U zraku su bile velike riječi: “neovisnost sudstva”, “odgovornosti politike”, “vraćanje povjerenja”, “učinkovitost”, “transparentnost”, “stručnost”. I da, naravno: “digitalizacija”. Skoro puna tri sata na Odboru za pravosuđe trajalo je saslušavanje samo jedne od četvero kandidata za čelno mjesto u Vrhovnom sudu, Zlate Đurđević.
A drama kao da je dosegla vrhunac kad je riječ uzeo potpredsjednik Odbora, HDZ-ov Krunoslav Katičić. Za one koji se slabije probijaju kroz Prvu B ligu domaće politike, valja naglasiti koliko je Katičić važan igrač. Kad je nakon parlamentarnih izbora (na kojima je, doduše, dobio tek 187, odnosno 0,33 posto preferencijalnih glasova) postao glavni tajnik HDZ-a, za Katičića se pisalo da je čovjek od najvišeg povjerenja Andreja Plenkovića, da mu predsjednik stranke vjeruje “na slijepo” i da ga je, uostalom, osobno pogurao na tu funkciju.
Fascinantna lakoća
Zlata Đurđević, koja je iščekivala što će Katičić kazati, bit će, zna se odavno, kandidatkinja koju će predsjednik Republike Zoran Milanović predložiti za funkciju predsjednice Vrhovnog suda. Gotovo da se može reći kako se još odavnije zna da će je HDZ u Saboru – odbiti. Stoga je riječ čovjeka od najvišeg Plenkovićevog povjerenja iščekivana s posebnim interesom.
Katičić, kakvog li iznenađenja ni za koga, nije bio impresioniran onim što je čuo od Đurđević. Dok su novinarski diktafoni sve osim napetosti u zraku uporno pretvarali u jedinice i nule, glavni tajnik HDZ-a poručio je Đurđević kako je “fascinantna lakoća kojom odbacuje dosege hrvatskog pravosuđa”.
Mogućnost promjene
U zemlji u kojoj je povjerenje građana u neovisnost sudstva na najnižoj razini u Europskoj uniji, doista je fascinatna lakoća kojom Plenkovićev čovjek od najvišeg povjerenja priča o dosezima pravosuđa. No, niti je to bilo neočekivano, niti će saslušanje Đurđević i ostalih za milimetar promijeniti “presudu” koju je premijer odavno donio – Zlata ne smije proći.
Pa ipak, sjajno je da se cijela procedura pred očima javnosti odvija do kraja, u slow-motionu jednog upornog odbijanja i najmanje mogućnosti promjene u grani vlasti čvrsto vezanoj uz Katičićevu stranku od stjecanja državne nezavisnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Devet godina suđenja HDZ-u
Da se jasno i u usporenoj snimici vidi kako je malo šanse da se ostvari ono što je i u današnjoj izjavi medijima Đurđević istakla kao glavno načelo kojim se vodila u svom programu – prevođenje hrvatskog sudstva iz tranzicijskog razdoblja u razdoblje vladavine prava.
Dobro je, naposljetku, podsjetiti se i kako suđenje Katičićevoj stranci zbog korupcije, traje evo već punih devet godina i kako je presuda da su krivi i dalje tek – nepravomoćna.
Problem koljena
“Fascinantna lakoća odbacivanja dosega hrvatskog pravosuđa”, međutim, postaje ozbiljno mučna izjava pukim listanjem dnevnog tiska na dan održavanja saborskog saslušanja. Pa kaže kratka vijest, stisnuta u kutu stranice, kako Damir Vrbanović, osuđen na tri godine zatvora zbog izvlačenja novca iz Dinama, još neće u zatvor.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Iako se morao javiti u Remetinec 26. svibnja, zatražio je odgodu služenja kazne jer je – ozlijedio koljeno. U takvim slučajevima sud šalje medicinsku dokumentaciju na vještačenje, kako bi se utvrdilo je li moguće osigurati prikladnu zdravstvenu skrb iza rešetaka. No, zasad ništa od vještačenja. Kako kaže naslov, svi vještaci su zauzeti, pa Vrbanović ostaje na slobodi.
Reality bijeg
Slučaj Damira Vrbanovića, naravno, nije samo vrh ledene sante problema u pravosuđu (i šire), već je i vrh ledene sante samog slučaja Dinamo. Zdravko Mamić je već godinama u bijegu u Bosni i Hercegovini odakle i dalje ima bitnu, a vjerojatno i ključnu ulogu u odlučivanju o milijunima koji prolaze kroz klub. Stupovi društva se, jasno, prave da o tome nemaju pojma.
