Hrvatska je lani imala skok na listi Doing business. Svjetska banka je sad sve stopirala jer im podaci nisu valjali
Hrvatska je lani, nakon tri godine pada, konačno zabilježila rast s 58. na 51. mjesto
Listu Svjetske banke “Doing business” većina hrvatskih vlastodržaca proteklih je godina doživljava gotovo religiozno – kao egzaktno mjerilo uspješnosti njihove vlasti. Andrej Plenković je, primjerice, u svojoj prvoj godini mandata kao cilj javno postavio da zemlju koju je preuzeo na 43. mjestu te ljestvice uvede u prvih trideset. Na posljednjoj, lanjskoj ljestvici Hrvatska je bila 51., što je izazvalo salve oduševljenja u HDZ-u, jer se radilo o za sedam mjesta boljem rezultatu u odnosu na 2018. godinu.
Plenkovićev prethodnik, Tomislav Orešković je poboljšanje na ljestvici Svjetske banke stavio u program svoje Vlade, te u siječnju 2016. godine u Austriji na zatvorenom sastanku predstavnika investitora i banaka predstavio pet glavnih strukturnih reformi koje kani napraviti kao predsjednik Vlade – jedna od njih bilo je jačanje konkurentnosti i podizanje Hrvatske na ljestvici “Doing business”. Mandat mu je, kao što je poznato, trajao daleko manje, a u onih pola godine koliko je bio premijer, uz posljednjih pola godine koalicijske Vlade koju je predvodio SDP, Hrvatska je s 40. sišla na 43. mjesto.
Milanović ambiciozan, ali i skeptičan
Naposljetku, Zoran Milanović je također imao velike planove s ljestvicom Svjetske banke. Ohrabren time što je u zadnjoj godini njegovog mandata Hrvatska napredovala do 40. mjesta, kazao je ujesen 2015. godine kako mu je cilj da Hrvatska u sljedeće četiri godine na ljestvici “Doing Business” uđe među 10 država Europe i 20 država svijeta.
Milanović je, istina, bio ponešto i skeptičan. Kako kažu pet godina stara izvješća, govoreći o visokim ambicijama Hrvatske na ljestvici Svjetske banke, upozorio je i kako su kriteriji za poredak na njoj dijelom egzaktni, ali ponekad i narativni, pa je teško reći koliko su vjerodostojni.
Prekid do daljnjegre
Svjetska banka je, izgleda, sad i sama zaključila da ima problem vjerodostojnosti. Naime, krajem prošlog mjeseca ta institucija je obavijestila javnost da se redovna godišnja objava izvještaja i ljestvice “Doing business” prekida – do daljnjeg. Odnosno, do završetka njihove revizije podataka za lanjsku ljestvicu i onu objavljenu ujesen 2017. godine.
Kako stoji u priopćenju, za ta dva izvještaja im je prijavljen niz nepravilnosti u vezi s promjenama podataka koje su se pokazale “nekonzistentnima s metodologijom po kojom se radi Doing Business”. Dok se te nepravilnosti ne otklone i dok se ne objave nove ljestvice za dvije sporne godine, neće biti ni objave poretka država za naredne godine.
Manje regulative ne mora biti dobro za ekonomiju?
Hrvatsku to, čekajući reviziju za dvije godine u kojim je bila 51., zasad službeno ostavlja na 58. mjestu iz posljednjeg neosporenog izvješća, onog iz 2018. godine. Ili, osamnaest mjesta iza onog na kojem ju je u posljednjoj punoj godini svog mandata ostavila Vlada lijevog centra, odnosno na gotovo dvostruko lošijem mjestu od onog koje je za svoj prvi mandat svojevremeno zacrtao Andrej Plenković.
Možda je to ipak prilika i da se s manjom dozom gotovo religiozne posvećenosti doživljava lista koju Svjetska banka objavljuje već 17 godina. Štoviše, još 2013. je grupa nezavisnih stručnjaka koje je Svjetska banka angažirala za opću reviziju izvještaja “Doing business” preporučila da se objava ukupne rang ljestvice država – prekine, kako bi se izbjegle moguće pogrešne interpretacije rezultata (svakoj zemlji bi ostale ocjene uspješnosti po pojedinim kriterijima). Panel nezavisnih stručnjaka je upozorio i kako je na razinama država izrazito teško dokazati da manje zakonske regulative znači više ekonomskog razvoja i rasta.