Godine 2003. Hrvatska je zabilježila dosta ozbiljan rast BDP-a, od 4,3 posto, što jest, doduše, bilo slabije u usporedbi s 2002. kad je BDP rastao po izvanrednoj stopi od 5,2 posto. Rast BDP-a prije dvadeset godina bazirao se na visokim investicijama; upravo se gradila mreža autoputova, koja je omogućila kasniji razvoj hrvatskog turizma. Osim autocesta, drugi glavni generator tadašnjeg rasta BDP-a bila je osobna potrošnja, koja je rasla zbog većih plaća udruženih s niskom inflacijom.
Te 2003. godine Republika Hrvatska uspjela je izbrisati ratne gubitke pa je po realnom BDP-u napokon uspjela dostići Socijalističku Republiku Hrvatsku iz zadnjih predratnih godina. Te ekonomski veoma uspješne 2003. godine vladajući SDP premijera Ivice Račana izgubio je na parlamentarnim izborima. Na vlast se vratio HDZ pod vodstvom Ive Sanadera.
Sanader je jedva uspio ostati na vlasti 2007.
Četiri godine kasnije Hrvatska je proživljavala jedno od najuspješnijih ekonomskih razdoblja uopće. BDP je rastao po stopi višoj od pet posto, a osobna potrošnja doslovno je bila eksplodirala. Stanovi su se masovno gradili i brzo prodavali, a restorani nisu mogli nabaviti dovoljno luksuznih vina i šampanjaca, koliko su ih gosti tražili. I nitko nije pitao za cijene.
HDZ Ive Sanadera na parlamentarnim je izborima uspio ostati na vlasti doslovno za nekoliko desetaka tisuća glasova, koje je SDP izgubio jednom od svojih glupljih i iritantnijih izbornih kampanja, s jakom protuhercegovačkom notom. Rezultati izbora bili su toliko tijesni da je prvih par dana poslije prebrojavanja glasova Zoran Milanović, koji je naslijedio preminulog Ivicu Račana, čak spominjao da neće priznati HDZ-ovu pobjedu.
Ni izlazak iz recesije nije pomogao SDP-u 2015.
Godine 2015. Hrvatska se počela oporavljati od teške ekonomske krize u koju je upala 2009. Na vlasti je bila lijevo liberalna koalicija Zorana Milanovića. Te 2015. Hrvatska je zabilježila tri uzastopna tromjesečja s rastom BDP-a pa je izašla iz recesije.
Usprkos izlasku iz recesije, dakle vrlo konkretnom ekonomskom rezultatu, Zoran Milanović i SDP nisu uspjeli pobijediti na parlamentarnim izborima. Izborni je rezultat zapravo bio neriješen, da bi Mostove makinacije omogućile formiranje HDZ-ove koalicijske Vlade, koja se brzo raspala. Na ponovljenim je parlamentarnim izborima SDP relativno uvjerljivo izgubio.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ dobivao jer je uspio mobilizirati cijelu desnicu
Izborni rezultati 2003., 2015., pa i 2007. godine pokazuju da stanje ekonomije ne utječe na političke odluke hrvatskih birača. Račan je, usprkos odličnim ekonomskim performansama, izgubio zato što je HDZ uspio mobilizirati gotovo cijelu hrvatsku desnicu, od one umjerene, domobranske do proustaške.
Bila su to vremena kada su deseci tisuća žešćih desničara punili trgove i ulice velikih gradova. Na protuvladinom mitingu u Splitu okupilo se preko sto tisuća ljudi, predvođenih predstavnicima braniteljskih organizacija, čelnicima HDZ-a i biskupima. Govornici su pozivali na nasilno rušenje “protuhrvatske” i “komunističke” vlasti. Koalicija Ivice Račana nije uspjela izdržati taj udar.
