tri ključna uzroka koji su odgovorni za šizofreniju
Otkrili su tri nepravilnosti za koje su mislili da su nepovezane, sad traže lijek
Šizofrenija je mentalni problem s kompleksnim simptomima koji sežu od rastresenog razmišljanja i govora pa do halucinacija. Uzroci šizofrenije su kompleksni, a radi se o kombinaciji fizičkih, psiholoških i genetskih faktora. Skupina istraživača sa Sveučilišta Duke odlučili su fokusirati se upravo na te genetske faktore i otkrili su da je ona povezana s tri bitne promjene u mozgu.
Istraživanje koje je objavljeno u časopisu ‘Nature Neuroscience‘ povezalo je tri moguće ideje koje bi mogle biti zaslužne za stvaranje šizofrenije za koje se prije mislilo da nisu povezane. Novi uvid u molekularni temelj šizofrenije daje nadu za nove tretmane koji će biti usmjereni na uzroke poremećaja.
Smanjenje specifičnog gena
Istraživači su odlučili vidjeti kako gen Arp2/3 pridonosi formiranju mentalnog poremećaja. Odabrali su ovaj specifičan gen jer je poznato kako je on važan u formiranju veze između dva neurona koji se nazivaju sinapsama, i on je isto tako povezan s nekoliko mentalnih stanja. Znanstvenici su odlučili genetski modificirati nedostatak Arp2/3 gena kod miša.
Nakon njihove modifikacije miš je pokazao znakove šizofrenije. Nadalje, kao kod ljudi, stanje životinje pogoršavalo se s vremenom, a kada je ona tretirana antipsihotikom neki simptomi bili su olakšani. Tim predvođen Scottom Soderlingom istražio je postoje li fizičke i kemijske promjene u mozgu koje bi bile povezane za ponašanjem uzrokovanim nakon smanjenja Arp2/3 gena kod miša, i otkrili su tri nepravilnosti za koje se originalno smatralo da nisu povezane, a one se ujedno pojavljuju kod šizofreničara.
Mislili su da je nepovezano
Kod prve nepravilnosti otkriveno je kako su stanice u prednjem dijelu mozga, koji je odgovoran za donošenje odluka, imale manje dendritskih živčanih stanica. Dendriti su kratki razgranati nastavci koji dovode podražaje do tijela neurona. Kako su miševi starili tako su gubili sve više živčanih stanica.
Kod druge nepravilnosti otkriveno je kako su miševi kojima je nedostajalo Arp2/3 gena imali hiperaktivnije neurone u istom frontalnom području mozga. Isprva se mislilo kako su neuroni nekompatibilni sa znanstvenom teorijom o živčanim stanicama kralježnice. Otkriveno je kako neuroni kod modificiranog miša mogu zaobići živčano tkivo koje oni koriste kao filter kako bi hiperaktivni neuroni normalno funkcionirali, a kao posljedica toga stanice pregore.
Treća nepravilnost sugerira kako previše dopamina u mozgu može odigrati veliku ulogu u stvaranju šizofrenije. To je potvrđeno činjenicom da većina lijekova koji se koriste za liječenje mentalnih poremećaja sadrže haloperidol koji blokira prijenos dopamina. Znanstvenici su otkrili kako su hiperaktivni neuroni u prednjem dijelu mozga kod miša zbog toga morali odbaciti velike količine dopamina.
Novi tretmani
“Najzanimljiviji dio bio je kada su se svi dijelovi slagalice napokon spojili. Kada smo doktor Kim i ja napokon shvatili da su ove tri naizgled nepovezane ideje zapravo funkcionalno povezane postali smo iznenađeni, ali je to bilo uzbudljivo.” objašnjava Soderling. Znanstvenici se nadaju kako bi novo istraživanje moglo dovesti to novih tretmana koji će pomoći u liječenju šizofrenije.