Za to postoje neoborivi dokazi. Na oplati ostatka zrakoplova vidljive su rupe od šrapnela. Oplata je deformirana prema unutra. To znači da je penetracija šrapnela nastala uslijed eksplozije koja se dogodila izvan zmaja aviona. Bojeve glave radarski navođenih protuzrakoplovnih raketa dizajnirane su da nakon eksplozije stvore smrtonosni oblak „šrapnela“.
To može biti u obliku prefragmentirane homogene bojeve glave ili se eksplozivno punjenje „oblaže“ desecima tisuća kuglica. Bojevu glavu rakete primarno aktivira upaljač, neposredno prije fizičkog kontakta s ciljem. Zavisno od tipa rakete, bojeva glava sustava S-300 ima masu od 100 do 145 kilograma. Nakon eksplozije, različiti modeli, proizvode od 19.000 do 36.000 metalnih fragmenata. Upravo sustavi S-300 i S-400 čine okosnicu protuzrakoplovnih i proturaketnih zemaljskih sustava koji brane Moskvu.
Ruska PZO sigurno nije pogriješila
Svjedoci su čuli dvije eksplozije, i vidjeli dva traga ispaljenja. To je također tipično za rakete koje se prema cilju navode koristeći radarske podatke. Visoka vjerojatnost pogađanja cilja u zraku postiže se ispaljivanjem najmanje dva vođena projektila. Je li je moglo doći do zabune pa da se civilni let RA-02795 zamijenio za neki od ukrajinskih dronova koji od svibnja napadaju šire područje Moskve? Ne, čak ni teoretski. Zrakoplov koji je prevozio vrhušku PMC Wagner imao je uredno uključen transponder. Transponder je uređaj u zrakoplovu koji služi za elektroničku identifikaciju i sigurno radarsko razdvajanje aviona.
Avion je letio u kontroliranom zračnom prostoru. Znači bio je na vezi s lokalnom kontrolom leta i nije se radilo o neidentificiranom objektu. I konačno, nesretni piloti Aleksej Levšin i Rustam Karimov uredno su predali plan leta koji se također koristi za pozitivnu identifikaciju. Svi ti podaci dostupni su i operativnom centru Moskovskog okruga protuzračne obrane. Avion Embraer ERJ-135BJ, po parametrima leta, nikako nije mogao biti ukrajinski dron koji prijeti Moskvi.
Točno su znali u što ispaljuju rakete
Letio je u smjeru od grada iznad nenaseljenog područja. Avion je bio, prema planu leta, u penjanju, prelazeći visinu od 8500 metara, brzinom od 500 kilometara na sat. Ukrajinski dronovi, koji već mjesecima raspamećuju protuzračnu obranu Moskve, lete na visinama do 100 metara iznad terena i brzinama od oko 120 kilometara na sat. I po tim elementima mogućnost zabune je isključena.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nema dvojbe, posada protuzračne obrane, koja je u zasjedi sačekala i oborila Embraer ERJ-135BJ, točno je znala u što pucaju. Kako bi se izbjegle dodatne žrtve na tlu, čekalo se da zrakoplov Embraer napusti gusto naseljeno područje ruske prijestolnice. Naselje Kuženkino, u Tverskoj oblasti, u čijoj blizini je oboren zrakoplov, nalazi se u ruralnom području oko 300 kilometara sjeverozapadno od središta Moskve.
Je li drugi avion izbjegao istu sudbinu?
Iako je dizajniran za civilnu upotrebu, poslovni avion Embraer ERJ-135BJ prilično je robustan stroj. Embraer ERJ-135BJ operatora ExcelAire Legacy, dana 29. rujna 2006. godine, sudario se u zraku s Boeingom 737 u zračnom prostoru Brazila. Boeing se srušio. Poginulo je svih 154 putnika i članova posade. Embraer je, iako ozbiljno oštećen, nastavio let i uspio sletjeti na vojni aerodrom. Međutim, ovaj avion maksimalne poletne mase od 24 tone nije uspio izdržati pogodak dva ruska protuzrakoplovna projektila. Jedan ga je sigurno oborio, a drugi „ovjerio“.
