Družite se od osnovne škole, baš ono, frendovi, cure, pive, sve po redu. I normalno da si njega tražio da ti bude sudužnik za kredit. Onda te počeo nazivati paničnim glasom, da ne čuje žena, stari, daj molim te plaćaj te rate. Sto puta si mu rekao da ne drami. Pa si inscenirao bankrot. Tako da on već godinama plaća tvoj kredit. Stan je jako lijep. Potkrovni, tu u centru, s velikom terasom.
Sa sestrom se ne viđaš, vas dvije ste završile, nemaš živaca za njeno prenemaganje. Stalno je kao bolesna. Kaže da boluje od depresije. Da danima ne može ustati iz kreveta i da se muž mora za sve pobrinuti dok ona leži i prevrće crne misli. Lako je tako. Rekla si joj da opere prozore i spremi stan pa će joj već biti bolje. Ona kaže da ti ne razumiješ i da joj više nije do života. Njoj se sve tolerira. Uvijek je glumila kraljevnu na zrnu graška i vječno tako. Ne da ti se to.
Rastao si se. Mali ima 11 godina. Nazoveš ga za rođendan. Znao si ga odvesti i u kino, on voli te akcijske. Ona te stalno tužaka za alimentaciju, tamo govori da ne viđaš sina. Kakva luđakinja. Ne ide joj u glavu da firma traži cijelog čovjeka 365 dana u godini. Ne shvaća da i ti imaš pravo na malo života. Niti kakvi ti troškovi vise nad glavom. Evo Volvo je opet kod limara. A ovoj novoj si obećao putovanje na Korziku. Gledala je neki dokumentarac pa se zaljubila u tu Korziku.
Bio je u susjedstvu taj srpski stan
Jedva si došla do treće godine i dalje ni makac. Starci su gnjavili i gnjavili, badava, bila ti je puna kapa. Poslije si se udala, jako dobro, sad su i oni zadovoljni. On je iz bogate obitelji, ne moraš raditi. I svi misle da si arhitektica. Nikad to nikome ne kažeš direktno, ali navedeš ih na to. Tako te više poštuju.
Otpustili su ti kolegu iz sobe, sve skupa njih 14. Bila je neka frka na poslu, viškovi, stezanje remena i kako to već ide. Trebala si i ti letjeti, on je svakako bio puno bolji od tebe. Puno puta ti je pomogao da završiš te projekte koje su ti natovarili na stol. Pa si morala smotati šefa. Nije bilo druge. Usamljen tip, a tebe ništa ne košta. Večerica. Poslovni put u Dubrovnik. I eto. Tako je ispalo.
Bio je u susjedstvu taj srpski stan, tri sobe i boravak, dvije kupaonice. Mislim, srpski, on je bio Srbin rodom iz Gospića, ekonomist. Ponekad bi zvao na šljivovicu koju mu je slao otac. I žene su se družile, klinci u istoj školi. A stan stvarno super, za razliku od tvoje rupe. Onda si mu namjestio da je četnik. Tvoji dečki zvali su ga noću i danju i prijetili. Na koncu je skupio obitelj i otišli su. Ratno vrijeme. Bog te pita kamo. Onda malo veza i upalio je. Nedavno si stan ostavio kćeri, a vi ćete na selo. Treba samo malo pokrečiti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sin ti je pokušao reći da je gay
Imaš ljubavnicu već tolike godine. Ona i djeca ne znaju. Zašto bi znali? To je tvoj život. Supruga je ionako puno na putu, radi te financije, tako da se sve da organizirati bez greške. Imaš dadilju, fina žena, dobro držeća umirovljenica. A i starci često uzmu djecu pa si na miru. Iznajmljena garsonijera, milina. To liječi od stresa i od rutine. Rutina ubija. Kupio si joj skupu narukvicu, rekla je mužu vidi kako mi je poseban dar za rođendan poklonila baka.
