Stvari se, naime, u političkim sustavima koji su, makar u širem smislu, demokratski, rijetko poslože tako da različite pozicije budu baš potpuno jasne. Previše je uvijek u cijelom tom folkloru dimnih bombi, lažnih tragova, birtijaških trikova, te opskurno vidljivog i nešto vještijeg PR-a koji služi zamagljivanju tragova.
Nekad se, međutim, političke silnice i strateški nanošene naslage šminke tako nakupe i ukrste da stvarno lice odjednom i nezaustavljivo izroni u javnosti. Upravo se to dogodilo na izvanrednoj sjednici Sabora.
Četiri udarca
Činilo se kako je maksimalna i nemala korist za demokratsku javnost u ovom slučaju sama činjenica da je predsjednik Republike Zoran Milanović sazivanjem sjednice pokazao Andreju Plenkoviću kako njegova, premijerska moć, nije neograničena. Kako će se zasjedanjem pojačati pritisak na to da se riješe nesnosne situacije sa štrajkom pravosudnih službenica i terminalnim javašlukom/kriminalom (precrtati suvišno) oko HEP-ovih viškova plina. Vladajuća koalicija, poglavito HDZ, međutim, nastavili su sa serijom političkih “samoubojstava iz zasjede” uvjereni vjerojatno kako ne postoji granica u ponižavanju zdravog razuma birača.
Četiri golema udarca, s pripadajućom političkom štetom, pretrpjela je vladajuća struktura na izvanrednoj sjednici Sabora. Od toga su čak tri nanijeli sami sebi, potpuno nepotrebno i bez najmanjeg političkog rezona.
Lukav oporbeni zaključak
Jedino gdje nisu imali jednostavnog izbora i gdje je bilo teško manevrirati između nabrušene javnosti i nabrušenog ega predsjednika Vlade bio je lukavo sročeni oporbeni zaključak o plaćanju dana u štrajku pravosudnim službenicama. HDZ i koalicijski partneri (SDSS se na ovom glasanju isključio sačuvavši minimum minimuma vlastitog političkog integriteta), dakako, odabrali su opciju koja će se više svidjeti Plenkoviću, presudili su da se zaposlenicama i zaposlenicima s plaćom – koja je 600-700 eura mjesečno – ona još smanji za dane provedene u štrajku u drugoj polovici srpnja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vjerojatno su računali da im je bolje riskirati s računom za bezobzirnost ispostavljenom u budućnosti na biračkim listićima, nego s promptnim bijesom ovlaštenog šefa Vlade i stranke. No, valja ponoviti, u tu – nezgodnu – situaciju nisu se doveli sami, nego ih je doveo pametno sročeni oporbeni zaključak. Sve ostalo bilo je samoranjavanje.
Grintanje zbog prekida raspusta
Prvo, uporno, grintavo inzistiranje na “nepotrebnoj sjednici”. Ne treba biti pretjerano informiran ni promućuran da se zaključi kako goleme saborske pauze u radu, pogotovo ova ljetna, dvomjesečna, debelo iritiraju javnost. Da, odgovoran saborski zastupnik i političar se neće dva mjeseca kupati u moru, nego će raditi na zakonima i primati građane, ali čak i da je većina takvih (a nije, nego su debela manjina), percepcija javnosti je jednostavno takva da je Sabor na – raspustu.
U toj dvomjesečnoj laganici sad ih je, eto, poremetio zli predsjednik Republike, pa su morali odraditi jedan produženi vikend što je vladajuće, nisu ni najmanje skrivali, neopisivo iritiralo. Muzika za uši onih koji ljeti na godišnji mogu dva ili tri tjedna, ako i toliko.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kidnapiranje demokracije
Druga, bez ikakvog pravog razloga nanesena rana na izbornim izgledima HDZ-a i satelitskih stranaka vladajuće koalicije koje će ionako ili biti na listama Plenkovićeve stranke ili nestati prije nego što se izgovori “Hrvatska stranka prava – Ante Starčević”, odnosi se na potpuno otvoreno kidnapiranje demokracije. Gordan Jandroković i drugovi su iskoristili priliku da je dio oporbe u jednom trenutku, kad nisu bili blizu reda za svoje govore, bio izvan Sabora i s veseljem odradio političku diverziju.
