Svaki politički vođa i svaki politički pokret u određenom se trenutku svog postojanja moraju suočiti sa simboličnim događajima, koji ih mogu dovesti do kraha. Ti događaji mogu, ali ne moraju biti sadržajno najrelevantniji.
No, oni su važni zato što snažno i trajno simboliziraju slabu točku određenog političkog vođe i njegove stranke, po kojoj će ih birači prepoznavati, pamtiti i odbaciti. Takvi su simboli nebranjivi.
Slučaj Ivana Turudića od jučer je za Andreja Plenkovića postao potpuno nebranjiv. Činjenice kažu sljedeće.
Susreti s Mamićem, prijateljske poruke s Rimac
Prvo, Ivan Turudić, kao sudac upućen u istragu, tajno se viđao s osumnjičenikom, kasnijim osuđenikom Zdravkom Mamićem, koji je, kako znamo, u međuvremenu pobjegao u susjednu državu da bi izbjegao zatvorsku kaznu.
Drugo, sudac Turudić izmijenio je stotinjak prisnih poruka s okrivljenicom i svojedobnom zatvorenicom Josipom Rimac, tijekom istrage protiv gospođe Rimac.
Treće, gospodin Turudić javno je, na televiziji, lagao o svom odnosu s gospođom Rimac, jer je odmah poslije njenog uhićenja izjavio da njih dvoje nisu nikakvi prijatelji i da su se jednom slučajno zatekli u istom javnom prostoru, premda su u stvarnosti, eto, razmijenili stotinjak poruka, od kojih su neke vrlo prijateljske.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Aksiom o kojem se uopće ne raspravlja
Kandidat za glavnog državnog odvjetnika od jučer je, dakle, i potvrđeni lažac, i to kad je riječ o važnim političko pravnim pitanjima. Sudac Turudić bio je, znači, u čestim i opsežnim kontaktima s dvoje optuženika, od kojih je jedan već osuđen i nalazi se u bijegu. I tu prestaje bilo kakva stranačka politika.
Svakome, bio on najčvršći pobornik Hrvatske demokratske zajednice, najtvrđi opozicionar ili politički posve neutralni građanin, jasno je da sudac, koji je tijekom svog mandata redovito komunicirao s čovjekom koji je osuđen na višegodišnji zatvor i s političarkom kojoj prijeti presuda zbog korupcije, ne može biti glavni državni odvjetnik.
To je aksiom o kojem se uopće ne raspravlja, ako smatramo da živimo u barem donekle demokratskoj i pravnoj državi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mogući politički debakl šefa HDZ-a
Sudac koji je redovito komunicirao s kasnije osuđenim bjeguncem, i to tijekom istrage protiv tog bjegunca, i s političarkom okrivljenom za korupciju tijekom istrage protiv te političarke, može postati državni odvjetnik jedino u političkom sustavu koji promovira korupciju kao glavno načelo svog funkcioniranja.
Ako Andrej Plenković i HDZ nastave podržavati gospodina Turudića, oni će se i formalno deklarirati kao javni podržavatelji korupcije i bezakonja. Što im građani vrlo vjerojatno neće oprostiti na predstojećim parlamentarnim izborima.
Sinoć, poslije objavljivanja podataka o Turudićevim kontaktima s Mamićem i Turudićeve opsežne korespondencije s Josipom Rimac, postalo je jasno da je, eto, Ivan Turudić onaj simbolični element koji može dovesti do kraja vladavine sadašnjeg HDZ-a i do težeg političkog debakla Andreja Plenkovića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što to sam Plenković prikriva?
Jedino što Plenkoviću i Turudiću preostaje jest da gospodin Turudić što prije sam povuče kandidaturu za glavnog državnog odvjetnika. Sve drugo Turudićevu stranku može dovesti na rub gadnog političkog poraza. Gospodin Turudić je očigledno lako ucjenjiv, što je jedna od najgorih mogućih značajki javnog tužitelja.
Turudićeva ucjenjivost Plenkoviću, naravno, odgovara, jer se svakom ucjenjivom osobom može manipulirati. No, Turudićevi utezi mogu dovesti do dramatično neugodnog kraja Plenkovićeve političke karijere. Vidjet ćemo, vrlo brzo, smatra li Andrej Plenković da mu se i dalje isplati riskirati s tako opako kompromitiranim kandidatom za državnog odvjetnika.
Nastavi li Plenković podržavati Turudića, i ako Turudić ne odustane od kandidature, javnost će se iz dana u dan pitati što to sam premijer prikriva kad zbog kandidata za državnog odvjetnika riskira izborni poraz.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Slučaj Turudić od jučer je za Plenkovića postao potpuno neobranjiv. Štoviše, HDZ bi na ovome mogao i izgubiti parlamentarne izbore
Što to sam premijer prikriva kad zbog kandidata za državnog odvjetnika riskira izborni poraz
Sinoć, poslije objavljivanja podataka o Turudićevim kontaktima s Mamićem i Turudićeve opsežne korespondencije s Josipom Rimac, postalo je jasno da je, eto, Ivan Turudić onaj simbolični element koji može dovesti do kraja vladavine sadašnjeg HDZ-a i do težeg političkog debakla Andreja Plenkovića.
