Jer ova najnovija presuda, koja se sad poziva na proceduralnu pogrešku splitskog suda, samo je još jedna etapa u desetogodišnjoj borbi za skrbništvo nad dječakom koji već ulazi u tinejdžersko doba i još ne zna kome će na kraju “pripasti”. A moguće da kraja nikad neće ni biti naprosto zato što hrvatsko pravosuđe tolerira nagon za obijesnim parničenjem koji poput droge pogoni Milana Popovića u ratu do istrebljenja s majkom zajedničkog djeteta.
U nekoj drugoj zemlji takvi bi se poremećaji konstatirali i mrcvarenje bi se prekinulo u interesu djeteta. Ovdje ne. A kako taj isti problem pogađa i tisuće anonimnih žena, koje su u društvu nevidljive i za čiju se golgotu koju prolaze u borbi za djecu ne zna, vrijedi podvući crtu i do u tančine rasjeći slučaj ove poznate majke i njezinog sina. Zato smo se obratili Severininim suradnicima koji su nam dostavili sve tražene podatke.
Čudovišna kolekcija tužbi
S materijalom koji smo dobili crno na bijelo studentima pravnih fakulteta trebalo bi se tumačiti što je to obijesno parničenje. I ukratko, živo je čudo da Severina Vučković (još) nije negdje na psihijatriji, sapeta u luđačku košulju. Mnogi od nas već bismo tako završili da protiv sebe imamo osobu sličnu Milanu Popoviću koja još k tome ima dovoljno novca za plaćanje advokata i sve druge izdatke posvećene cilju vlastite pobjede.
Popović je, dakle, dosad pokrenuo više od 80 pravnih postupaka ne samo protiv Severine nego i protiv niza ljudi koji su joj bliski. Ta čudovišna kolekcija tužbi i podnesaka uključuje kaznene i prekršajne prijave, izvanparnične postupke, ovršne postupke, zahtjeve za revizijom kod Vrhovnog suda, prijave centrima za socijalni rad, disciplinske postupke protiv Severininih odvjetnika, tužbe protiv menadžera, nećakinje koja s njom živi itd.
Osim toga, slao je pisma predsjedniku Milanoviću, premijeru Plenkoviću, Saboru, ministarstvu nadležnom za socijalu, tražio postupanje pravobraniteljicu za zaštitu djece i obraćao se pučkoj pravobraniteljici.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve prijave odbačene
Otac zajedničkog djeteta tužio je Severinu u 17 kaznenih i 34 parnična postupka, koji uključuju prvostupanjske i drugostupanjske. Kad bi koji bio odbačen na Državnom odvjetništvu, Milan Popović bi inzistirao da se kazneni progon nastavi. Desetak puta prekršajno je prijavljivao Severinu za obiteljsko nasilje i sve su te prijave odbačene. Protiv nje je pokrenuo i četiri ovršna postupka.
Od nadležnog Centra za socijalnu skrb tražio je više puta da provode mjere nadzora nad roditeljskom skrbi Severine i konstantno im upućuje podneske s raznim zahtjevima. Vrhovnom sudu obraćao se tri puta. Sedam postupaka vodilo se nakon prijave Milana Popovića pred odvjetničkim komorama u Hrvatskoj i Srbiji protiv Severininih odvjetnika i sve su te prijave odbačene. Petoro Severininih bliskih prijatelja primalo je pisane prijetnje Popovićevih advokata, a novinare je prijavljivao Sudu časti HND-a.
Više postupaka vodio je protiv Severininog menadžera Tomice Petrovića i sve je njih ili izgubio ili povukao. Severininu nećakinju tužio je jer je na Facebooku podijelila neki tekst iz medija, a više puta je prijavljivao Centru za socijalnu skrb da je nepodobna da bude s njegovim sinom. Popović je pokrenuo i nekoliko postupaka u kojima je tražio izuzeće sudaca Općinskog građanskog suda u Zagrebu, samo u posljednje dvije godine četiri puta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kupio kuću s kamerom
Potpuno je jasno u kakvom ludilu zbog svega ovoga živi Severina Vučković, a sve to godinama gleda i njezin sin. Sve o čemu roditelj mora odlučiti u vezi s djetetom, Severina je morala ishoditi sudskim putem, od upisa u vrtić do upisa u školu, na vjeronauk itd. Ako se ovakvo ponašanje Milana Popovića ne može nazvati zlostavljanjem, onda taj pojam treba potpuno izbrisati iz rječnika.