Zastupnici HDZ-a su odjednom krenuli odustajati od replika, pa je Jandroković brzinski prozivao oporbene zastupnike, mahom Mostovce i oduzimao im pravo na riječ jer nisu bili prisutni. Šef stranke u doista demokratskoj zemlji bi zbog ovoga, u najmanju ruku, Jandrokovića natjerao da danima “kleči na kukuruzu”, ispriča se javnosti, da ostavku na mjesto predsjednika Sabora ili nešto slično dramatično.
Jandrokovićev bumerang
U Hrvatskoj se to neće dogoditi jer HDZ u vrijeme Plenkovića ionako uporno kidnapira demokraciju, zauzimajući neovisne institucije i kupujući nježni tretman medija pa će se Jandrokovićeva politička svinjarija još dočekati i zadovoljnim smiješkom. Ali, radi se o teškom promašaju – niti je Mostovce time ušutkao, niti je smanjio efekt rasprave o terminalnom javašluku/kriminalu (precrtati suvišno) oko HEP-ovih viškova plina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Štoviše, i Mostovci i priča o HEP-u su ovako dobili još više pažnje javnosti, uz dodatno učvršćen dojam da se tu nešto skriva. Plus, još bitnije, dodatni dokaz da je HDZ spreman ugušiti demokratsku raspravu čim mu se pruži i najmanja prilika.
Polako majstori…
Najveći politički uteg, kao epilog izvanrednog zasjedanja Sabora, na kraju je bio – Andrej Plenković. Točnije, potpuno suvišni zaključci koje je parlamentarna većina na kraju usvojila, iako je bilo sasvim dovoljno da odbiju one predsjednikove i oporbene.
Ali, ne. Morala se još jednom naglasiti potpuna podčinjenost stranke i koalicije (ovaj put cijele, uključujući i SDSS) velikom, nepogrešivom i zlatnom premijeru. Moralo se, na pragu osmog tjedna blokade pravosuđa!, naglasiti kako “Vlada poduzima sve mjere” za funkcioniranje pravosuđa i kako, evo, skoro mjesec dana od nove afere s HEP-ovim plinom Vlada “utvrđuje sve relevantne okolnosti”. Polako majstori, ima vremena…
Članak se nastavlja ispod oglasa
Za Beograd
Nekad se, tako, političke silnice i strateški nanošene naslage šminke nakupe i ukrste da stvarno lice odjednom i nezaustavljivo izroni u javnosti. Stoga je izvanredna sjednica Sabora, održana produženog vikenda 21.-23. srpnja postala vrlo bitan detalj u političkoj povijesti Hrvatske.
Lice koje je izronilo, lice mračnog prezira prema demokraciji samoj, više se neće dati ukrasiti europskim điđama ili epovima o stranci koja je “stvorila Hrvatsku”. Nakon ovoga, jasno je da ostaju samo dva puta – onaj koji vodi u izborni slom vladajuće politike ili onaj koji vodi prema jedva prikrivenoj personalnoj autokraturi i terminalnom zarobljavanju društva i države. Ukratko, prema današnjoj Srbiji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vladajući su u Saboru pretrpjeli četiri golema udarca, a sada je jasno: ili slijedi HDZ-ov izborni slom ili postajemo kao Srbija
Posljedica udaraca koje je uglavnom sam sebi nanio HDZ je ta da se politička scena posve raščistila
Jandrokovićeva sitna diverzija dijela subotnje rasprave je bez ikakvog pravog razloga nanesena rana na izbornim izgledima HDZ-a i satelitskih stranaka vladajuće koalicije koje će ionako ili biti na listama Plenkovićeve stranke ili nestati prije nego što se izgovori “Hrvatska stranka prava - Ante Starčević”
Očekivanja stvarno nisu bila pretjerana, trodnevna izvanredna sjednica Sabora bila je jedan od ključnih političkih događaja u vrijeme vladavine Andreja Plenkovića. I kao takva mogla bi ostati zapamćena.