Kad odeš na godišnji, muka ti se vratiti. Tamo sve pjeva, sunce, more, čamac, divota jedna, a ti moraš natrag na posao. Zato skočiš do svoje doktorice, dva sata autom, nije strašno. Uđeš šepajući, ni živ ni mrtav. Ne možeš na noge, nož te reže u kičmi. Dobiješ lijekove i bolovanje. Pa onda još deset dana natrag u vikendicu. Netko će te u gradskom uredu već zamijeniti. A ljeti ionako sve stoji. Moraju se ljudi nekad i odmoriti.
Sin ti je prije nekoliko godina pokušao reći da je gay, da više ne može skrivati od vas doma. Vidio si ti već da nešto nije u redu. A on tata ovo, tata ono. Prebio si ga na mrtvo ime, pala je ona crvena stajaća lampa i razletjela se po podu. Žena je plakala i govorila nemoj. Rekao si mu da se do navečer iseli i da vrati ključ od kuće. Stavio je par stvari u torbu i otišao. Sad je u Irskoj. Više ga nisi vidio. Niti želiš. Tog izroda.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Majku si smotao da ide u dom
Molila te je kuma da joj posudiš novce za tešku operaciju. Morala je ići privatno, preko HZZO-a se čeka do sudnjeg dana. Imala si. I deset puta toliko. Dobro ti ide, hvala na pitanju, biznis radi kao švicarski sat. Ali kad bi ti vratila? Riskantno je to nakon takvog zahvata. Pa si joj rekla da nemaš. Da moraš financijski pomagati roditelje, a i kćeri plaćaš školu, zna da baš nije učila pa jedino tako. Ona ti se na to ispričala što te uopće dovela u situaciju da je moraš odbiti. Jer zna koliko ti je bilo teško reći ne.
Majku si smotao da ide u dom. Bit će joj fino. Imat će tamo svoje društvo, osoblje će se za sve brinuti, a ona može po cijeli dan samo uživati. Još je dosta mlada i dobrog zdravlja, udovica, sad treba krenuti u nešto novo, a ne kad počnu boleštine i prava starost, s demencijom i vodom u plućima. Jasno, prepisat će ti kuću i apartmane na Viru. Da se ona oko toga više ne brine. A trebaš i ti znati što je tvoje. Sestra je odavno u Kanadi. Njoj s doktoratom ništa ne treba.
Najbolji prijatelj ti ima rak. Dosta gadan. To su izvadili. Sad mora sve ono, kemoterapije, zračenja, kontrole. Prije ste kartali, planinarili, išli na ribičiju. Sad više ništa ne može. Zove te svaki dan da svratiš kad budeš mogao. Ali to više nije to. Ne može čovjek slušati tu negativu pored svih problema koje već ionako ima. Treba ti nešto da te razvedri. A ovo je kao uteg oko vrata. Neka on izađe iz svega toga ako bude moguće pa ćeš onda vidjeti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Crkva ti je propusnica za bilo gdje
Htjela si to mjesto, plaća je odlična, status fenomenalan, sasvim druga priča od onoga prije. To je dužnosnička sfera, viša galaksija. Natjecala si se dva puta, ali nikako. Te nije to ta kvalifikacija koja se traži, te nije baš test ispao najbolje. I uvijek netko drugi dobije. Ali čekaj, pa nisi ni ti veslo sisala. Upisat ćeš se u vladajuću stranku, zašto ne bi ako to pali. Reći ćeš svima koliko voliš Hrvatsku. Uredila si da se to sazna u cijeloj službi. Sljedeći put si dobila. Dapače, sad ima izgleda za nešto još bolje.