Jer, da bi se svi ovi sudski i drugi postupci mogli voditi, Severina se neprestano poziva na sudove, ispituje, vještači, od nje se traži izjašnjavanje, zovu je na razgovore u policiju i kod psihologa, socijalni radnici joj dolaze u kuću, pregledavaju, traže papire, uzimaju izjave itd. Tri puta dosad vještačeni su i ona i dijete.
A da bi pritisak bio još veći, preko puta Severinine kuće postavljena je širokopojasna kamera. Zajedno sa susjedima, Severina je to prijavila Agenciji za zaštitu osobnih podataka i Agencija je dala nalog da se kamera ukloni. U međuvremenu, kuću na kojoj je kamera kupila je hrvatska tvrtka Milana Popovića, a njen bivši vlasnik postao je direktor u Popovićevim tvrtkama. Kamera je i dalje tamo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Taj horor traje deset godina. Dijete je odraslo. A hrvatski sustav sudi i sudi. Tako izgleda pakao.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Članak se nastavlja ispod oglasa
Došli smo do popisa koji pokazuje u kakvom ludilu živi Severina. Popović je protiv nje i njoj bliskih ljudi pokrenuo više od 80 postupaka
Otac zajedničkog djeteta tužio je Severinu u 17 kaznenih i 34 parnična postupka
Čudovišna kolekcija tužbi i podnesaka uključuje kaznene i prekršajne prijave, izvanparnične postupke, ovršne postupke, zahtjeve za revizijom kod Vrhovnog suda, prijave centrima za socijalni rad, disciplinske postupke protiv Severininih odvjetnika, tužbe protiv menadžera, nećakinje koja s njom živi itd.
Severina Vučković jučer je opet bila na sudu u jednom od milijun postupaka povezanih s njenom borbom za skrbništvo nad djetetom. Nedavno objavljena odluka Vrhovnog suda da se 12-godišnji dječak ima oduzeti majci i predati ocu Milanu Popoviću ponovno je svratila pozornost javnosti na privatnu dramu bivših partnera i njihovog djeteta u čijim se zapletima i obratima svatko odavno totalno pogubio.
Jer ova najnovija presuda, koja se sad poziva na proceduralnu pogrešku splitskog suda, samo je još jedna etapa u desetogodišnjoj borbi za skrbništvo nad dječakom koji već ulazi u tinejdžersko doba i još ne zna kome će na kraju “pripasti”. A moguće da kraja nikad neće ni biti naprosto zato što hrvatsko pravosuđe tolerira nagon za obijesnim parničenjem koji poput droge pogoni Milana Popovića u ratu do istrebljenja s majkom zajedničkog djeteta.
U nekoj drugoj zemlji takvi bi se poremećaji konstatirali i mrcvarenje bi se prekinulo u interesu djeteta. Ovdje ne. A kako taj isti problem pogađa i tisuće anonimnih žena, koje su u društvu nevidljive i za čiju se golgotu koju prolaze u borbi za djecu ne zna, vrijedi podvući crtu i do u tančine rasjeći slučaj ove poznate majke i njezinog sina. Zato smo se obratili Severininim suradnicima koji su nam dostavili sve tražene podatke.
Čudovišna kolekcija tužbi
S materijalom koji smo dobili crno na bijelo studentima pravnih fakulteta trebalo bi se tumačiti što je to obijesno parničenje. I ukratko, živo je čudo da Severina Vučković (još) nije negdje na psihijatriji, sapeta u luđačku košulju. Mnogi od nas već bismo tako završili da protiv sebe imamo osobu sličnu Milanu Popoviću koja još k tome ima dovoljno novca za plaćanje advokata i sve druge izdatke posvećene cilju vlastite pobjede.
