Dogodilo se, međutim, jučer već i nekoliko izrazito bitnih, suštinskih stvari ne samo za političku scenu u zemlji. Svaka od njih je, sama za sebe, dovoljna da presedanski sazvano s Pantovčaka, ovo izvanredno zasjedanje Sabora bude – već u prvom danu – veliki događaj za hrvatsku demokraciju.
I Plenkovićeva samovolja ima granice
Prva se zbila još u srijedu, čim je predsjednik Republike odlučio vratiti zastupnike s dvomjesečnog raspusta. Sam taj čin, bez obzira na sve što se kasnije događalo i što će se događati na samoj sjednici ima ogroman, ljekovit efekt na političke odnose u zemlji. Ukratko, jasno se pokazalo da samovolja vladajuće koalicije, odnosno, HDZ-a, odnosno, budimo ozbiljni – Andreja Plenkovića, ima granice. Da su te granice određene ustavnim ovlastima predsjednika Republike. I da, kako je rekao Milanović, sila izaziva i kontra-silu.
Plenkovićev prezir prema demokratskim tricama, međutim, neće prestati jer mu je predsjednik ovim saborskim okupljanjem “lupio čvrgu”. Pokazalo se to i već na početku jučerašnje sjednice – iako je stanje sa štrajkom u pravosuđu dramatično, iz Vlade su do Sabora došli državni tajnici. Ne ministri. Ne Plenković.
Milanović nema što raditi u Saboru
Vlada, podsjetimo, jer klika na vlasti rado koristi slabu informiranost puka, odgovara Saboru. Biraju je saborski zastupnici. Pa opet, političari iz vladajuće koalicije otužno pokušavaju skrenuti priču na nedolazak Milanovića na Markov trg.
Milanovića? Za razliku od Vlade, koju Sabor bira i koju Sabor može smijeniti u svakom trenutku, predsjednik Republike na ovoj sjednici nema što raditi. Njega su izabrali direktno građani i mora se, koliko je to uopće moguće, držati iznad stranačkih ratova. Kako bi se u toj slici uklopio Milanović za saborskom govornicom koji replicira Hrvoju Zekanoviću, Majdi Burić ili, zapravo, bilo kojem od 151 zastupnice i zastupnika?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Politička tempirana bomba
Sve nabrojano su, međutim, stvari koje su ili rezultat same predigre saborske sjednice ili temeljnih demokratskih principa. Onaj ključni ishod političke utakmice koja se trenutno igra, zakopan ispod naslaga priprostih dobacivanja, “fora” iz zadnje klupe trećeg a i ciničnih spinova s ciljem gubitka fokusa i vremena, zaključak je koji je predložila oporba.
On je prilično jednostavan – zadužuje se Vlada da u roku od tri dana ukine svoju odluku o neplaćanju štrajka i da štrajkašima plati dane dosad provedene u obustavi rada. Radi se, međutim, o političkoj tempiranoj bombi.
Koji će ih bijes manje spržiti?
Vladajući, kao i sa cijelom ovom sjednicom, nemaju bajnog izbora. Glasaju li protiv toga da se ljudima plate dani u štrajku izazvat će bijes javnosti – bez obzira koliko je se uspavljivalo s Jandrokovićevim gaćama ili nacionalističkim ispadima Domovinskog pokreta. Glasaju li, kojim nevjerojatnim slučajem, za oporbeni zaključak – izazvat će bijes (skoro) svemoćnog premijera. Takav saborski šamar ego Andreja Plenkovića teško bi mogao podnijeti. Zastupnici HDZ-a i pridruženih stranaka stoga mogu samo birati koji će ih bijes manje spržiti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
S obzirom na to da je glasanje u nedjelju, postoji mogućnost da u frenetičnom finišu ministar pravosuđa Ivan Malenica ipak dođe do nekog dogovora sa štrajkašima, barem takvog koji bi uključivao implementaciju oporbenog zaključka prije nego se Sabor o njemu bude morao izjašnjavati. To bi, doduše, podrazumijevalo da se u ovoj priči vrh Vlade konačno krene ponašati razumno i prestane nanositi političku štetu vlastitoj političkoj opciji. Kolike su šanse za to?