U zraku je bio još jedan poslovni mlažnjak, Embraer ERJ-135BJ Legacy 650 oznake RAO-2748, koji je sletio na moskovski aerodrom Ostafjevo. Je li i ovaj zrakoplov bio na meti i slučajno izbjegao sudbinu? Pogođeni avion padao je prema tlu preko jedne minute. Jedno krilo mu je bilo otkinuto. Gorio je jedan krilni spremnik za gorivo. Motori, koji se nalaze na kraju trupa, bili su u plamenu. No, trup aviona bio je čitav sve vrijeme dok je avion, kao goreća buktinja, padao prema zemlji. Sigurno je netko od putnika ili članova posade cijelo vrijeme pada bio živ i svjestan neminovnog kraja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prije nego što je u 18.11 sati po lokalnom vremenu potpuno nestao s radara, putnici i članovi posade znali su što ih čeka. Bila je to strašna smrt za sedam Wagnerovaca i troje nedužnih civila, uključujući i domaćicu aviona Kristinu Raspopovu. Možda je posada drugog aviona čula krike kapetana Alekseja Levšina i njegovog kopilota Rustama Karimova te odlučila sletjeti na prvi dostupni aerodrom? To se vjerojatno nikad neće saznati.
Razgradnja Prigožinove vojne moći
Telegram je još 25. lipnja, nakon dogovorenog okončanja Wagnerove oružane pobune, predvidio likvidaciju 62-godišnjeg Jevgenija Prigožina, vlasnika privatne vojske. „Opće je poznato da za bivšeg oficira KGB-a dogovor vrijedi dok ga on ne odluči prekršiti. Za mnogo bezopasnije stvari, Putinovi protivnici letjeli su kroz prozore, pili čaj začinjen visoko radioaktivnom supstancom ili dobivali dozu smrtonosnog nervnog otrova novičok.“ „Njegova (o.p. Putinova) stvarna moć mjerit će se, između ostalog, i u odnosu prema Jevgeniju Prigožinu i njegovim plaćenicima“, pisao je Telegram dan nakon sporazumnog prestanka sukoba PMC Wagner s regularnim trupama Vojske Ruske Federacije.
Putin, podržan od lojalnog dijela vrhuške Vojske Ruske Federacije, te unutrašnjom sigurnosnom službom FSB, temeljito se riješio protivnika koji mogu utjecati na djelovanje sigurnosno-vojnog aparata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prvi potez bila je izolacija i smjena viših vojnih zapovjednika, koji bi mogli imati veze ili simpatije prema “Maršu pravde”, kako je Jevgenij Prigožin nazvao svoju oružanu pobunu. Zatim je slijedila smjena, premještanje ili “prisilni odmor” drugog ešalona vojničkog kadra izravno uključenog u provođenje „Specijalne vojne operacije“. Tko je bio kritičan, pokazivao bilo kakav neposluh ili opoziciju ministru obrane Sergeju Šojguu i načelniku glavnog stožera Valeriju Gerasimovu, koji ujedno i operativno vodi Putinovu vojnu avanturu u Ukrajini, bio je predmet čistki. Istovremeno, vršilo se razoružanje privatne vojne formacije Wagner i premještanje jednog dijela plaćenika u Bjelorusiju. Paralelno s razgradnjom vojne moći, država je preuzimala unosne Prigožinove poslove u Africi.
Konačni obračun s opozicijom
Uskoro je iz javnog života nestao i Igor Girkin, poznat i pod kodnim imenom Igor Ivanović Strelkov. Uhićen je 21. srpnja ove godine pod optužbom za ekstremizam, navodno na temelju prijave koju je podnio bivši zaposlenik PMC Wagner. Girkin, bivši pukovnik GRU, vojne obavještajne službe, igrao je značajnu ulogu tijekom ruske okupacije Krima 2014. godine. Organizirao je i oružanu pobunu ruskih separatista u istočnoj Ukrajini. Međutim, zbog svojih veza unutar sigurnosnog sustava, ultranacionalističkih pozicija i javne kritike vlasti zbog vođenja rata u Ukrajini, postao je uteg Kremlju.