Popović je, dakle, dosad pokrenuo više od 80 pravnih postupaka ne samo protiv Severine nego i protiv niza ljudi koji su joj bliski. Ta čudovišna kolekcija tužbi i podnesaka uključuje kaznene i prekršajne prijave, izvanparnične postupke, ovršne postupke, zahtjeve za revizijom kod Vrhovnog suda, prijave centrima za socijalni rad, disciplinske postupke protiv Severininih odvjetnika, tužbe protiv menadžera, nećakinje koja s njom živi itd.
Osim toga, slao je pisma predsjedniku Milanoviću, premijeru Plenkoviću, Saboru, ministarstvu nadležnom za socijalu, tražio postupanje pravobraniteljicu za zaštitu djece i obraćao se pučkoj pravobraniteljici.
Sve prijave odbačene
Otac zajedničkog djeteta tužio je Severinu u 17 kaznenih i 34 parnična postupka, koji uključuju prvostupanjske i drugostupanjske. Kad bi koji bio odbačen na Državnom odvjetništvu, Milan Popović bi inzistirao da se kazneni progon nastavi. Desetak puta prekršajno je prijavljivao Severinu za obiteljsko nasilje i sve su te prijave odbačene. Protiv nje je pokrenuo i četiri ovršna postupka.
Od nadležnog Centra za socijalnu skrb tražio je više puta da provode mjere nadzora nad roditeljskom skrbi Severine i konstantno im upućuje podneske s raznim zahtjevima. Vrhovnom sudu obraćao se tri puta. Sedam postupaka vodilo se nakon prijave Milana Popovića pred odvjetničkim komorama u Hrvatskoj i Srbiji protiv Severininih odvjetnika i sve su te prijave odbačene. Petoro Severininih bliskih prijatelja primalo je pisane prijetnje Popovićevih advokata, a novinare je prijavljivao Sudu časti HND-a.
Više postupaka vodio je protiv Severininog menadžera Tomice Petrovića i sve je njih ili izgubio ili povukao. Severininu nećakinju tužio je jer je na Facebooku podijelila neki tekst iz medija, a više puta je prijavljivao Centru za socijalnu skrb da je nepodobna da bude s njegovim sinom. Popović je pokrenuo i nekoliko postupaka u kojima je tražio izuzeće sudaca Općinskog građanskog suda u Zagrebu, samo u posljednje dvije godine četiri puta.
Kupio kuću s kamerom
Potpuno je jasno u kakvom ludilu zbog svega ovoga živi Severina Vučković, a sve to godinama gleda i njezin sin. Sve o čemu roditelj mora odlučiti u vezi s djetetom, Severina je morala ishoditi sudskim putem, od upisa u vrtić do upisa u školu, na vjeronauk itd. Ako se ovakvo ponašanje Milana Popovića ne može nazvati zlostavljanjem, onda taj pojam treba potpuno izbrisati iz rječnika.
Jer, da bi se svi ovi sudski i drugi postupci mogli voditi, Severina se neprestano poziva na sudove, ispituje, vještači, od nje se traži izjašnjavanje, zovu je na razgovore u policiju i kod psihologa, socijalni radnici joj dolaze u kuću, pregledavaju, traže papire, uzimaju izjave itd. Tri puta dosad vještačeni su i ona i dijete.
A da bi pritisak bio još veći, preko puta Severinine kuće postavljena je širokopojasna kamera. Zajedno sa susjedima, Severina je to prijavila Agenciji za zaštitu osobnih podataka i Agencija je dala nalog da se kamera ukloni. U međuvremenu, kuću na kojoj je kamera kupila je hrvatska tvrtka Milana Popovića, a njen bivši vlasnik postao je direktor u Popovićevim tvrtkama. Kamera je i dalje tamo.
Taj horor traje deset godina. Dijete je odraslo. A hrvatski sustav sudi i sudi. Tako izgleda pakao.