9 činjenica koje su nam pokazale da nemamo pojma koliko nas špijuniraju
Objavljene su u eksplozivnoj knjizi "Data and Goliath" Brucea Schneiera
Želite li se uvjeriti da živite u svijetu znanstvene fantastike, samo pogledajte svoj mobitel, piše Bruce Schneier u svom novom bestseleru “Data and Goliath” proglašenom jednom od najvažnijih knjiga o problemu sigurnosti u suvremenom svijetu.
Schneier je jedan od najpoznatijih svjetskih stručnjaka za kriptografiju i čovjek koji je globalnoj javnosti dokumente Edwarda Snowdena stavio u društevni i politički kontekst tako da ima značajne zasluge za otvaranje rasprave o utjecaju masovnog nadzora na naše živote, društvo i demokraciju. Ova knjiga je korak dalje. Schneier nas suočava sa svim detaljima masovnog nadzora bez presedana koji se provodi u cijelom svijetu i predlaže rješenja.
Knjiga jasnim stilom razmotava zastrašujuću sliku globalnog špijunskog sustava i opisuje proces njegova razvoja, kao i razloge zbog kojih smo, najčešće nesvjesno, predali svoju privatnost nekolicini organizacija u zamjenu za sitne pogodnosti.
Ključni faktori za to prema Schneierovoj su analizi bili strah za sigurnost nakon terorističkog napada na SAD 11. rujna 2001, rast mobilnog interneta, razvoj tehnologije prikupljanja i analiziranja velike količine podataka u realnom vremenu te drastično pojeftinjenje tehnologije zahvaljujući kojima centri nadzora više ne moraju koje je centrima nadzora omogućilo novu vrstu masovnog praćenja
Nove tehnologije uvijek donose dvojake promjene, potencijal za napredak i rizik od zloporabe, demokracija mora odrediti zakone, prakse i odnose koji će razdvojiti dobro od lošeg, a Snowdenova otkrića pokazala su koliko smo trenutno daleko od toga.
Danas svi, piše Schneier, mogu prikupljati i analizirati goleme količine podataka. Svi su ti podaci, zapravo o nama. Mikroprocesori su gotovo u svemu što nas okružuje, svaki uređaj je jedan špijun, koji nesmiljeno proizvodi i dijeli informacije o našim životima. Poluga nam je izbijena iz ruke, strojevi predviđaju što ćemo raditi, kako ćemo odlučivati i nekome daju privilegiranu informaciju. Odnos snaga je duboko poremećen. U intervjuu za Telegram Schneier tvrdi da nam je jedini način da se odupremo organizirana politička borba. Da bismo je poveli, moramo se prvo suočiti s prirodom i razmjerima masovnog nadzora. Udahnite duboko. Jako duboko.
Naša ideja o špijuniranju je naivna i zastarjela
Čim uključimo kompjutor proizvodimo podatke o sebi. Bilježi se što tražimo, čitamo,slušamo, s kim komuniciramo, što backupiramo u cloud. To su milijuni podataka ali tek djelić onoga što se o nama može doznati iz podataka kojih nismo ni svjesni. Podaci o podacima, koje strojevi proizvode sami, otkrivaju što zapravo znače informacije koje svjesno stvaramo.
Uzmimo za primjer jedan e-mail. Kad razmišljamo o špijuniranju, obično pomislimo da bi netko mogao pročitati što smo napisali u mailu. Puno su, međutim, vrijednije informacije koje kompjutor proizvodi dok upravlja mailovima, takozvani meta-podaci, o satu i minuti kad je mail poslan, naziv maila, ili status primatelja.
Ako analitički sustav usporedi vrijeme slanja e-maila s adresom primatelja, podatke o pošiljatelju s nazivom maila i sl, doznat će koji su nam ljudi važni u poslovnom i privatnom životu i kako je naša mreža prijatelja i suradnika povezana s drugim takvim mrežama. Tek u tom kontekstu ono što pišemo postaje vrijedna informacija. Sklužbeni naziv stalnog špijuniranja građana je “sustavno promatranje.” Što taj sustav dublje prodire u naše živote, sve je neosjetniji.
Države dilaju podatke o nama kroz 3 velika saveza
Svaka država svoje podatke dijeli samo s političkim saveznicima ali mreže su koncentrično povezane. Kad je uspostavio praktični monopol nad masovnim nadzorom, SAD je stvorio nekoliko saveza, nazvanih doslovno “Peterooki”, “Deveterooki” i “Četrnaesterooki”.
Peterooki su skupina bogatih anglosaksonskih zemalja: SAD, Velika Britanija, Kanada, Australija i Novi Zeland.
Savez 9 očiju čine tih pet država, Danska, Fancuska, Nizozemska i Norveška.
Najveći savez, 14 očiju, su sve spomenute zemlje, Njemačka, Švedska, Belgija, Italija i Španjolska. NSA je tako dobila pristup “europskom buvljaku” u kojemu od svake zemlje može dobiti podatke pod uvjetom da to nisu podaci o državljanima te zemlje. To SAD, pokazali su Snowdenovi dokumenti, nije spriječilo da špijunira i svoje partnere, poput Njemačke ili Turske.