Signal za konačni obračun s opozicijom koja je na državnom proračunu, ili rusku „Noć dugih noževa“, bila je i formalna smjena generala-armije Sergeja Surovikina, zapovjednika Zračno-svemirskih snaga Vojske Ruske Federacije. Dan nakon što je i formalno prestala njegova dužnost, posada PZO sustava, sada pod privremenom komandom general-pukovnika Viktora Afzalova, pobila je vodstvo privatne vojne kompanije Wagner.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bilanca Putinove čistke
Kakva je ukupna bilanca Putinove čistke? Sigurno je uspio izolirati moguću opoziciju unutar vojne organizacije. Doduše, to je učinio po isključivom kriteriju lojalnosti, a ne sposobnosti. Također, potpuno je rastrojio organizaciju najopasnije paravojne organizacije PMC Wagner. Privremeno je ušutkao utjecajnog ultranacionalističkog glasnogovornika Girkina, s ozbiljnim vezama unutar sustava. Međutim, pitanje je do kada.
Telegram kanal Grey Zone (Siva zona), povezan s Wagnerom objavio je da je Prigožin umro “kao rezultat akcije izdajnika Rusije”. Na listi stradalih putnika nalazi se i vojni zapovjednik plaćenika Dmitrij Utkin. Ovaj ekstremni desničar, poznat pod pseudonimom Wagner, što je kasnije preuzeto i kao formalni naziv privatne vojne kompanije, zadužio je mnoge svoje suborce. Ne može se isključiti da će bivši suborci željeti osvetu za smrt svoga zapovjednika.
I na kraju, likvidacija tročlane posade zrakoplova, potpuno nedužnih civila, za vladara Kremlja predstavlja samo prihvatljiv gubitak radi viših državnih ciljeva. Što od takvog tipa mogu očekivati Ukrajinci?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vojni komentator: Nema sumnje, Prigožin je posljednja žrtva Putinove čistke. Wagner će sigurno željeti osvetiti smrt svog šefa
Prigožinov avion namjerno je srušila ruska protuzračna obrana. Za to postoje neoborivi dokazi
Je li je moglo doći do zabune pa da se civilni let zamijenio za neki od ukrajinskih dronova koji od svibnja napadaju šire područje Moskve? Ne, čak ni teoretski.
Likvidacija Jevgenija Prigožina tipična je „sačekuša“ u organizaciji ruske države. Za razliku od kriminalaca, koji koriste vatreno oružje manjeg kalibra, lako protuoklopno naoružanje ili eksplozivne naprave, Ruska Federacija na raspolaganju ima moćne protuzrakoplovne sustave. Nema dvojbe da je zrakoplov Embraer ERJ-135BJ Legacy 600, koji je koristio financijer i vlasnik privatne vojne grupacije Wagner, namjerno oboren nekim od brojnih zemaljskih sustava Moskovskog okruga protuzračne obrane.
Za to postoje neoborivi dokazi. Na oplati ostatka zrakoplova vidljive su rupe od šrapnela. Oplata je deformirana prema unutra. To znači da je penetracija šrapnela nastala uslijed eksplozije koja se dogodila izvan zmaja aviona. Bojeve glave radarski navođenih protuzrakoplovnih raketa dizajnirane su da nakon eksplozije stvore smrtonosni oblak „šrapnela“.
To može biti u obliku prefragmentirane homogene bojeve glave ili se eksplozivno punjenje „oblaže“ desecima tisuća kuglica. Bojevu glavu rakete primarno aktivira upaljač, neposredno prije fizičkog kontakta s ciljem. Zavisno od tipa rakete, bojeva glava sustava S-300 ima masu od 100 do 145 kilograma. Nakon eksplozije, različiti modeli, proizvode od 19.000 do 36.000 metalnih fragmenata. Upravo sustavi S-300 i S-400 čine okosnicu protuzrakoplovnih i proturaketnih zemaljskih sustava koji brane Moskvu.
Ruska PZO sigurno nije pogriješila
Svjedoci su čuli dvije eksplozije, i vidjeli dva traga ispaljenja. To je također tipično za rakete koje se prema cilju navode koristeći radarske podatke. Visoka vjerojatnost pogađanja cilja u zraku postiže se ispaljivanjem najmanje dva vođena projektila. Je li je moglo doći do zabune pa da se civilni let RA-02795 zamijenio za neki od ukrajinskih dronova koji od svibnja napadaju šire područje Moskve? Ne, čak ni teoretski. Zrakoplov koji je prevozio vrhušku PMC Wagner imao je uredno uključen transponder. Transponder je uređaj u zrakoplovu koji služi za elektroničku identifikaciju i sigurno radarsko razdvajanje aviona.
