Znanstvenici su skužili par stvari o izumiranju mamuta i sad se nadaju da bi im to moglo pomoći oko vrsta koje su danas ugrožene

Posljednji mamuti koji su hodali zemljom bili su teško pogođeni genetskim bolestima, izgubili su osjećaj mirisa, osamljivali su se i imali problema s krznom, kažu znanstvenici koji su istraživali njihov DNA. Saznanja o genetskim mutacijama kod malih populacija životinja dobivena u ovoj studiji mogla bi pomoći u spriječavanju izumiranja životinjskih vrsta, piše BBC.

Na primjer, danas je u divljini ostalo manje od 100 azijskih geparda i 300 planiskih gorila. Toliko je otprilike bilo mamuta na otoku Wrangel prije 4000 godina. Rebekah Rogers, doktorica s Berkleya koja je vodila istraživanje kaže da se genom mamuta “raspadao” prije no što su izumrli.

Kod malih populacija prirodna selekcija je neefikasna

“To je bilo posljednje utočište mamuta nakon što su izumrli na kopnu. Matematičke teorije koje su razvijene sugeriraju da su preostali mamuti akumulirali loše mutacije jer je prirodna selekcija postala neefikasna” rekla je Rogers.

Istraživači su analizirali genetske mutacije pronađene u DNA materijalu mamuta koji su živjeli 4000 godina i uspoređivali ih s DNA materijalom mamuta koji je živio prije 45000 godina, kada je ukupna populacija bila znatno brojnija. Mamuti su nekada bili brojni na području Sjeverne Amerike i Sibira. Većina je izumrla prije 10.000 godina, što zbog promjena u okolišu, što zbog izlova, no male populacije ostale su na otocima do prije 4000 godina.

Populacija nikako ne smije pasti prenisko

“U genomu mamuta koji su preživjeli na otoku Wrangel pronađene su mnoge štetne mutacije i izgleda da su se akumulirale točno prije no što su u potpunosti izumrli” kaže Rogers.

Zaključci studije idu u prilog tezi da je kod očuvanja životinjskih vrsta iznimno važno spriječiti da ukupna populacija ne padne ispod određene razine. Čak i da se populacija nekako uspije povećati, kod životinja bi ostale negativne mutacije nastale nedostakom prirodne selekcije.