Nacionalisti glasaju za Domovinski pokret, a ne HDZ
Godine 2007. Ivo Sanader zamalo je izgubio izbore, usprkos odličnim ekonomskim trendovima i realnom rastu životnog standarda, zato što se nad njegovu vlast već bio nadvio mračni oblak korupcije, ali i stoga što je Sanader svojom proeuropskom politikom, koja je podrazumijevala pomirenje s hrvatskim Srbima, izgubio potporu dijela nacionalističkih birača.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Godine 2015. Zoran Milanović, usprkos izlasku Hrvatske iz dugogodišnje recesije, nije uspio pobijediti zbog poznatih braniteljskih prosvjeda, koje je orkestrirao Karamarkov HDZ, kao i zbog činjenice da je Tomislav Karamarko ponovno uspio privući krajnju nacionalističku desnicu. Riječ je o onom sloju stanovništva koji danas glasa za Domovinski pokret.
Primjeri prošlih parlamentarnih izbora nedvojbeno dokazuju da ekonomski trendovi, koji su sada u Hrvatskoj prilično dobri, ne odlučuju o pobjedniku na parlamentarnim izborima. Što je loša vijest za Andreja Plenkovića.
O pobjedi na izborima odlučuju samo dva čimbenika
Činjenica je da plaće u Hrvatskoj realno rastu, da osobna potrošnja realno raste, da nezaposlenost de facto ne postoji, da su cijene energenata među najnižima u Europskoj uniji i da rastu čak i socijalna davanja. Sve te činjenice ne jamče novu pobjedu Andreja Plenkovića i njegove verzije Hrvatske demokratske zajednice. O pobjedniku parlamentarnih izbora 2024. odlučit će, ustvari, dva čimbenika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prvo ključno pitanje glasi: jesu li se građani zasitili duboko korumpirane, disfunkcionalne i sve više antidemokratske Plenkovićeve vladavine, s rekordnim brojem uhićenih i optuženih ministara i drugih HDZ-ovih dužnosnika i s pojedinim političkim praksama koje ružno asociraju na Aleksandra Vučića i Viktora Orbana? Ako je u Hrvatskoj stvorena kritična masa birača koji više ne žele podnositi sadašnju vlast, Plenkoviću i HDZ-u neće pomoći nikakvi ekonomski rezultati.
Otegotna okolnost za Andreja Plenkovića svakako je i činjenica da ove godine neće moći računati na dobar dio nacionalističkih birača, koji su razočarani Plenkovićevom lojalnom suradnjom s Miloradom Pupovcem, ali i Plenkovićevom retorikom, koja uistinu nije osobito nacionalistička, i koja povremeno jest protuustaška.
Za koga će biti oni kojima je dosta HDZ-a i Plenkovića?
Drugo pitanje, koje će odlučiti predstojeće parlamentarne izbore, tiče se opozicije. Je li opozicija uopće kadra pobijediti? Za koga da glasaju svi oni Hrvati, kojima je dosta HDZ-a i Plenkovića, a koji ne podržavaju radikalne nacionalističke opcije? Na ovo je pitanje zasad teško odgovoriti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Glavni je zadatak lijevo liberalnih stranaka i platformi da biračima ponude snažnu, vjerodostojnu i lako prepoznatljivu alternativu sadašnjoj, duboko kompromitiranoj vlasti. Kritična masa birača nezadovoljnih sadašnjom Vladom i jasna lijevo liberalna, antikoruptivna i doista demokratska alternativa HDZ-ovoj vlasti oni su faktori, koji mogu dovesti do poraza HDZ-a, neovisno od eventualnog daljnjeg rasta plaća i socijalnih davanja uoči izbora.
