Snowdenov kriptograf za Telegram: Špijuniraju nas brutalno i čuvaju sve. Politička borba nam je jedini spas

Paranoični blijedi mladić

Razmjeri špijuniranja, pokazalo se, nadilaze našu građansku maštu. Amerikanci prisluškuju sve svjetske vođe, čak i Angelu Merkel, telekomi za državu ugrađuju strojeve za špijuniranje na čvorišta optičkih kabela, korporacije kradu i preprodaju naše najčuvanije tajne i tko će ih spriječiti? Vlade, koje se kače na njihovu tehnologiju da bi pod izlikom lova na teroriste nadzirale i manipulirale građane.

Dokumente koji su otkrili tu krajnje neugodnu istinu Guardianu je dostavljao bivši vanjski suradnik američke obavještajne agencije NSA Edward Snowden. Paranoični blijedi mladić s naočalama postao je globalni narodni heroj a Julian Assange nakratko pao u drugi plan.

Erupcija nakon skandala

Dok smo pratili lančanu erupciju međudržavnih, obavještajnih, diplomatskih i svih drugih skandala proizišlih iz otkrića Snowdenovih dokumenata, on je pobjegao u Rusiju i postao zgodan ulog Putinu u propagandnom ratu protiv Obame. U cijeloj drami jedan je detalj ostao neprimijećen.

Edward Snowden je izuzetno specijaliziran profesionalac, geek. Njegova otkrića dobila su pravi značaj tek kad su stavljena u politički, društveni i sigurnosni kontekst a to je savjetima Guardianovoj redakciji i serijom članaka koje je pisao za njih napravio Bruce Schneier.

Jedan od najpoznatijih svjetskih stručnjaka za sigurnos na internetu i autor više knjiga, među kojima i hitova Liars and Outliers: Enabling the Trust that Society Needs to Thrive i Secrets and Lies: Digital Security in a Networked World, tako je odigrao ključnu ulogu u stvaranju naše nove slike svijeta.

Autor velikog bestsellera

Razgovarali smo povodom izlaska njegove nove knjige “Data and Goliath: The Hidden Battles to Capture Your Data and Control Your World” u kojoj otkriva prave razmjere špijuniranja koje provode vlade i korporacije i predlaže načine borbe za povratak sigurnosti i privatnosti u živote milijuna ljudi. Knjiga je u dva tjedna nakon izlaska postala najprodavaniji naslov s područja sigurnosti na Amazonu i ušla na listu bestselera The New York Timesa.

Počnimo s dijagnozom. Ja sam građanin i potrošač u današnjoj ekonomiji, putujem, koristim gadgete, kupujem, komuniciram, zapisujem tone podataka o sebi..Živim u organiziranom, demokratskom društvu ali u svijetu pod stalnim nadzorom. Kakva je zapravo moja pozicija?

Imate vrlo malo moći kao pojedinac ali ako je objedinite s drugima, sva je moć u vašim rukama.Uređaji koje koristimo i s kojima smo u nekoj vrsti interakcije, od osobnih kompjutora do telefona i ostalog, neprekidno proizvode podatke koje vlade i korporacije prikupljaju i koriste za nadzor. Mogli biste odbaciti te tehnologije, ali u današnjem svijetu to nema smisla. Trebamo zakone koji će ograničiti nadzor na svim razinama. A izborit ćemo ih samo zajedno, kako građani, potrošači i birači.

Zašto smo tako lako odustali od privatnosti i slobode, osnovnih vrijednosti slobodnih društava?

Zbog straha i komocije: to su dva glavna razloga zašto smo dopustili da nas stave pod stalni nadzor. Strah nas je kriminalaca i terorista i uživamo u komociji koju stvaraju svi divni kompjutorizirani uređaji koje koristimo i nosimo okolo sa sobom. Privatnost i slobodu primjećujemo tek kad ih nema. Zato ih tako olako prodajemo.

Vrlo čest odgovor na našu zabrinutost zbog nadzora je “Nemate se čega bojati ako nemate što skrivati.” Što kažete na to?

Puno sam vremena potrošio na to u svojoj knjizi “Data and Goliath”. Pretpostavka da ljudi koriste privatnost samo da bi nešto skrivali je pogrešna i svi to vrlo dobro znamo iz svojih života. Privatnost je svojstvena našoj ljudskosti. To znači da možemo kontrolirati kako se predstavljamo svijetu i s kime dijelimo svoj privatni život. Kad nam je privatnost nasilno narušena više se ne osjećamo sigurnima, izloženi smo i ranjivi.

