Nije vam posve jasno zašto Apple mora platiti onu kaznu? Zamolili smo stručnjaka s Prava da pojednostavi
Razgovarali smo sa Stjepanom Gadžom s riječkog Pravnog fakulteta
Europska komisija jučer je kaznila Apple, nakon što se godinama sumnjalo da plaća vrlo malo porez u Irskoj i to na milijarde dolara profita koje ostvaruje u cijeloj Europi. O Appleovoj poreznoj evaziji i najvećoj kazni u povijesti Europe, razgovarali smo sa Stjepanom Gadžom, stručnjakom za financijsko pravo s riječkog Pravnog fakulteta.
TELEGRAM: Možete li objasniti Appleovu poreznu strategiju? Kako je bilo moguće da Apple u Irskoj nije imao isti tretman kao druge kompanije, pa je umjesto porezne stope od 12,5 posto plaćao tek 0,005 posto?
GADŽO: U suštini se radi o tome da je Apple Inc., američko društvo-majka, još tijekom 1980-ih godina u Irskoj osnovalo nekoliko društva-kćeri (supsidijarija). Posebno je značajna uloga društva Apple Sales International (ASI): pojednostavljeno, europski kupci Appleovih proizvoda ulaze u ugovorni odnos s ASI-jem, a ne sa lokalnim distributerom, bez obzira na to iz koje je europske države sam potrošač; stoga se i sva dobit ostvarena prodajom na europskom tržištu pripisuje ovom irskom društvu. Najvažniji se korak porezne strategije sastoji u izbjegavanju plaćanja irskog poreza na dobit, bez obzira na to što Irska ionako ima relativno nisku zakonsku stopu poreza (12,5%).
Apple to postiže tako da ASI zapravo nema “porezno državljanstvo” (preciznije: nije porezni rezident) niti jedne države – ni SAD-a ni Irske, bez obzira što je osnovan prema irskom pravu! Stoga nijedna država nema pravni temelj za oporezivanje ukupne dobiti ostvarene prodajom na golemom europskom tržištu. Irska oporezuje tek onaj dio dobiti koja se može pripisati prodaji “domaćim” potrošačima, što je tek kap u moru: primjerice, 2011. godine ukupna dobit ASI-ja oporeziva u Irskoj iznosi 50 milijuna EUR, a potpuno je neoporezivo gotovo 16 milijardi EUR! Te je godine ASI efektivno platio porez po stopi od 0,05%. Ovakav je rezultat prvenstveno bio moguć zbog irskog pravila o utvrđivanju porezne rezidentnosti, koje je 2015. izmijenjeno.
TELEGRAM: Intelektualno vlasništvo bilo je korišteno za umanjivanje poreza, možete li pojasniti?
GADŽO: Što se tiče uloge intelektualnog vlasništva za gore opisanu poreznu strukturu, vrijedi ponoviti da je za kompanije kao što je Apple intelektualno vlasništvo glavni generator dodane vrijednosti. Najveći dio cijene koju plaćaju krajnji kupci Appleovih proizvoda i usluga otpada na vrijednost patenata, žigova, dizajna, branda i ostalih oblika nematerijalne imovine. U poreznom smislu je to važno stoga što Apple aktivnosti istraživanja i razvoja (IR) poduzima uglavnom u SAD-u, a američko društvo-majka (Apple Inc.) ima pravno vlasništvo nad nematerijalnom imovinom nastalom kao produkt ovih aktivnosti. Sukladno tomu, najveći dio dobiti irskog društva-kćeri (ASI-ja) bio bi umanjen te, u obliku licenci, proslijeđen američkom društvu, pa i oporeziv u SAD-u po visokoj poreznoj stopi.
Apple je ovo izbjegao tako što su društvo-majka i društvo-kćer sklopili poseban ugovor o podjeli troškova istraživanja i razvoja (tzv. cost sharing), rezultat kojeg je da najveći dio dobiti od prodaje ostvarene na europskom tržištu doista i ostane pripisan ASI-ju. Kada poreznu strukturu Applea sagledamo u globalu, očita je očita fiktivnost: iako irski kupci čine tek 1% od ukupnih kupaca, a u Irskoj je zaposleno tek 4% ukupnog broja zaposlenika Applea, irskim supsidijarijama se porezno-računovodstveno pripisuje čak 64% ukupne svjetske dobiti ove kompanije!