Najgora količina licemjerja koja je od strane i pravosuđa, i politike, i policije istresena na uvid javnosti bila je ipak ona u slučaju drugog Mamića, Zorana. Nakon pravomoćnosti presude mediji su u stilu dobrog reality showa pozorno pratili njegovo kretanje. Svaki odlazak Zorana Mamića preko granice – i njegove najave da će se vratiti – praćene su stotinama naslova po portalima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Palac dolje za vladavinu prava
Uključujući i onaj posljednji odlazak, preko granice susjedne Bosne i Hercegovine, gdje se sada zajedno s bratom izruguje i pravosuđu, i zakonima, i građanima Hrvatske. Jer, eto, iako su ga mediji pratili u stilu Big Brothera, nikome u politici, pravosuđu i policiji nije palo na pamet da bi im čovjek mogao, poput svog brata nešto ranije – jednostavno zbrisati.
“Brojne mjere koje sam predložila, mislim da će izvesti sudstvo iz tog tranzicijskog razdoblja. Krajnji cilj trebao bi biti vraćanje povjerenja građana u sudstvo, znamo do je ono na niskim granama i da ima negativni trend”, objašnjavala je danas u Saboru Đurđević kako kani pokušati domaće pravosuđe uvesti u doba vladavine prava. Fascinantna će biti lakoća kojom će joj, baš zbog toga, zastupnici vladajuće većine pokazati – palac dolje.
Odlučno – ne
Kakva bi, uostalom, bila zemlja u kojoj se suđenje vladajućoj stranci zbog korupcije ne može rastegnuti barem na desetljeće? Iz koje se ne može, bez ikakvih, a pogotovo suvišnih pitanja, od zatvorske kazne spasiti bijegom u susjednu i prijateljsku BiH? U kojoj se bol u koljenu dosta uspješno liječi i u zatvorskoj ambulanti?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Srećom, takvoj će distopiji, uz izraženo štovanje dosega ovog i ovakvog hrvatskog pravosuđa, uvijek sasvim dovoljno katičića smoći hrabrosti, uz zadovoljno premijerovo kimanje glavom, glasno i odlučno poručiti – ne.
O kakvom divnom pravosuđu HDZ priča? Mamićev suradnik ne ide u zatvor jer su svi vještaci zauzeti
Dok se Mamići smiju iz BiH, a Vrbanovića boli koljeno, HDZ se čudi zašto se Đurđević ne divi pravosuđu
Kakva bi, uostalom, bila zemlja u kojoj se suđenje vladajućoj stranci zbog korupcije ne može rastegnuti barem na desetljeće? Iz koje se ne može, bez ikakvih, a pogotovo suvišnih pitanja, od zatvorske kazne spasiti bijegom u susjednu i prijateljsku BiH?
U zraku su bile velike riječi: “neovisnost sudstva”, “odgovornosti politike”, “vraćanje povjerenja”, “učinkovitost”, “transparentnost”, “stručnost”. I da, naravno: “digitalizacija”. Skoro puna tri sata na Odboru za pravosuđe trajalo je saslušavanje samo jedne od četvero kandidata za čelno mjesto u Vrhovnom sudu, Zlate Đurđević.
A drama kao da je dosegla vrhunac kad je riječ uzeo potpredsjednik Odbora, HDZ-ov Krunoslav Katičić. Za one koji se slabije probijaju kroz Prvu B ligu domaće politike, valja naglasiti koliko je Katičić važan igrač. Kad je nakon parlamentarnih izbora (na kojima je, doduše, dobio tek 187, odnosno 0,33 posto preferencijalnih glasova) postao glavni tajnik HDZ-a, za Katičića se pisalo da je čovjek od najvišeg povjerenja Andreja Plenkovića, da mu predsjednik stranke vjeruje “na slijepo” i da ga je, uostalom, osobno pogurao na tu funkciju.
Fascinantna lakoća
Zlata Đurđević, koja je iščekivala što će Katičić kazati, bit će, zna se odavno, kandidatkinja koju će predsjednik Republike Zoran Milanović predložiti za funkciju predsjednice Vrhovnog suda. Gotovo da se može reći kako se još odavnije zna da će je HDZ u Saboru – odbiti. Stoga je riječ čovjeka od najvišeg Plenkovićevog povjerenja iščekivana s posebnim interesom.
Katičić, kakvog li iznenađenja ni za koga, nije bio impresioniran onim što je čuo od Đurđević. Dok su novinarski diktafoni sve osim napetosti u zraku uporno pretvarali u jedinice i nule, glavni tajnik HDZ-a poručio je Đurđević kako je “fascinantna lakoća kojom odbacuje dosege hrvatskog pravosuđa”.