Ideš u crkvu, pogotovo kad god su neka velika vjerska događanja i kad dolaze ti političari koji zasjednu u prve redove. Ne znaš baš te replike koje treba izgovarati, ali mumljaš nešto pa nitko ne primijeti. Ispadne kao da si baš vjerski ganut. Treba biti na takvim stvarima. Crkva ti je propusnica za bilo gdje. Fućkaš sve te starinske gluposti koje se ondje drobe, ali ti znaš zašto ideš pa ideš. I djeca moraju ići. Da se pozicionirate kao ispravna katolička obitelj. Jedino ti ide na nerve što se stalno žicaju neke pare za ovo i za ono. Sirotinja ne bi bila sirotinja kad bi htjela raditi. A neće. Pa onda nije tvoj problem što netko s troje djece živi u šupi bez struje.
U inspekciji post mortem
Baš ovako se opraštam od Mislava Bage. Dobro se zna kako je dobar novinar i čovjek bio i kakva rupa bez njega ostaje u novinarstvu. Pa to ne treba još jednom. Ali ovi gore, takvi, taj posebni soj. Koji se javlja iz svojih rupa da mu prije sprovoda izvaže karakter, o njima je ovo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
O tima koji najbolje znaju što je s njim bilo, zašto je bilo, zbog čega nije ovo i nije ono i kako je Bago trebao živjeti. Kako bilo tko treba živjeti i kakav je život ispravan. Jer upravo takvi napaljeno komentiraju njega i njegovu smrt, a sutra će bilo čiju. Bestidno. S visine. U inspekciji post mortem.
Nataknuli su čistunci svetačke aureole, stavili policijske kape i obukli bijele kute. Moraliziraju, krste se, okreću očima. Prozivaju, dijagnosticiraju i presuđuju. E pa bijednik si ti, moj suče, običan bijednik. A on je u svakom pogledu bio zvijezda. Zato umukni. Pogledaj sebe u ogledalo. Ti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Moj oproštaj od Mislava Bage: ovo je tekst o bijednicima koji napaljeno komentiraju što je s njim bilo i kako je trebao živjeti
O ljudima koji najbolje znaju kako bilo tko treba živjeti i kakav je život ispravan
Nataknuli su čistunci svetačke aureole, stavili policijske kape i obukli bijele kute. Moraliziraju, krste se, okreću očima. Prozivaju, dijagnosticiraju i presuđuju. E pa bijednik si ti, moj suče, običan bijednik. A on je u svakom pogledu bio zvijezda. Zato umukni. Pogledaj sebe u ogledalo. Ti.
Družite se od osnovne škole, baš ono, frendovi, cure, pive, sve po redu. I normalno da si njega tražio da ti bude sudužnik za kredit. Onda te počeo nazivati paničnim glasom, da ne čuje žena, stari, daj molim te plaćaj te rate. Sto puta si mu rekao da ne drami. Pa si inscenirao bankrot. Tako da on već godinama plaća tvoj kredit. Stan je jako lijep. Potkrovni, tu u centru, s velikom terasom.
Sa sestrom se ne viđaš, vas dvije ste završile, nemaš živaca za njeno prenemaganje. Stalno je kao bolesna. Kaže da boluje od depresije. Da danima ne može ustati iz kreveta i da se muž mora za sve pobrinuti dok ona leži i prevrće crne misli. Lako je tako. Rekla si joj da opere prozore i spremi stan pa će joj već biti bolje. Ona kaže da ti ne razumiješ i da joj više nije do života. Njoj se sve tolerira. Uvijek je glumila kraljevnu na zrnu graška i vječno tako. Ne da ti se to.
Rastao si se. Mali ima 11 godina. Nazoveš ga za rođendan. Znao si ga odvesti i u kino, on voli te akcijske. Ona te stalno tužaka za alimentaciju, tamo govori da ne viđaš sina. Kakva luđakinja. Ne ide joj u glavu da firma traži cijelog čovjeka 365 dana u godini. Ne shvaća da i ti imaš pravo na malo života. Niti kakvi ti troškovi vise nad glavom. Evo Volvo je opet kod limara. A ovoj novoj si obećao putovanje na Korziku. Gledala je neki dokumentarac pa se zaljubila u tu Korziku.