Utoliko parlamentarni izbori 2024. mogu biti mnogo neizvjesniji, nego što to sugeriraju ankete.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković misli da će izbore dobiti na ekonomiji. Grdno se vara: hrvatskim biračima to nikad nije bilo presudno
Povijest hrvatskih izbora pokazuje da se vlast redovito gubila u trenutku kada bi BDP jako rastao
Činjenica je da plaće realno rastu, da osobna potrošnja realno raste, da nezaposlenost de facto ne postoji, da su cijene energenata među najnižima u EU i da rastu čak i socijalna davanja. Sve te činjenice ne jamče novu pobjedu Plenkovića i njegove verzije HDZ-a. O pobjedniku parlamentarnih izbora 2024. odlučit će, ustvari, dva čimbenika
Godine 2003. Hrvatska je zabilježila dosta ozbiljan rast BDP-a, od 4,3 posto, što jest, doduše, bilo slabije u usporedbi s 2002. kad je BDP rastao po izvanrednoj stopi od 5,2 posto. Rast BDP-a prije dvadeset godina bazirao se na visokim investicijama; upravo se gradila mreža autoputova, koja je omogućila kasniji razvoj hrvatskog turizma. Osim autocesta, drugi glavni generator tadašnjeg rasta BDP-a bila je osobna potrošnja, koja je rasla zbog većih plaća udruženih s niskom inflacijom.
Te 2003. godine Republika Hrvatska uspjela je izbrisati ratne gubitke pa je po realnom BDP-u napokon uspjela dostići Socijalističku Republiku Hrvatsku iz zadnjih predratnih godina. Te ekonomski veoma uspješne 2003. godine vladajući SDP premijera Ivice Račana izgubio je na parlamentarnim izborima. Na vlast se vratio HDZ pod vodstvom Ive Sanadera.
Sanader je jedva uspio ostati na vlasti 2007.
Četiri godine kasnije Hrvatska je proživljavala jedno od najuspješnijih ekonomskih razdoblja uopće. BDP je rastao po stopi višoj od pet posto, a osobna potrošnja doslovno je bila eksplodirala. Stanovi su se masovno gradili i brzo prodavali, a restorani nisu mogli nabaviti dovoljno luksuznih vina i šampanjaca, koliko su ih gosti tražili. I nitko nije pitao za cijene.
HDZ Ive Sanadera na parlamentarnim je izborima uspio ostati na vlasti doslovno za nekoliko desetaka tisuća glasova, koje je SDP izgubio jednom od svojih glupljih i iritantnijih izbornih kampanja, s jakom protuhercegovačkom notom. Rezultati izbora bili su toliko tijesni da je prvih par dana poslije prebrojavanja glasova Zoran Milanović, koji je naslijedio preminulog Ivicu Račana, čak spominjao da neće priznati HDZ-ovu pobjedu.
Ni izlazak iz recesije nije pomogao SDP-u 2015.
Godine 2015. Hrvatska se počela oporavljati od teške ekonomske krize u koju je upala 2009. Na vlasti je bila lijevo liberalna koalicija Zorana Milanovića. Te 2015. Hrvatska je zabilježila tri uzastopna tromjesečja s rastom BDP-a pa je izašla iz recesije.
Usprkos izlasku iz recesije, dakle vrlo konkretnom ekonomskom rezultatu, Zoran Milanović i SDP nisu uspjeli pobijediti na parlamentarnim izborima. Izborni je rezultat zapravo bio neriješen, da bi Mostove makinacije omogućile formiranje HDZ-ove koalicijske Vlade, koja se brzo raspala. Na ponovljenim je parlamentarnim izborima SDP relativno uvjerljivo izgubio.
HDZ dobivao jer je uspio mobilizirati cijelu desnicu
Izborni rezultati 2003., 2015., pa i 2007. godine pokazuju da stanje ekonomije ne utječe na političke odluke hrvatskih birača. Račan je, usprkos odličnim ekonomskim performansama, izgubio zato što je HDZ uspio mobilizirati gotovo cijelu hrvatsku desnicu, od one umjerene, domobranske do proustaške.
Bila su to vremena kada su deseci tisuća žešćih desničara punili trgove i ulice velikih gradova. Na protuvladinom mitingu u Splitu okupilo se preko sto tisuća ljudi, predvođenih predstavnicima braniteljskih organizacija, čelnicima HDZ-a i biskupima. Govornici su pozivali na nasilno rušenje “protuhrvatske” i “komunističke” vlasti. Koalicija Ivice Račana nije uspjela izdržati taj udar.