Mogućnost promjene
U zemlji u kojoj je povjerenje građana u neovisnost sudstva na najnižoj razini u Europskoj uniji, doista je fascinatna lakoća kojom Plenkovićev čovjek od najvišeg povjerenja priča o dosezima pravosuđa. No, niti je to bilo neočekivano, niti će saslušanje Đurđević i ostalih za milimetar promijeniti “presudu” koju je premijer odavno donio – Zlata ne smije proći.
Pa ipak, sjajno je da se cijela procedura pred očima javnosti odvija do kraja, u slow-motionu jednog upornog odbijanja i najmanje mogućnosti promjene u grani vlasti čvrsto vezanoj uz Katičićevu stranku od stjecanja državne nezavisnosti.
Devet godina suđenja HDZ-u
Da se jasno i u usporenoj snimici vidi kako je malo šanse da se ostvari ono što je i u današnjoj izjavi medijima Đurđević istakla kao glavno načelo kojim se vodila u svom programu – prevođenje hrvatskog sudstva iz tranzicijskog razdoblja u razdoblje vladavine prava.
Dobro je, naposljetku, podsjetiti se i kako suđenje Katičićevoj stranci zbog korupcije, traje evo već punih devet godina i kako je presuda da su krivi i dalje tek – nepravomoćna.
Problem koljena
“Fascinantna lakoća odbacivanja dosega hrvatskog pravosuđa”, međutim, postaje ozbiljno mučna izjava pukim listanjem dnevnog tiska na dan održavanja saborskog saslušanja. Pa kaže kratka vijest, stisnuta u kutu stranice, kako Damir Vrbanović, osuđen na tri godine zatvora zbog izvlačenja novca iz Dinama, još neće u zatvor.
Iako se morao javiti u Remetinec 26. svibnja, zatražio je odgodu služenja kazne jer je – ozlijedio koljeno. U takvim slučajevima sud šalje medicinsku dokumentaciju na vještačenje, kako bi se utvrdilo je li moguće osigurati prikladnu zdravstvenu skrb iza rešetaka. No, zasad ništa od vještačenja. Kako kaže naslov, svi vještaci su zauzeti, pa Vrbanović ostaje na slobodi.
Reality bijeg
Slučaj Damira Vrbanovića, naravno, nije samo vrh ledene sante problema u pravosuđu (i šire), već je i vrh ledene sante samog slučaja Dinamo. Zdravko Mamić je već godinama u bijegu u Bosni i Hercegovini odakle i dalje ima bitnu, a vjerojatno i ključnu ulogu u odlučivanju o milijunima koji prolaze kroz klub. Stupovi društva se, jasno, prave da o tome nemaju pojma.
Najgora količina licemjerja koja je od strane i pravosuđa, i politike, i policije istresena na uvid javnosti bila je ipak ona u slučaju drugog Mamića, Zorana. Nakon pravomoćnosti presude mediji su u stilu dobrog reality showa pozorno pratili njegovo kretanje. Svaki odlazak Zorana Mamića preko granice – i njegove najave da će se vratiti – praćene su stotinama naslova po portalima.
Palac dolje za vladavinu prava
Uključujući i onaj posljednji odlazak, preko granice susjedne Bosne i Hercegovine, gdje se sada zajedno s bratom izruguje i pravosuđu, i zakonima, i građanima Hrvatske. Jer, eto, iako su ga mediji pratili u stilu Big Brothera, nikome u politici, pravosuđu i policiji nije palo na pamet da bi im čovjek mogao, poput svog brata nešto ranije – jednostavno zbrisati.
“Brojne mjere koje sam predložila, mislim da će izvesti sudstvo iz tog tranzicijskog razdoblja. Krajnji cilj trebao bi biti vraćanje povjerenja građana u sudstvo, znamo do je ono na niskim granama i da ima negativni trend”, objašnjavala je danas u Saboru Đurđević kako kani pokušati domaće pravosuđe uvesti u doba vladavine prava. Fascinantna će biti lakoća kojom će joj, baš zbog toga, zastupnici vladajuće većine pokazati – palac dolje.
Odlučno – ne
Kakva bi, uostalom, bila zemlja u kojoj se suđenje vladajućoj stranci zbog korupcije ne može rastegnuti barem na desetljeće? Iz koje se ne može, bez ikakvih, a pogotovo suvišnih pitanja, od zatvorske kazne spasiti bijegom u susjednu i prijateljsku BiH? U kojoj se bol u koljenu dosta uspješno liječi i u zatvorskoj ambulanti?
Srećom, takvoj će distopiji, uz izraženo štovanje dosega ovog i ovakvog hrvatskog pravosuđa, uvijek sasvim dovoljno katičića smoći hrabrosti, uz zadovoljno premijerovo kimanje glavom, glasno i odlučno poručiti – ne.