Stvari se, naime, u političkim sustavima koji su, makar u širem smislu, demokratski, rijetko poslože tako da različite pozicije budu baš potpuno jasne. Previše je uvijek u cijelom tom folkloru dimnih bombi, lažnih tragova, birtijaških trikova, te opskurno vidljivog i nešto vještijeg PR-a koji služi zamagljivanju tragova.
Nekad se, međutim, političke silnice i strateški nanošene naslage šminke tako nakupe i ukrste da stvarno lice odjednom i nezaustavljivo izroni u javnosti. Upravo se to dogodilo na izvanrednoj sjednici Sabora.
Četiri udarca
Činilo se kako je maksimalna i nemala korist za demokratsku javnost u ovom slučaju sama činjenica da je predsjednik Republike Zoran Milanović sazivanjem sjednice pokazao Andreju Plenkoviću kako njegova, premijerska moć, nije neograničena. Kako će se zasjedanjem pojačati pritisak na to da se riješe nesnosne situacije sa štrajkom pravosudnih službenica i terminalnim javašlukom/kriminalom (precrtati suvišno) oko HEP-ovih viškova plina. Vladajuća koalicija, poglavito HDZ, međutim, nastavili su sa serijom političkih “samoubojstava iz zasjede” uvjereni vjerojatno kako ne postoji granica u ponižavanju zdravog razuma birača.
Četiri golema udarca, s pripadajućom političkom štetom, pretrpjela je vladajuća struktura na izvanrednoj sjednici Sabora. Od toga su čak tri nanijeli sami sebi, potpuno nepotrebno i bez najmanjeg političkog rezona.
Lukav oporbeni zaključak
Jedino gdje nisu imali jednostavnog izbora i gdje je bilo teško manevrirati između nabrušene javnosti i nabrušenog ega predsjednika Vlade bio je lukavo sročeni oporbeni zaključak o plaćanju dana u štrajku pravosudnim službenicama. HDZ i koalicijski partneri (SDSS se na ovom glasanju isključio sačuvavši minimum minimuma vlastitog političkog integriteta), dakako, odabrali su opciju koja će se više svidjeti Plenkoviću, presudili su da se zaposlenicama i zaposlenicima s plaćom – koja je 600-700 eura mjesečno – ona još smanji za dane provedene u štrajku u drugoj polovici srpnja.
Vjerojatno su računali da im je bolje riskirati s računom za bezobzirnost ispostavljenom u budućnosti na biračkim listićima, nego s promptnim bijesom ovlaštenog šefa Vlade i stranke. No, valja ponoviti, u tu – nezgodnu – situaciju nisu se doveli sami, nego ih je doveo pametno sročeni oporbeni zaključak. Sve ostalo bilo je samoranjavanje.
Grintanje zbog prekida raspusta
Prvo, uporno, grintavo inzistiranje na “nepotrebnoj sjednici”. Ne treba biti pretjerano informiran ni promućuran da se zaključi kako goleme saborske pauze u radu, pogotovo ova ljetna, dvomjesečna, debelo iritiraju javnost. Da, odgovoran saborski zastupnik i političar se neće dva mjeseca kupati u moru, nego će raditi na zakonima i primati građane, ali čak i da je većina takvih (a nije, nego su debela manjina), percepcija javnosti je jednostavno takva da je Sabor na – raspustu.