TELEGRAM: Skladan brak Irske i Applea trajao je desetljećima, kako je to Europska komisija uspjela srušiti?
GADŽO: Odluka Europske komisije predstavlja tek najnoviji moment u višegodišnjim naporima institucija Europske unije za promjenom mehanike oporezivanja najvećih svjetskih multinacionalnih kompanija, tako da one u konačnici snose „pravedni udio” (fair share) u ukupnom poreznom teretu. Podsjećam da je problem (zakonitog) izbjegavanja plaćanja poreza, tj. poreznog planiranja, od strane najvećih kompanija (npr. Apple, Google, Microsoft, Amazon, Starbucks i dr.) počeo privlačiti pažnju šire javnosti u razdoblju nakon izbijanja posljednje globalne ekonomske krize. Pod pritiskom javnosti, suočene s rastućim proračunskim deficitima, brojne su države objavile rat tzv. agresivnom poreznom planiranju te su posegle za određenim protumjerama, dio kojih je koordiniran i s međunarodne razine, pogotovo u okviru OECD-a.
Iz perspektive EU prava državnih potpora najproblematičnije je to što je irska vlada čak dva puta Appleu službeno dala “zeleno svjetlo” za primjenu gore opisane porezne strategije – najprije 1991., a zatim i 2007. godine – i to u obliku posebnog akta, tzv. obvezujućeg mišljenja (tax ruling). Komisija stoga danas tvrdi da je time dana zabranjena državna potpora te je narušena tržišna utakmica između Applea i drugih poduzetnika koji posluju na unutarnjem tržištu Europske unije.
TELEGRAM: Kako komentirate veliki interes javnosti za slučaj? Može li kazna biti poništena?
GADŽO: Interes javnosti u EU za ovim slučajem razumljiv je ako samo uzmemo u obzir iznos koji bi, na ime neplaćenih poreza, Apple morao platiti irskoj vladi. Ne samo da se sada iznosi čije je plaćanje, u sličnim postupcima novijeg datuma, naloženo Fiatu i Starbucksu sada čine zanemarivi (u tim se slučajevima radi “tek” o milijunima eura), već je riječ o otprilike trećini ukupnih irskih proračunskih prihoda. Ipak treba naglasiti da će u pravnom smislu biti najvažniji konačni pravorijek Europskog suda, s obzirom na najavljene žalbe. Ukoliko Sud podrži stajalište Komisije, s pravom bi se moglo zaključiti da u Uniji, ali i svijetu, pušu novi vjetrovi te je istekao rok najeklatantnijim oblicima međunarodnog izbjegavanja poreza.
TELEGRAM: Je li Apple u izbjegavanju poreza bio kreativniji od drugih multinacionalki?
GADŽO: Iako je fokus javnosti trenutno na Appleu, aktivnosti međunarodnog poreznog planiranja opće su mjesto u poslovanju gotovo svih kompanija koje s pravom nose prefiks “multinacionalne”. Konkurentnost na globalnom tržištu podrazumijeva i optimizaciju poreznih obveza, najčešće u skladu sa savjetima velikih revizorskih kuća. Ono što se ipak mora priznati ljudima koji stoje iza Appleove porezne strategije jest zavidna razina kreativnosti i dovitljivosti, vjerne općoj reputaciji tvrtke u poslovnom i tehnološkom svijetu. U usporedbi s poreznim strategijama drugih tehnoloških divova (npr. Googlea), Apple se zapravo služio bolno jednostavnim pristupom, koristeći najočitije “slabe točke” američkog i irskog poreznog sustava.
Dr. sc. Stjepan Gadžo asistent je na Katedri za financijsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Autor je znanstvenih radova na temu oporezivanja dobiti u Europskoj uniji, i intelektualnog vlasništva multinacionalnih kompanija.