Posebne saveze SAD je sklopio s Indijom i Saudijskom Arabijom, a prema potrebi može raditi i s neprijateljima kao što je nakno 11. rujna bio slučaj s Rusijom u akcijama protiv Čečena.
Strojevi uvijek znaju što ćemo raditi sutra i gdje ćemo biti (mogućnost greške = 1 metar)
“Vašeg telekom provajdera nije briga gdje ste, ali to mora znati, da vam može spojiti pozive”, piše Schneier. Odašiljači telekoma prate nas sa svega 6km odstupanja. Zbog sve brojnijih aplikacija za lokacijske usluge, GPS nas prati unutar 5-8 metara odstupanja.
Svako logiranje na WiFi mrežu, korištenje Bluetootha, logiranje na bilo koju stranicu i servis, postaje podatak o nama. Tehnologija prikupljanja i praćenja toliko je napredovala da se naši postupci mogu predvidjeti 24 sata unaprijed a kretanje se predviđa s tek 1 metrom odstupanja.
Svaki predmet je potencijalni špijun
Od osobnih računala je sve počelo, ali danas smo miljama daleko od toga. S razvojem mobilnog interneta i interneta stvari, svaki je predmet potencijalno sredstvo prikupljanja podataka. Preko čipova na na karticama za bezkontaktno plaćanje može se pratiti kretanje ljudi.
Pametni kućanski uređaji, uređaji na ulicama, nosiva tehnologija i senzori za nadzor okoliša neprekidno otkrivaju što radimo. Kad se tome doda identifikacijski softver, sustav nadzora postaje nevjerojatno efikasan. Većinu osoba može se identificirati imenom i prezimenom samo na temelju podataka o vremenu i mjestu njihova kretanja.
Ne rješavajte testove na Facebooku
Objave na Twitteru najbolje su za praćenje ritma života, liste prijatelja pokazatelj političkih preferencija, seksualnih sklonosti i sl. Facebook u realnom vremenu pokazuje kako se ljudi okupljaju oko ideja… Direktor Forda na CES sajmu 2014. otkrio je da Ford prati sve vlasnike svojih automobila i sakuplja podatke o njima.
Američka pošta preko programa Isolation Control and Track snima prednju i stražnju stranu svake koverte i paketa. Zabavni kvizovi i testovi poput onih koje je lansirao BuzzFeed, blago su za špijunske strojeve.
Najviše nas otkriva sadržaj koji nismo proizveli
I same obavještajne stručnjake, piše Schneier, iznenadilo koliko su meta-pdaci dragocjen materijal. najveći dio podataka o nama su meta-podaci. Riječ je o popratnim informacijama koje nastaju dok stvaramo i upravljamo podacima. Svoj puni potencijal u sustavima nadzora metapodaci su pokazali kad je izmišljena tehnologija za njihovo agregiranje. Kad se prate pojedinci, važniji je sadržaj koji oni sami stvaraju, metapodaci su nenadmašni za praćenje čitavih populacija.
Rudarenje podataka je veliki biznis
”Podaci su ispušni plinovi današnjeg doba, metadata je podatkovni smog.”, tvrdi Schneier. Jedna od najkorisnijih tehnologija za nadzor je data-mining, rudarenje podataka. Riječ je izlučivanju korisnih informacija iz velikih količina podataka. Krunski primjeri bile su izborne kampanje Baracka Obame 2008. i 2012., prve ciljane reklamne kampanje američkog trgovačkog lanca Target i Facebookovo rudarenje podataka o korisnicima radi prodaje oglašivačima.
Podatke o nama čuvat će zauvijek jer je jeftino
Internetom svaki dan prolazi 76 egzabajta (76 milijardi gigabajta) podataka. Skladištenje podataka sve jeftinije. Ove godine milijun gigabajta možete pohraniti za 600.000 kuna godišnje, što je 90 posto jeftinije nego 2011.
Kad biste sav svoj život cijelu godinu snimali na video, trebalo bi vam 700 GB. Čuvanje tih podataka stajalo bi vas, dakle 400 kuna godišnje. Toliko je to jeftino. Čuvanje svih snimljenih telefonskih razgovora svih korisnika u SAD-u stoji svega 30 milijuna dolara godišnje.
Najveći data centar na svijetu je onaj agencije NSA u saveznoj državi Utah, gdje stane 12 milijardi gigabajta podataka. Time američka vlada još nije dostigla Google, čiji svi centri u svijetu mogu pohraniti 15 milijardi gigabajta podataka.
Za firme koje nas prate, naravno, nikad nismo čuli
Vjerojatno vam ništa ne znače imena AdSonar, Quantcast, Pulse260 ili Rubicon Project. Svaka od tih velikih kompanija specijalizirana je za određeni segment ili tehnologiju nadzora i okreće milijarde dolara. Želite li steći dojam koliko vas prate, u svoj pretraživač instalirajte plugin za praćenje “kolačića”. Bit ćete osupnuti.
Borba tih kompanija i proizvođača pretraživača je utrka u naoružanju. Pretraživači privlače korisnike nudeći sve jače zaštite od špijuniranja, a kompanije probijaju zaštite novim vrstama datoteka. Sve dok pretraživač ne postavi napredniju zaštitu, ne vidi da su špijunske datoteke aktivne i nakon što ih je on izbrisao. Državne institucije veliki su klijent tvrtke koje proizvode špijunski softver.