Tako, dakle, u praksi izgleda “zajedništvo” s kojim su u posljednjih šest godina bivša predsjednica Republike i Hrvatska demokratska zajednica bombardirali javni prostor. Čak ni komemoracija u Jasenovcu nije bila dovoljna da predsjednik Vlade Andrej Plenković prijeđe preko svog povrijeđenog ega u prepucavanju s predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem, nego je jednostavno odbio ideju da državni vrh zajedno oda počast žrtvama najveće sramote u povijesti Hrvatske.
Jer, kako je premijer rekao, nema potrebe glumiti. “Zajedništvo”, dakle, na koje se HDZ i dalje prigodno poziva tako funkcionira – onda kad se stvari odvijaju isključivo po diktatu Središnjice i svemoćnog Vođe kojem se nitko ni iz stranke i radosno priključenog ekosustava ne usudi reći da je pretjerao.
Slabo prikrivena lozinka za autoritarnost
Takvo je to “zajedništvo” u kojem se ljudi, kao Franjo Habulin danas, pred kamerama moraju sramotiti petljajući: “Mislim da to nisam tako rekao” (o dolasku s Milanovićem pred spomenik, kojeg je otkazao u zadnji trenutak), a kako bi sačuvao “most prema Vladi” i potencijalno riješio problema financiranja i prostora za Savez antifašističkih boraca.
“Zajedništvo” o kakvom se ovdje cijelo vrijeme govori je, stoga, samo slabo prikrivena lozinka za autoritarnost, puka prigodna fraza, krinka kojom se pokušava prekriti svo vrenje ideja i političkih razlika, pa i sukoba, kakvi su imanentni doista demokratskom društvu.
Suvišna gluma
Krinka koja se, kao što je to premijer napravio u Jasenovcu, s indignacijom odbacuje kao suvišna gluma, čak i onda kad bi iz pukog pijeteta bilo doista prikladno privremeno staviti političke razlike na stranu. Jer se ego Vođe, eto, osjetio uzdrmanim.
A ako je Plenković spreman iz netrpeljivosti prema Milanoviću (koja je očito obostrana) odbiti zajedničko odavanje počasti žrtvama koncentracijskog logora u Jasenovcu, onda se otvaraju još i neka vrlo, vrlo ozbiljna pitanja. I vrlo ozbiljni problemi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čudesni planovi o Vrhovnom sudu
Iako predsjednik Republike nema previše ovlasti, oko onih koje ima i koje dijeli s premijerom moglo bi doći do trajnog i višegodišnjeg zastoja. Primjerice, nakon što nije htio vidjeti kraj sebe Milanovića ni u Jasenovcu, postavlja se vrlo logično pitanje je li uopće moguće da Plenković prihvati bilo koji prijedlog predsjednika Republike za čelnika ili čelnicu Vrhovnog suda.
Iz HDZ-a su se već čuli čudesni planovi o tome kako će oni vidjeti tko će se sve javiti na natječaj za predsjednika Vrhovnog suda, pa onda odlučiti o svom kandidatu. Taj kandidat, međutim, ne postoji. Na mjesto predsjednika ili predsjednice Vrhovnog suda može doći samo kandidat kojeg predloži predsjednik Republike.
“Žetončići” u pripravnosti
Saborska većina – koja je, jasno, u potpunosti ovisna isključivo o volji Andreja Plenkovića (osim Reformista koji se vrlo lako, kako smo već i mogli vidjeti, zamijene u danom trenutku prikladnim “žetončićima”), može se izjasniti samo o tom prijedlogu, nikako o nekom “svom kandidatu”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Još je gora situacija s imenovanjem veleposlanika. Plenković je, naime, u potpunosti ignorirao dosad uspostavljenu praksu da polovica imenovanih veleposlanika bude iz kvote predsjednika Republike s kojim dijeli ovlasti u sukreiranju vanjske politike. Ne, premijer je na Pantovčak poslao svoju listu, javno poručio Milanoviću da nikakav fifty-fifty ne dolazi u obzir i očekuje da predsjednik Republike, jednostavno, potvrdi njegove kandidate.
Slijedi blokada
S obzirom na to da je predsjednik Republike po hrvatskom Ustavu ipak zadržao neke ovlasti i s obzirom da je teško vjerovati da će sadašnji stanovnik Pantovčaka, čuven po svom karakteru, pristati na puki diktat premijera, više je nego očito da postoji vrlo ozbiljna opasnost da Hrvatska dugo, godinama ima upražnjena veleposlanička mjesta u cijelom nizu zemalja, te da Vrhovni sud još jako dugo bude bez predsjednika.
Nažalost, logična je to posljedica cijele teorije i prakse “zajedništva” koje puca u trenutku kad neumoljivi valjak vlasti naleti na dio sustava koji se ne želi pokoriti. I kad se “zajedništvo” tako jasno pokazuje tek kao prigodna fraza i krinka kojom se pokušava prekriti sve vrenje ideja i političkih razlika, pa i sukoba, kakvi su imanentni doista demokratskom društvu. Onakvom od kakvog je hrvatsko, nažalost, sve dalje i dalje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ-ova mantra o zajedništvu u Jasenovcu je razbijena u komadiće
Ako nije mogao s Milanovićem ni u Jasenovcu, kako će se tek Plenković dogovoriti s njim o Vrhovnom sudu i veleposlanicima?