Avion je letio u kontroliranom zračnom prostoru. Znači bio je na vezi s lokalnom kontrolom leta i nije se radilo o neidentificiranom objektu. I konačno, nesretni piloti Aleksej Levšin i Rustam Karimov uredno su predali plan leta koji se također koristi za pozitivnu identifikaciju. Svi ti podaci dostupni su i operativnom centru Moskovskog okruga protuzračne obrane. Avion Embraer ERJ-135BJ, po parametrima leta, nikako nije mogao biti ukrajinski dron koji prijeti Moskvi.
Točno su znali u što ispaljuju rakete
Letio je u smjeru od grada iznad nenaseljenog područja. Avion je bio, prema planu leta, u penjanju, prelazeći visinu od 8500 metara, brzinom od 500 kilometara na sat. Ukrajinski dronovi, koji već mjesecima raspamećuju protuzračnu obranu Moskve, lete na visinama do 100 metara iznad terena i brzinama od oko 120 kilometara na sat. I po tim elementima mogućnost zabune je isključena.
Nema dvojbe, posada protuzračne obrane, koja je u zasjedi sačekala i oborila Embraer ERJ-135BJ, točno je znala u što pucaju. Kako bi se izbjegle dodatne žrtve na tlu, čekalo se da zrakoplov Embraer napusti gusto naseljeno područje ruske prijestolnice. Naselje Kuženkino, u Tverskoj oblasti, u čijoj blizini je oboren zrakoplov, nalazi se u ruralnom području oko 300 kilometara sjeverozapadno od središta Moskve.
Je li drugi avion izbjegao istu sudbinu?
Iako je dizajniran za civilnu upotrebu, poslovni avion Embraer ERJ-135BJ prilično je robustan stroj. Embraer ERJ-135BJ operatora ExcelAire Legacy, dana 29. rujna 2006. godine, sudario se u zraku s Boeingom 737 u zračnom prostoru Brazila. Boeing se srušio. Poginulo je svih 154 putnika i članova posade. Embraer je, iako ozbiljno oštećen, nastavio let i uspio sletjeti na vojni aerodrom. Međutim, ovaj avion maksimalne poletne mase od 24 tone nije uspio izdržati pogodak dva ruska protuzrakoplovna projektila. Jedan ga je sigurno oborio, a drugi „ovjerio“.
U zraku je bio još jedan poslovni mlažnjak, Embraer ERJ-135BJ Legacy 650 oznake RAO-2748, koji je sletio na moskovski aerodrom Ostafjevo. Je li i ovaj zrakoplov bio na meti i slučajno izbjegao sudbinu? Pogođeni avion padao je prema tlu preko jedne minute. Jedno krilo mu je bilo otkinuto. Gorio je jedan krilni spremnik za gorivo. Motori, koji se nalaze na kraju trupa, bili su u plamenu. No, trup aviona bio je čitav sve vrijeme dok je avion, kao goreća buktinja, padao prema zemlji. Sigurno je netko od putnika ili članova posade cijelo vrijeme pada bio živ i svjestan neminovnog kraja.
Prije nego što je u 18.11 sati po lokalnom vremenu potpuno nestao s radara, putnici i članovi posade znali su što ih čeka. Bila je to strašna smrt za sedam Wagnerovaca i troje nedužnih civila, uključujući i domaćicu aviona Kristinu Raspopovu. Možda je posada drugog aviona čula krike kapetana Alekseja Levšina i njegovog kopilota Rustama Karimova te odlučila sletjeti na prvi dostupni aerodrom? To se vjerojatno nikad neće saznati.