Djeluje kao cirkus, ali izvanredna sjednica zapravo je politička tempirana bomba. I mogla bi eksplodirati u lice vladajućima
Oporba je prijedlogom da se službenicama, unatoč Vladi, plate dani u štrajku, dovela HDZ i partnere u gadnu situaciju
Glasaju li protiv toga da se ljudima plate dani u štrajku izazvat će bijes javnost. Glasaju li za oporbeni zaključak - izazvat će bijes (skoro) svemoćnog premijera. Takav saborski šamar ego Andreja Plenkovića bi teško mogao podnijeti
Stvar zasad ide po savršeno predvidivom scenariju: Milanovićev nedolazak, Zekanović, “kaos”, Jandrokovićeve kupaće gaće i slične trivijalije dominiraju naslovima s izvanredne sjednice Sabora, kao preludij za komentare kako je, eto, cijela priča bila farsični dokaz nesposobnosti parlamenta ili, još bolje, oporbe i predsjednika Republike.
Dogodilo se, međutim, jučer već i nekoliko izrazito bitnih, suštinskih stvari ne samo za političku scenu u zemlji. Svaka od njih je, sama za sebe, dovoljna da presedanski sazvano s Pantovčaka, ovo izvanredno zasjedanje Sabora bude – već u prvom danu – veliki događaj za hrvatsku demokraciju.
I Plenkovićeva samovolja ima granice
Prva se zbila još u srijedu, čim je predsjednik Republike odlučio vratiti zastupnike s dvomjesečnog raspusta. Sam taj čin, bez obzira na sve što se kasnije događalo i što će se događati na samoj sjednici ima ogroman, ljekovit efekt na političke odnose u zemlji. Ukratko, jasno se pokazalo da samovolja vladajuće koalicije, odnosno, HDZ-a, odnosno, budimo ozbiljni – Andreja Plenkovića, ima granice. Da su te granice određene ustavnim ovlastima predsjednika Republike. I da, kako je rekao Milanović, sila izaziva i kontra-silu.
Plenkovićev prezir prema demokratskim tricama, međutim, neće prestati jer mu je predsjednik ovim saborskim okupljanjem “lupio čvrgu”. Pokazalo se to i već na početku jučerašnje sjednice – iako je stanje sa štrajkom u pravosuđu dramatično, iz Vlade su do Sabora došli državni tajnici. Ne ministri. Ne Plenković.
Milanović nema što raditi u Saboru
Vlada, podsjetimo, jer klika na vlasti rado koristi slabu informiranost puka, odgovara Saboru. Biraju je saborski zastupnici. Pa opet, političari iz vladajuće koalicije otužno pokušavaju skrenuti priču na nedolazak Milanovića na Markov trg.
Milanovića? Za razliku od Vlade, koju Sabor bira i koju Sabor može smijeniti u svakom trenutku, predsjednik Republike na ovoj sjednici nema što raditi. Njega su izabrali direktno građani i mora se, koliko je to uopće moguće, držati iznad stranačkih ratova. Kako bi se u toj slici uklopio Milanović za saborskom govornicom koji replicira Hrvoju Zekanoviću, Majdi Burić ili, zapravo, bilo kojem od 151 zastupnice i zastupnika?
Politička tempirana bomba
Sve nabrojano su, međutim, stvari koje su ili rezultat same predigre saborske sjednice ili temeljnih demokratskih principa. Onaj ključni ishod političke utakmice koja se trenutno igra, zakopan ispod naslaga priprostih dobacivanja, “fora” iz zadnje klupe trećeg a i ciničnih spinova s ciljem gubitka fokusa i vremena, zaključak je koji je predložila oporba.
On je prilično jednostavan – zadužuje se Vlada da u roku od tri dana ukine svoju odluku o neplaćanju štrajka i da štrajkašima plati dane dosad provedene u obustavi rada. Radi se, međutim, o političkoj tempiranoj bombi.
Koji će ih bijes manje spržiti?
Vladajući, kao i sa cijelom ovom sjednicom, nemaju bajnog izbora. Glasaju li protiv toga da se ljudima plate dani u štrajku izazvat će bijes javnosti – bez obzira koliko je se uspavljivalo s Jandrokovićevim gaćama ili nacionalističkim ispadima Domovinskog pokreta. Glasaju li, kojim nevjerojatnim slučajem, za oporbeni zaključak – izazvat će bijes (skoro) svemoćnog premijera. Takav saborski šamar ego Andreja Plenkovića teško bi mogao podnijeti. Zastupnici HDZ-a i pridruženih stranaka stoga mogu samo birati koji će ih bijes manje spržiti.
S obzirom na to da je glasanje u nedjelju, postoji mogućnost da u frenetičnom finišu ministar pravosuđa Ivan Malenica ipak dođe do nekog dogovora sa štrajkašima, barem takvog koji bi uključivao implementaciju oporbenog zaključka prije nego se Sabor o njemu bude morao izjašnjavati. To bi, doduše, podrazumijevalo da se u ovoj priči vrh Vlade konačno krene ponašati razumno i prestane nanositi političku štetu vlastitoj političkoj opciji. Kolike su šanse za to?