Obuljen Koržinek i Plenković trebali bi prestati spominjati Francusku. Tamo se leti iz vlade zbog optužbi i iznosa koji su za našu politiku sitnice

Ukupna novčana šteta prema Francuskoj koju su prouzročili ministri manja je nego ona koju je kadar napraviti neki hrvatski načelnik

Ako smo dobro izbrojili, oko dvije trećine članova Plenkovićevih vlada moralo je otići zbog afera ili kaznenih postupaka povezanih s korupcijom (...) Točno je da je tijekom Macronovog predsjedništva 67 ministara otišlo iz vlade. No, petero od tih 67 moralo je podnijeti ostavke zbog sumnje u kršenje zakona

Kad je premijer Andrej Plenković prošlog tjedna smijenio ministra gospodarstva Davora Filipovića i s njim njegova savjetnika Juricu Lovrinčevića, čije je sramotne korupcijske razgovore s novinarom TV Mreže objavio Nacional, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek imala je na to ”francuski” komentar. Za N1 televiziju je izjavila kako se ovdje zlurado naglašava da je iz Plenkovićeve vlade otišlo već 30 ministara, dočim je ona, recimo, pročitala u Le Mondeu ih je francuski predsjednik Emmanuel Macron promijenio čak 67.

Andrej Plenković postao je premijer u listopadu 2016., a Macron je na svoj prvi petogodišnji mandat izabran oko pola godine kasnije, u svibnju 2017., i lani je ponovno dobio povjerenje birača. U Francuskoj predsjednik Republike izravno imenuje predsjednika vlade i od 2017. godine Macron ih je postavio troje, sadašnju premijerku Elisabeth Borne te njene prethodnike Jeana Castexa i Edouarda Philippea.

Dakle, htjela je poentirati Obuljen Koržinek, u sličnom vremenskom razdoblju kod nas odlazi pola manje ministara nego u staroj demokraciji Francuske. To je, dakle, napuhan problem.

Plenković papagajski

Argument o 67 smijenjenih ministara za vladavine Emmanuela Macrona dopao se i Plenkoviću pa ga je i on dosad više puta ponovio. No, ni ministrica kulture ni njen šef nisu rekli zbog čega su se sve u Francuskoj mijenjali ministri pa je ostalo nejasno mogu li se naša i francuska situacija ikako uspoređivati.

Jer, ako smo dobro izbrojili, oko dvije trećine članova Plenkovićevih vlada moralo je otići zbog afera ili kaznenih postupaka povezanih s korupcijom, a je li sličan slučaj i s francuskim smjenama, to nismo znali. Zato smo se obratili Veleposlanstvu Republike Francuske u Zagrebu. Pitali smo ih prvo je li podatak o 67 promijenjenih ministara od 2017. točan, a zatim je li ijedan od ministara u tom razdoblju udaljen s položaja zbog korupcije ili sumnje u povezanost s bilo kojim drugim kaznenim djelom. Pitanja smo poslali u subotu navečer, a odgovor je stigao u ponedjeljak.

Točno je, kažu iz Veleposlanstva, da je tijekom Macronovog predsjedništva 67 ministara otišlo s iz vlade. Macronova većina formirala je od 2017. pet uzastopnih vlada pod vodstvom troje premijera pa je fluktuacija ministara povezana u najvećoj mjeri s tim. No, petero ministara od tih 67 koji su sišli s funkcije moralo je podnijeti ostavke zbog sumnje u kršenje zakona.

Situacija u Francuskoj

Naveli su nam njihova imena i kratki opis razloga za ostavku, a ostalo smo potražili sami. Dakle, četiri slučaja buknula su kroz medije 2017., odmah nakon potvrđivanja prve Macronove vlade koju je vodio Edouard Philippe, pa je svih četvero osumnjičenih ministara bilo smijenjeno samo dva mjeseca nakon preuzimanja resora. To su bili ministar prostorne kohezije i prije toga šef Macronove predsjedničke kampanje Richard Ferrand, ministrica oružanih snaga Sylvie Goulard, ministar pravosuđa François Bayrou i ministrica europskih poslova Marielle de Sarnez.

