Profesor financija 10 sezona analizirao transfere klubova iz HNL-a i uspoređivao ih s Transfermarktom. Ovo su njegovi zaključci
Prodaja registracija igrača, odnosno, transferi izuzetno je bitan izvor financiranja većine hrvatskih prvoligaških klubova
Deset sezona je profesor financija dr. sc. Denis Alajbeg analizirao transfere domaćih nogometnih prvoligaša i uspoređivao ih s Transfermarktovim procjenama vrijednosti igrača, a svoje je zaključke objavio u newsletteru Instituta za javne financije.
Ukratko, Alajbeg je utvrdio kako većina igrača napušta klubove bez odštete i upravo zbog toga je ukupna vrijednost transfera oko 40 posto niža od procjene ukupne tržišne vrijednosti koju su ti igrači u trenutku odlaska imali na internetskoj stranici Transfermarkt.
S druge strane, ako se u obzir uzmu samo transferi s plaćenom odštetom, njihova se vrijednost gotovo u potpunosti podudara s Transfermarktovom procjenom tržišne vrijednosti te je između tih dviju varijabli potvrđena jaka i značajna statistička veza.
Vjerojatnost plaćenoga transfera povećava se s rastom tržišne vrijednosti, a povećana tržišna vrijednost igrača – pogotovo iznad milijun eura – povećava i točnost procjene vrijednosti samoga transfera, navodi autor u analizi procjene vrijednosti igrača HNL-a na mrežnoj stranici Transfermarkt.
Operativna marža klubova negativna
Prodaja registracija igrača, odnosno, transferi izuzetno je bitan izvor financiranja većine hrvatskih prvoligaških klubova koji se uglavnom ne mogu financirati iz „čistih” nogometnih prihoda.
Alajbeg, Zoran Bubaš i Bojan Morić Milovanović su još u radu iz 2022., utvrdili da je bez transfera, razlika između ukupnih poslovnih prihoda i rashoda vodećih klubova Hrvatske nogometne lige – Dinama, Hajduka, Rijeke, Osijeka, Gorice, Lokomotive, Slaven Belupa i Istre – konzistentno negativna i agregirano od 2018. do 2022. iznosi oko 37 milijuna eura u prosjeku godišnje.
Operativna marža HNL-a (omjer dobiti i prihoda bez transfera) u tome je razdoblju duboko negativna i iznosi u prosjeku 66 posto godišnje, dok je prosječna operativna marža vodećih 20 europskih liga u zadnjih nekoliko godina iznosila oko –10 posto , a ostalih liga oko –30 posto.” Domaći su klubovi ove velike gubitke u potpunosti pokrili neto transferima koji su od 2018. do 2022. u prosjeku godišnje iznosili 37,25 milijuna eura na razini lige.
Liga koja najviše ovisi o transferima
Važnost prodaje talenata vidljiva je i u udjelu neto transfera u ukupnim poslovnim prihodima koji za HNL iznosi čak 70 posto. Po tome je HNL prema UEFA-i, liga koja najviše ovisi o transferima u Europi. Prve sljedeće lige – Portugala, Rumunjske i Slovenije – imaju udio neto transfera u prihodima od oko 30 posto.
Kako su izlazni transferi od ključne važnosti za uredno funkcioniranje naših nogometnih prvoligaša, procjene trenutne vrijednosti njihovih igrača na mrežnoj stranici Transfermarkt pozorno se prate.
Denis Alajbeg je s Transfermarkta prikupio podatke o tržišnoj i transfernoj vrijednosti za ukupno 1689 igrača koji su od početka ljetnoga prijelaznog roka sezone 2013./2014. do završetka zimskoga prijelaznog roka sezone 2022./2023. iz hrvatskih prvoligaških klubova otišli u inozemstvo ili u druge domaće klubove.
335 milijuna eura manje
Transferi s plaćenom odštetom čine manji dio uzorka, bilo ih je samo 261 (15,5 posto). Ostalih 1428 igrača (84,5 posto) klubove je napustilo bez odštete. To se poklapa s podatcima iz FIFA-e kako se na međunarodnoj razini samo 13 do 14 posto transfera sklapa uz financijsku kompenzaciju.
Prema Transfermarktu, ukupna tržišna vrijednost svih 1689 igrača u trenutku odlaska bila je 857,1 milijun eura, a ukupan iznos poznate plaćene naknade iznosio je 522,4 milijuna eura. „Dakle, klubovi su za igrače koji su ih napustili dobili čak 335 milijuna eura manje (–39,05 %) od iznosa koji je Transfermarkt navodio kao njihovu tržišnu vrijednost, što je veliko odstupanje od postavljene teze da bi transferna vrijednost trebala biti blizu tržišne”, navodi Alajbeg.
Upozorava da bi trebalo imati određene rezerve prema nominalnim vrijednostima momčadi na Transfermarktu na koje se domaći nogometni dužnosnici često pozivaju.
Dinamo jedini uspješan
No ako se gledaju samo transferi s plaćenom odštetom (njih 261), zaključak je dijametralno suprotan: Transfermarkt je izuzetno dobro procijenio ukupnu tržišnu vrijednost igrača jer je transferna vrijednost od 522,4 milijuna eura bila gotovo identična tržišnoj od 514,6 milijuna eura. Drugim riječima, ako je poznato da će za igrače biti plaćena naknada, onda je njihova tržišna vrijednost na Transfermarktu dosta dobra procjena ukupnoga iznosa njihovih budućih transfera, barem u agregiranome smislu.
Analiza transfera po pojedinim klubovima pokazuje da je Dinamo jedini klub koji ima ukupnu transfernu vrijednost igrača vrlo blizu njihovoj tržišnoj vrijednosti. Taj je klub u 10 sezona od transfera uprihodio gotovo isti iznos (251 milijun eura) koji je Transfermarkt navodio kao tržišnu vrijednost igrača u trenutku kada su napuštali klub (261 milijun).
Zlatna žila klubove drži na životu
U praksi to znači da uprava Dinama ima osnove smatrati kako tržišna vrijednost momčadi po Transfermarktu relativno dobro odražava potencijalni utržak od mogućih prodaja igrača.
Hajduk bi, s druge strane, trebao biti nešto oprezniji kada tumači vrijednost svoje momčadi na Transfermarktu; u zadnjih je deset godina ukupna vrijednost realiziranih transfera bila niža od tržišne vrijednosti igrača za gotovo 30 posto. Rijeka bi mogla kalkulirati s mogućim diskontom na tržišnu vrijednost momčadi i do 40 posto, Osijek do 45 posto.
Također je zanimljivo da je i iz Dinama u zadnjih deset godina i do 60 posto igrača otišlo bez naknade, iz Hajduka i Rijeke do 70 posto, a iz Osijeka do 80 posto. Za domaće je klubove reinvestiranje transfernih prihoda u infrastrukturu, tehnologiju i struku, kao i stalno razvijanje novih mladih igrača i njihovo promoviranje u prvim momčadima od egzistencijalne važnosti. Bez toga bi se priljev talenata mogao ozbiljno usporiti, a time i zlatna žila koja domaće klubove drži financijski održivima, zaključuje Alajbeg.