Bio je u susjedstvu taj srpski stan
Jedva si došla do treće godine i dalje ni makac. Starci su gnjavili i gnjavili, badava, bila ti je puna kapa. Poslije si se udala, jako dobro, sad su i oni zadovoljni. On je iz bogate obitelji, ne moraš raditi. I svi misle da si arhitektica. Nikad to nikome ne kažeš direktno, ali navedeš ih na to. Tako te više poštuju.
Otpustili su ti kolegu iz sobe, sve skupa njih 14. Bila je neka frka na poslu, viškovi, stezanje remena i kako to već ide. Trebala si i ti letjeti, on je svakako bio puno bolji od tebe. Puno puta ti je pomogao da završiš te projekte koje su ti natovarili na stol. Pa si morala smotati šefa. Nije bilo druge. Usamljen tip, a tebe ništa ne košta. Večerica. Poslovni put u Dubrovnik. I eto. Tako je ispalo.
Bio je u susjedstvu taj srpski stan, tri sobe i boravak, dvije kupaonice. Mislim, srpski, on je bio Srbin rodom iz Gospića, ekonomist. Ponekad bi zvao na šljivovicu koju mu je slao otac. I žene su se družile, klinci u istoj školi. A stan stvarno super, za razliku od tvoje rupe. Onda si mu namjestio da je četnik. Tvoji dečki zvali su ga noću i danju i prijetili. Na koncu je skupio obitelj i otišli su. Ratno vrijeme. Bog te pita kamo. Onda malo veza i upalio je. Nedavno si stan ostavio kćeri, a vi ćete na selo. Treba samo malo pokrečiti.
Sin ti je pokušao reći da je gay
Imaš ljubavnicu već tolike godine. Ona i djeca ne znaju. Zašto bi znali? To je tvoj život. Supruga je ionako puno na putu, radi te financije, tako da se sve da organizirati bez greške. Imaš dadilju, fina žena, dobro držeća umirovljenica. A i starci često uzmu djecu pa si na miru. Iznajmljena garsonijera, milina. To liječi od stresa i od rutine. Rutina ubija. Kupio si joj skupu narukvicu, rekla je mužu vidi kako mi je poseban dar za rođendan poklonila baka.
Kad odeš na godišnji, muka ti se vratiti. Tamo sve pjeva, sunce, more, čamac, divota jedna, a ti moraš natrag na posao. Zato skočiš do svoje doktorice, dva sata autom, nije strašno. Uđeš šepajući, ni živ ni mrtav. Ne možeš na noge, nož te reže u kičmi. Dobiješ lijekove i bolovanje. Pa onda još deset dana natrag u vikendicu. Netko će te u gradskom uredu već zamijeniti. A ljeti ionako sve stoji. Moraju se ljudi nekad i odmoriti.
Sin ti je prije nekoliko godina pokušao reći da je gay, da više ne može skrivati od vas doma. Vidio si ti već da nešto nije u redu. A on tata ovo, tata ono. Prebio si ga na mrtvo ime, pala je ona crvena stajaća lampa i razletjela se po podu. Žena je plakala i govorila nemoj. Rekao si mu da se do navečer iseli i da vrati ključ od kuće. Stavio je par stvari u torbu i otišao. Sad je u Irskoj. Više ga nisi vidio. Niti želiš. Tog izroda.
Majku si smotao da ide u dom
Molila te je kuma da joj posudiš novce za tešku operaciju. Morala je ići privatno, preko HZZO-a se čeka do sudnjeg dana. Imala si. I deset puta toliko. Dobro ti ide, hvala na pitanju, biznis radi kao švicarski sat. Ali kad bi ti vratila? Riskantno je to nakon takvog zahvata. Pa si joj rekla da nemaš. Da moraš financijski pomagati roditelje, a i kćeri plaćaš školu, zna da baš nije učila pa jedino tako. Ona ti se na to ispričala što te uopće dovela u situaciju da je moraš odbiti. Jer zna koliko ti je bilo teško reći ne.