Nacionalisti glasaju za Domovinski pokret, a ne HDZ
Godine 2007. Ivo Sanader zamalo je izgubio izbore, usprkos odličnim ekonomskim trendovima i realnom rastu životnog standarda, zato što se nad njegovu vlast već bio nadvio mračni oblak korupcije, ali i stoga što je Sanader svojom proeuropskom politikom, koja je podrazumijevala pomirenje s hrvatskim Srbima, izgubio potporu dijela nacionalističkih birača.
Godine 2015. Zoran Milanović, usprkos izlasku Hrvatske iz dugogodišnje recesije, nije uspio pobijediti zbog poznatih braniteljskih prosvjeda, koje je orkestrirao Karamarkov HDZ, kao i zbog činjenice da je Tomislav Karamarko ponovno uspio privući krajnju nacionalističku desnicu. Riječ je o onom sloju stanovništva koji danas glasa za Domovinski pokret.
Primjeri prošlih parlamentarnih izbora nedvojbeno dokazuju da ekonomski trendovi, koji su sada u Hrvatskoj prilično dobri, ne odlučuju o pobjedniku na parlamentarnim izborima. Što je loša vijest za Andreja Plenkovića.
O pobjedi na izborima odlučuju samo dva čimbenika
Činjenica je da plaće u Hrvatskoj realno rastu, da osobna potrošnja realno raste, da nezaposlenost de facto ne postoji, da su cijene energenata među najnižima u Europskoj uniji i da rastu čak i socijalna davanja. Sve te činjenice ne jamče novu pobjedu Andreja Plenkovića i njegove verzije Hrvatske demokratske zajednice. O pobjedniku parlamentarnih izbora 2024. odlučit će, ustvari, dva čimbenika.
Prvo ključno pitanje glasi: jesu li se građani zasitili duboko korumpirane, disfunkcionalne i sve više antidemokratske Plenkovićeve vladavine, s rekordnim brojem uhićenih i optuženih ministara i drugih HDZ-ovih dužnosnika i s pojedinim političkim praksama koje ružno asociraju na Aleksandra Vučića i Viktora Orbana? Ako je u Hrvatskoj stvorena kritična masa birača koji više ne žele podnositi sadašnju vlast, Plenkoviću i HDZ-u neće pomoći nikakvi ekonomski rezultati.
Otegotna okolnost za Andreja Plenkovića svakako je i činjenica da ove godine neće moći računati na dobar dio nacionalističkih birača, koji su razočarani Plenkovićevom lojalnom suradnjom s Miloradom Pupovcem, ali i Plenkovićevom retorikom, koja uistinu nije osobito nacionalistička, i koja povremeno jest protuustaška.
Za koga će biti oni kojima je dosta HDZ-a i Plenkovića?
Drugo pitanje, koje će odlučiti predstojeće parlamentarne izbore, tiče se opozicije. Je li opozicija uopće kadra pobijediti? Za koga da glasaju svi oni Hrvati, kojima je dosta HDZ-a i Plenkovića, a koji ne podržavaju radikalne nacionalističke opcije? Na ovo je pitanje zasad teško odgovoriti.
Glavni je zadatak lijevo liberalnih stranaka i platformi da biračima ponude snažnu, vjerodostojnu i lako prepoznatljivu alternativu sadašnjoj, duboko kompromitiranoj vlasti. Kritična masa birača nezadovoljnih sadašnjom Vladom i jasna lijevo liberalna, antikoruptivna i doista demokratska alternativa HDZ-ovoj vlasti oni su faktori, koji mogu dovesti do poraza HDZ-a, neovisno od eventualnog daljnjeg rasta plaća i socijalnih davanja uoči izbora.
Utoliko parlamentarni izbori 2024. mogu biti mnogo neizvjesniji, nego što to sugeriraju ankete.