Predsjednik Republike je po hrvatskom Ustavu ipak zadržao neke ovlasti i teško je vjerovati da će sadašnji stanovnik Pantovčaka, čuven po svom karakteru, pristati na puki diktat premijera. Slijedi, po svemu sudeći, dugotrajna blokada
Tako, dakle, u praksi izgleda “zajedništvo” s kojim su u posljednjih šest godina bivša predsjednica Republike i Hrvatska demokratska zajednica bombardirali javni prostor. Čak ni komemoracija u Jasenovcu nije bila dovoljna da predsjednik Vlade Andrej Plenković prijeđe preko svog povrijeđenog ega u prepucavanju s predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem, nego je jednostavno odbio ideju da državni vrh zajedno oda počast žrtvama najveće sramote u povijesti Hrvatske.
Jer, kako je premijer rekao, nema potrebe glumiti. “Zajedništvo”, dakle, na koje se HDZ i dalje prigodno poziva tako funkcionira – onda kad se stvari odvijaju isključivo po diktatu Središnjice i svemoćnog Vođe kojem se nitko ni iz stranke i radosno priključenog ekosustava ne usudi reći da je pretjerao.
Slabo prikrivena lozinka za autoritarnost
Takvo je to “zajedništvo” u kojem se ljudi, kao Franjo Habulin danas, pred kamerama moraju sramotiti petljajući: “Mislim da to nisam tako rekao” (o dolasku s Milanovićem pred spomenik, kojeg je otkazao u zadnji trenutak), a kako bi sačuvao “most prema Vladi” i potencijalno riješio problema financiranja i prostora za Savez antifašističkih boraca.
“Zajedništvo” o kakvom se ovdje cijelo vrijeme govori je, stoga, samo slabo prikrivena lozinka za autoritarnost, puka prigodna fraza, krinka kojom se pokušava prekriti svo vrenje ideja i političkih razlika, pa i sukoba, kakvi su imanentni doista demokratskom društvu.
Suvišna gluma
Krinka koja se, kao što je to premijer napravio u Jasenovcu, s indignacijom odbacuje kao suvišna gluma, čak i onda kad bi iz pukog pijeteta bilo doista prikladno privremeno staviti političke razlike na stranu. Jer se ego Vođe, eto, osjetio uzdrmanim.
A ako je Plenković spreman iz netrpeljivosti prema Milanoviću (koja je očito obostrana) odbiti zajedničko odavanje počasti žrtvama koncentracijskog logora u Jasenovcu, onda se otvaraju još i neka vrlo, vrlo ozbiljna pitanja. I vrlo ozbiljni problemi.
Čudesni planovi o Vrhovnom sudu
Iako predsjednik Republike nema previše ovlasti, oko onih koje ima i koje dijeli s premijerom moglo bi doći do trajnog i višegodišnjeg zastoja. Primjerice, nakon što nije htio vidjeti kraj sebe Milanovića ni u Jasenovcu, postavlja se vrlo logično pitanje je li uopće moguće da Plenković prihvati bilo koji prijedlog predsjednika Republike za čelnika ili čelnicu Vrhovnog suda.
Iz HDZ-a su se već čuli čudesni planovi o tome kako će oni vidjeti tko će se sve javiti na natječaj za predsjednika Vrhovnog suda, pa onda odlučiti o svom kandidatu. Taj kandidat, međutim, ne postoji. Na mjesto predsjednika ili predsjednice Vrhovnog suda može doći samo kandidat kojeg predloži predsjednik Republike.
“Žetončići” u pripravnosti
Saborska većina – koja je, jasno, u potpunosti ovisna isključivo o volji Andreja Plenkovića (osim Reformista koji se vrlo lako, kako smo već i mogli vidjeti, zamijene u danom trenutku prikladnim “žetončićima”), može se izjasniti samo o tom prijedlogu, nikako o nekom “svom kandidatu”.
Još je gora situacija s imenovanjem veleposlanika. Plenković je, naime, u potpunosti ignorirao dosad uspostavljenu praksu da polovica imenovanih veleposlanika bude iz kvote predsjednika Republike s kojim dijeli ovlasti u sukreiranju vanjske politike. Ne, premijer je na Pantovčak poslao svoju listu, javno poručio Milanoviću da nikakav fifty-fifty ne dolazi u obzir i očekuje da predsjednik Republike, jednostavno, potvrdi njegove kandidate.
Slijedi blokada
S obzirom na to da je predsjednik Republike po hrvatskom Ustavu ipak zadržao neke ovlasti i s obzirom da je teško vjerovati da će sadašnji stanovnik Pantovčaka, čuven po svom karakteru, pristati na puki diktat premijera, više je nego očito da postoji vrlo ozbiljna opasnost da Hrvatska dugo, godinama ima upražnjena veleposlanička mjesta u cijelom nizu zemalja, te da Vrhovni sud još jako dugo bude bez predsjednika.
Nažalost, logična je to posljedica cijele teorije i prakse “zajedništva” koje puca u trenutku kad neumoljivi valjak vlasti naleti na dio sustava koji se ne želi pokoriti. I kad se “zajedništvo” tako jasno pokazuje tek kao prigodna fraza i krinka kojom se pokušava prekriti sve vrenje ideja i političkih razlika, pa i sukoba, kakvi su imanentni doista demokratskom društvu. Onakvom od kakvog je hrvatsko, nažalost, sve dalje i dalje.