Majku si smotao da ide u dom. Bit će joj fino. Imat će tamo svoje društvo, osoblje će se za sve brinuti, a ona može po cijeli dan samo uživati. Još je dosta mlada i dobrog zdravlja, udovica, sad treba krenuti u nešto novo, a ne kad počnu boleštine i prava starost, s demencijom i vodom u plućima. Jasno, prepisat će ti kuću i apartmane na Viru. Da se ona oko toga više ne brine. A trebaš i ti znati što je tvoje. Sestra je odavno u Kanadi. Njoj s doktoratom ništa ne treba.
Najbolji prijatelj ti ima rak. Dosta gadan. To su izvadili. Sad mora sve ono, kemoterapije, zračenja, kontrole. Prije ste kartali, planinarili, išli na ribičiju. Sad više ništa ne može. Zove te svaki dan da svratiš kad budeš mogao. Ali to više nije to. Ne može čovjek slušati tu negativu pored svih problema koje već ionako ima. Treba ti nešto da te razvedri. A ovo je kao uteg oko vrata. Neka on izađe iz svega toga ako bude moguće pa ćeš onda vidjeti.
Crkva ti je propusnica za bilo gdje
Htjela si to mjesto, plaća je odlična, status fenomenalan, sasvim druga priča od onoga prije. To je dužnosnička sfera, viša galaksija. Natjecala si se dva puta, ali nikako. Te nije to ta kvalifikacija koja se traži, te nije baš test ispao najbolje. I uvijek netko drugi dobije. Ali čekaj, pa nisi ni ti veslo sisala. Upisat ćeš se u vladajuću stranku, zašto ne bi ako to pali. Reći ćeš svima koliko voliš Hrvatsku. Uredila si da se to sazna u cijeloj službi. Sljedeći put si dobila. Dapače, sad ima izgleda za nešto još bolje.
Ideš u crkvu, pogotovo kad god su neka velika vjerska događanja i kad dolaze ti političari koji zasjednu u prve redove. Ne znaš baš te replike koje treba izgovarati, ali mumljaš nešto pa nitko ne primijeti. Ispadne kao da si baš vjerski ganut. Treba biti na takvim stvarima. Crkva ti je propusnica za bilo gdje. Fućkaš sve te starinske gluposti koje se ondje drobe, ali ti znaš zašto ideš pa ideš. I djeca moraju ići. Da se pozicionirate kao ispravna katolička obitelj. Jedino ti ide na nerve što se stalno žicaju neke pare za ovo i za ono. Sirotinja ne bi bila sirotinja kad bi htjela raditi. A neće. Pa onda nije tvoj problem što netko s troje djece živi u šupi bez struje.
U inspekciji post mortem
Baš ovako se opraštam od Mislava Bage. Dobro se zna kako je dobar novinar i čovjek bio i kakva rupa bez njega ostaje u novinarstvu. Pa to ne treba još jednom. Ali ovi gore, takvi, taj posebni soj. Koji se javlja iz svojih rupa da mu prije sprovoda izvaže karakter, o njima je ovo.
O tima koji najbolje znaju što je s njim bilo, zašto je bilo, zbog čega nije ovo i nije ono i kako je Bago trebao živjeti. Kako bilo tko treba živjeti i kakav je život ispravan. Jer upravo takvi napaljeno komentiraju njega i njegovu smrt, a sutra će bilo čiju. Bestidno. S visine. U inspekciji post mortem.
Nataknuli su čistunci svetačke aureole, stavili policijske kape i obukli bijele kute. Moraliziraju, krste se, okreću očima. Prozivaju, dijagnosticiraju i presuđuju. E pa bijednik si ti, moj suče, običan bijednik. A on je u svakom pogledu bio zvijezda. Zato umukni. Pogledaj sebe u ogledalo. Ti.