Je li obavještajna zajednica zaista toliko pametna kakvom se predstavlja ili je izvor njezine moći u monopolu na tehnologiju i tajnovitost?

Obavještajna zajednica nema monopol na tehnologiju ni na sigurnost. Najtajniji današnji programi NSA sutra će biti nečiji doktorati a preksutra alati nekih hakera. Snowdenovi dokumenti to stalno pokazuju. Velike tajne NSA često su tek neznatno naprednije verzije onoga što vidimo u komercijalnoj upotrebi.

Ako obavještajna zajednica ima prednost, onda su to golemi proračuni koji im omogućavaju da razviju puno sofisticiranije hakerske alate od kriminalaca i vlade koje im osiguravaju nekažnjivost i tajnovitost u radu.

Mislite li da je eksplozija nadzora posljedica demokratskog deficita ili njegov uzrok?

Mislim da je eksplozija nadzora ponajprije posljedica tehnoloških promjena koje su taj nadzor pojeftinile i olakšale. Krenite od jednostavne činjenice da stalno koristimo kompjutore da bismo komunicirali, kupovali i organizirali život. Ti kompjutori prirodno proizvode podatke o svemu što radimo a to su sve podaci za špijuniranje. Izuzetno mali dio tih podataka je zaštićen pa je državnim obavještajnim agencijama vrlo lako sve ih prikupiti. Dok ste nekad mogli pratiti “ovaj automobil”, sada sada pomoću kamera i softvera za snimanje registarskih oznaka možete pratiti “svaki automobil”. Otvoreniji demokratski proces svakako bi smanjio tajnovitost oko državnog nadzora ali ekonomske promjene ne mogu se ignorirati.

U knjizi pišete da je pojam “besplatno”na internetu iskrivio naš osjećaj za odnos cijene i koristi, da smo svoju privatnost prodali za relativno male pogodnosti. Hoćemo li u post-snowdenovskom svijetu početi drugačije vrednovati privatnost?

Mislim da ćemo je na kraju početi dovoljno da je počnemo štititi od masovnog nadzora država i korporacija. Ali trebat će godine da stignemo do te točke, možda i cijela jedna generacija.

Zašto tako dugo?

Mislim da će tek generacija koja se rodila s internetom znati naći način kako da sačuva privatnost na internetu. Ne znam kako će to riješiti, ali uvjeren sam da hoće. Privatnost nije zauvijek izgubljena. Špijunska država nije jedini mogući oblik vladanja u budućnosti.

Koja će nova tehnologija imati najveći utjecaj na sigurnost i privatnost?

Mislim da neće nijedna. Najveći utjecaj imat će zakoni i propisi. Sada živimo u svijetu u kojemu zakoni mogu podrivati tehnologiju. U Sjedinjenim Državama vlada zakonito može prisiliti kompaniju da ugrozi sigurnost svojih klijenata i to nikad nikom ne kaže. I sama Vlada može tajno podrivati sigurnost proizvoda te kompanije. U takvom svijetu ne možemo vjerovati u sigurnost bilo koje tehnologije. Da bismo vratili povjerenje u tehnološku infrastrukturu, trebamo i zakone koji sprečavaju takvo ponašanje država i pravni sustav koji će razotkriti države koje i dalje budu nasilne.

Čini se kao težak zadatak.

Neće biti lako, ali nema druge.

Mogu li kriptovalute, dark web i slične tehnologije uspostaviti ravnotežu moći protiv masovnog nadzora?

Ni izbliza. Nadzor je sveprisutan i previše robustan da bi ga uravnotežile marginalne tehnologije.

Bi li građani EU trebali iskoristiti pregovore o TTIP da pritisnu vlade oko pitanja nadzora?

Morali bi koristiti sve moguće prilike za pritisak na vlade. To je trenutno najjače oružje koje imamo.

Pored svega što otkrivate o razmjerima špijuniranja i nadzora građana, zašto kažete da ste “kratkoročni pesimist ali dugoročni optimist?”

Zato što mislim da ovaj problem neće unazaditi čovječanstvo. Naše društvo s vremenom postaje sve pravednije, sve moralnije i sve uključivije. Riješili smo puno teže probleme, pa ćemo riješiti i ovaj. U to sam siguran.