Svaki politički vođa i svaki politički pokret u određenom se trenutku svog postojanja moraju suočiti sa simboličnim događajima, koji ih mogu dovesti do kraha. Ti događaji mogu, ali ne moraju biti sadržajno najrelevantniji.
No, oni su važni zato što snažno i trajno simboliziraju slabu točku određenog političkog vođe i njegove stranke, po kojoj će ih birači prepoznavati, pamtiti i odbaciti. Takvi su simboli nebranjivi.
Slučaj Ivana Turudića od jučer je za Andreja Plenkovića postao potpuno nebranjiv. Činjenice kažu sljedeće.
Susreti s Mamićem, prijateljske poruke s Rimac
Prvo, Ivan Turudić, kao sudac upućen u istragu, tajno se viđao s osumnjičenikom, kasnijim osuđenikom Zdravkom Mamićem, koji je, kako znamo, u međuvremenu pobjegao u susjednu državu da bi izbjegao zatvorsku kaznu.
Drugo, sudac Turudić izmijenio je stotinjak prisnih poruka s okrivljenicom i svojedobnom zatvorenicom Josipom Rimac, tijekom istrage protiv gospođe Rimac.
Treće, gospodin Turudić javno je, na televiziji, lagao o svom odnosu s gospođom Rimac, jer je odmah poslije njenog uhićenja izjavio da njih dvoje nisu nikakvi prijatelji i da su se jednom slučajno zatekli u istom javnom prostoru, premda su u stvarnosti, eto, razmijenili stotinjak poruka, od kojih su neke vrlo prijateljske.
Aksiom o kojem se uopće ne raspravlja
Kandidat za glavnog državnog odvjetnika od jučer je, dakle, i potvrđeni lažac, i to kad je riječ o važnim političko pravnim pitanjima. Sudac Turudić bio je, znači, u čestim i opsežnim kontaktima s dvoje optuženika, od kojih je jedan već osuđen i nalazi se u bijegu. I tu prestaje bilo kakva stranačka politika.
Svakome, bio on najčvršći pobornik Hrvatske demokratske zajednice, najtvrđi opozicionar ili politički posve neutralni građanin, jasno je da sudac, koji je tijekom svog mandata redovito komunicirao s čovjekom koji je osuđen na višegodišnji zatvor i s političarkom kojoj prijeti presuda zbog korupcije, ne može biti glavni državni odvjetnik.
To je aksiom o kojem se uopće ne raspravlja, ako smatramo da živimo u barem donekle demokratskoj i pravnoj državi.
Mogući politički debakl šefa HDZ-a
Sudac koji je redovito komunicirao s kasnije osuđenim bjeguncem, i to tijekom istrage protiv tog bjegunca, i s političarkom okrivljenom za korupciju tijekom istrage protiv te političarke, može postati državni odvjetnik jedino u političkom sustavu koji promovira korupciju kao glavno načelo svog funkcioniranja.
Ako Andrej Plenković i HDZ nastave podržavati gospodina Turudića, oni će se i formalno deklarirati kao javni podržavatelji korupcije i bezakonja. Što im građani vrlo vjerojatno neće oprostiti na predstojećim parlamentarnim izborima.
Sinoć, poslije objavljivanja podataka o Turudićevim kontaktima s Mamićem i Turudićeve opsežne korespondencije s Josipom Rimac, postalo je jasno da je, eto, Ivan Turudić onaj simbolični element koji može dovesti do kraja vladavine sadašnjeg HDZ-a i do težeg političkog debakla Andreja Plenkovića.
Što to sam Plenković prikriva?
Jedino što Plenkoviću i Turudiću preostaje jest da gospodin Turudić što prije sam povuče kandidaturu za glavnog državnog odvjetnika. Sve drugo Turudićevu stranku može dovesti na rub gadnog političkog poraza. Gospodin Turudić je očigledno lako ucjenjiv, što je jedna od najgorih mogućih značajki javnog tužitelja.
Turudićeva ucjenjivost Plenkoviću, naravno, odgovara, jer se svakom ucjenjivom osobom može manipulirati. No, Turudićevi utezi mogu dovesti do dramatično neugodnog kraja Plenkovićeve političke karijere. Vidjet ćemo, vrlo brzo, smatra li Andrej Plenković da mu se i dalje isplati riskirati s tako opako kompromitiranim kandidatom za državnog odvjetnika.
Nastavi li Plenković podržavati Turudića, i ako Turudić ne odustane od kandidature, javnost će se iz dana u dan pitati što to sam premijer prikriva kad zbog kandidata za državnog odvjetnika riskira izborni poraz.