U toj dvomjesečnoj laganici sad ih je, eto, poremetio zli predsjednik Republike, pa su morali odraditi jedan produženi vikend što je vladajuće, nisu ni najmanje skrivali, neopisivo iritiralo. Muzika za uši onih koji ljeti na godišnji mogu dva ili tri tjedna, ako i toliko.
Kidnapiranje demokracije
Druga, bez ikakvog pravog razloga nanesena rana na izbornim izgledima HDZ-a i satelitskih stranaka vladajuće koalicije koje će ionako ili biti na listama Plenkovićeve stranke ili nestati prije nego što se izgovori “Hrvatska stranka prava – Ante Starčević”, odnosi se na potpuno otvoreno kidnapiranje demokracije. Gordan Jandroković i drugovi su iskoristili priliku da je dio oporbe u jednom trenutku, kad nisu bili blizu reda za svoje govore, bio izvan Sabora i s veseljem odradio političku diverziju.
Zastupnici HDZ-a su odjednom krenuli odustajati od replika, pa je Jandroković brzinski prozivao oporbene zastupnike, mahom Mostovce i oduzimao im pravo na riječ jer nisu bili prisutni. Šef stranke u doista demokratskoj zemlji bi zbog ovoga, u najmanju ruku, Jandrokovića natjerao da danima “kleči na kukuruzu”, ispriča se javnosti, da ostavku na mjesto predsjednika Sabora ili nešto slično dramatično.
Jandrokovićev bumerang
U Hrvatskoj se to neće dogoditi jer HDZ u vrijeme Plenkovića ionako uporno kidnapira demokraciju, zauzimajući neovisne institucije i kupujući nježni tretman medija pa će se Jandrokovićeva politička svinjarija još dočekati i zadovoljnim smiješkom. Ali, radi se o teškom promašaju – niti je Mostovce time ušutkao, niti je smanjio efekt rasprave o terminalnom javašluku/kriminalu (precrtati suvišno) oko HEP-ovih viškova plina.
Štoviše, i Mostovci i priča o HEP-u su ovako dobili još više pažnje javnosti, uz dodatno učvršćen dojam da se tu nešto skriva. Plus, još bitnije, dodatni dokaz da je HDZ spreman ugušiti demokratsku raspravu čim mu se pruži i najmanja prilika.
Polako majstori…
Najveći politički uteg, kao epilog izvanrednog zasjedanja Sabora, na kraju je bio – Andrej Plenković. Točnije, potpuno suvišni zaključci koje je parlamentarna većina na kraju usvojila, iako je bilo sasvim dovoljno da odbiju one predsjednikove i oporbene.
Ali, ne. Morala se još jednom naglasiti potpuna podčinjenost stranke i koalicije (ovaj put cijele, uključujući i SDSS) velikom, nepogrešivom i zlatnom premijeru. Moralo se, na pragu osmog tjedna blokade pravosuđa!, naglasiti kako “Vlada poduzima sve mjere” za funkcioniranje pravosuđa i kako, evo, skoro mjesec dana od nove afere s HEP-ovim plinom Vlada “utvrđuje sve relevantne okolnosti”. Polako majstori, ima vremena…
Za Beograd
Nekad se, tako, političke silnice i strateški nanošene naslage šminke nakupe i ukrste da stvarno lice odjednom i nezaustavljivo izroni u javnosti. Stoga je izvanredna sjednica Sabora, održana produženog vikenda 21.-23. srpnja postala vrlo bitan detalj u političkoj povijesti Hrvatske.
Lice koje je izronilo, lice mračnog prezira prema demokraciji samoj, više se neće dati ukrasiti europskim điđama ili epovima o stranci koja je “stvorila Hrvatsku”. Nakon ovoga, jasno je da ostaju samo dva puta – onaj koji vodi u izborni slom vladajuće politike ili onaj koji vodi prema jedva prikrivenoj personalnoj autokraturi i terminalnom zarobljavanju društva i države. Ukratko, prema današnjoj Srbiji.