Tek postavljenom Ferrandu rečeno je da se odmah sam povuče zbog optužbe da je, šest godina prije nego će postati ministar, prostor za svoj ured iznajmio od nekretninske tvrtke svoga partnera. Na temelju tih informacija, regionalni tužitelj u Brestu odmah je otvorio istragu za nepotizam, a Ferrand je napustio Vladu. Macron i premijer Philippe priopćili su tada da ministar koji je formalno pod sumnjom mora podnijeti ostavku i da ”oko toga nema nikakve dileme”. Optužbe su za četiri mjeseca odbačene, a istraga je prekinuta.

Slične optužbe

Istovremeno s Ferrandom pali su po kratkom postupku i Sylvie Goulard, François Bayrou i Marielle de Sarnez, i to zbog međusobno sličnih optužbi.

Svo troje izletjeli su iz Vlade zbog ”zloporabe položaja ne štetu društvene imovine”. Sumnjičilo ih se da su se ogriješili o pravila u raspolaganju javnim sredstvima kod plaćanja svojih asistenata.

Ministrici Goulard stavljalo se na teret da je svoju asistenticu, koja joj je trebala pomagati samo u domaćoj politici, plaćala europskim novcem pri čemu nije mogla dokazati što je ta pomoćnica točno radila. Optužnica protiv nje podignuta je krajem 2019., a proces je okončan oslobađajućom presudom. Nakon ostavke u Vladi, Goulard je postala zamjenica guvernera francuske narodne banke i na tom je položaju ostala do 2022.

Posljednji smijenjen ministar

O ministrima Françoisu Bayrouu i Marielle de Sarnez, te više njihovih stranačkih kolega, pojavile su se optužbe da su europski novac izvlačili fiktivno zapošljavajući asistente u EU parlamentu koji zapravo nisu obavljali nikakve stvarne poslove. Suđenje Bayrouu još nije završeno, a De Sarnez je 2021. preminula.

Posljednji ministar smijenjen u Macronovom mandatu zbog javnog skandala bio je 2019. ministar ekološke tranzicije François de Rugy i on je razriješen zbog ”zloporabe položaja na štetu društvene imovine”. De Rugy je morao podnijeti ostavku nakon što su mediji objavili da je 63.000 eura javnog novca potrošeno na uređivanje državnog stana koji mu je dodijeljen na korištenje, od toga 19.000 na prostoriju koja mu je služila kao garderoba. Jedan časopis objavio je i fotografije na kojima se ministar i njegovi gosti časte jastozima i šampanjcem.

‘Ministri dolaze i odlaze’

Treba na kraju podvući crtu pod ove smjene u kojima su francuski ministri u Macronovoj eri momentalno izgubili položaje u Vladi zbog skandala i sudskih postupaka. Kad to učinimo, vidjet ćemo da je ukupna financijska šteta prema francuskoj državi i poreznim obveznicima, za koju su sumnjičeni svih ovih petero, manja nego ona koju je kadar prouzročiti jedan hrvatski općinski načelnik, državni tajnik ili problematični ministar.

Zato bi Obuljen Koržinek i Plenković trebali prestati spominjati primjer Francuske kao navodni dokaz da je ”i u drugim zemljama” posve normalno da ”ministri dolaze i odlaze”, kao što je nakon ove posljednje afere pola-pola izjavio i ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman. U Macronovoj Francuskoj se, naime, u promatranom razdoblju letjelo iz Vlade zbog optužbi i iznosa koji su za hrvatsku politiku prave sitnice. Milijarda kuna samo iz Ine, nuđenje 200.000 eura jednom mediju samo iz državnih izvora koje ”kontrolira” savjetnik ministra gospodarstva i tako radom. Pa nemojmo se ipak do te mjere šaliti s hrvatskim građanima.