Razgradnja Prigožinove vojne moći
Telegram je još 25. lipnja, nakon dogovorenog okončanja Wagnerove oružane pobune, predvidio likvidaciju 62-godišnjeg Jevgenija Prigožina, vlasnika privatne vojske. „Opće je poznato da za bivšeg oficira KGB-a dogovor vrijedi dok ga on ne odluči prekršiti. Za mnogo bezopasnije stvari, Putinovi protivnici letjeli su kroz prozore, pili čaj začinjen visoko radioaktivnom supstancom ili dobivali dozu smrtonosnog nervnog otrova novičok.“ „Njegova (o.p. Putinova) stvarna moć mjerit će se, između ostalog, i u odnosu prema Jevgeniju Prigožinu i njegovim plaćenicima“, pisao je Telegram dan nakon sporazumnog prestanka sukoba PMC Wagner s regularnim trupama Vojske Ruske Federacije.
Putin, podržan od lojalnog dijela vrhuške Vojske Ruske Federacije, te unutrašnjom sigurnosnom službom FSB, temeljito se riješio protivnika koji mogu utjecati na djelovanje sigurnosno-vojnog aparata.
Prvi potez bila je izolacija i smjena viših vojnih zapovjednika, koji bi mogli imati veze ili simpatije prema “Maršu pravde”, kako je Jevgenij Prigožin nazvao svoju oružanu pobunu. Zatim je slijedila smjena, premještanje ili “prisilni odmor” drugog ešalona vojničkog kadra izravno uključenog u provođenje „Specijalne vojne operacije“. Tko je bio kritičan, pokazivao bilo kakav neposluh ili opoziciju ministru obrane Sergeju Šojguu i načelniku glavnog stožera Valeriju Gerasimovu, koji ujedno i operativno vodi Putinovu vojnu avanturu u Ukrajini, bio je predmet čistki. Istovremeno, vršilo se razoružanje privatne vojne formacije Wagner i premještanje jednog dijela plaćenika u Bjelorusiju. Paralelno s razgradnjom vojne moći, država je preuzimala unosne Prigožinove poslove u Africi.
Konačni obračun s opozicijom
Uskoro je iz javnog života nestao i Igor Girkin, poznat i pod kodnim imenom Igor Ivanović Strelkov. Uhićen je 21. srpnja ove godine pod optužbom za ekstremizam, navodno na temelju prijave koju je podnio bivši zaposlenik PMC Wagner. Girkin, bivši pukovnik GRU, vojne obavještajne službe, igrao je značajnu ulogu tijekom ruske okupacije Krima 2014. godine. Organizirao je i oružanu pobunu ruskih separatista u istočnoj Ukrajini. Međutim, zbog svojih veza unutar sigurnosnog sustava, ultranacionalističkih pozicija i javne kritike vlasti zbog vođenja rata u Ukrajini, postao je uteg Kremlju.
Signal za konačni obračun s opozicijom koja je na državnom proračunu, ili rusku „Noć dugih noževa“, bila je i formalna smjena generala-armije Sergeja Surovikina, zapovjednika Zračno-svemirskih snaga Vojske Ruske Federacije. Dan nakon što je i formalno prestala njegova dužnost, posada PZO sustava, sada pod privremenom komandom general-pukovnika Viktora Afzalova, pobila je vodstvo privatne vojne kompanije Wagner.
Bilanca Putinove čistke
Kakva je ukupna bilanca Putinove čistke? Sigurno je uspio izolirati moguću opoziciju unutar vojne organizacije. Doduše, to je učinio po isključivom kriteriju lojalnosti, a ne sposobnosti. Također, potpuno je rastrojio organizaciju najopasnije paravojne organizacije PMC Wagner. Privremeno je ušutkao utjecajnog ultranacionalističkog glasnogovornika Girkina, s ozbiljnim vezama unutar sustava. Međutim, pitanje je do kada.
Telegram kanal Grey Zone (Siva zona), povezan s Wagnerom objavio je da je Prigožin umro “kao rezultat akcije izdajnika Rusije”. Na listi stradalih putnika nalazi se i vojni zapovjednik plaćenika Dmitrij Utkin. Ovaj ekstremni desničar, poznat pod pseudonimom Wagner, što je kasnije preuzeto i kao formalni naziv privatne vojne kompanije, zadužio je mnoge svoje suborce. Ne može se isključiti da će bivši suborci željeti osvetu za smrt svoga zapovjednika.
I na kraju, likvidacija tročlane posade zrakoplova, potpuno nedužnih civila, za vladara Kremlja predstavlja samo prihvatljiv gubitak radi viših državnih ciljeva. Što od takvog tipa mogu očekivati Ukrajinci?