I da je imao na raspolaganju 25 tisuća naoružanih boraca, koliko je deklarirao, to mu ne bi bilo dovoljno. Kad se njegove snage razvuku na 1125 kilometara koliko je od Rostova na Donu do Crvenog trga ruske prijestolnice ispada da ima 22 vojnika po kilometru. Nedovoljno da se zaštiti komunikacija, a kamo li nametne vlast državnoj administraciji u Moskvi. Također, Wagner grupacija nema svoju logistiku.
Za naoružanje i streljivo potpuno se oslanjaju na rusku regularnu vojsku. Izravna logistička potpora oružanih snaga omogućava mu operativno funkcioniranje. Inače bi morali otimati potreban ratni materijal. Dakle, bez vojske nije bilo izgleda za izvođenje vojnog prevrata.
Ni Putin nije znao kako će se vojska ponašati
Na drugoj strani, vrhovni zapovjednik oružanih snaga Ruske Federacije očito nije imao jamstva kako će se vojska ponašati. Vojska Ruske Federacije je oružana sila koja iskreno mrzi svog korumpiranog i ljigavog ministra obrane Sergeja Šojgua. Također, vojska prezire nesposobnog načelnika generalštaba, generala armije Valerija Gerasimova. Za njega smatraju da je, za velike privilegije, pristao biti potrčko ministra obrane.
Upravo njih dvojicu ruski oficirski kor smatra najodgovornijima što su ih u rat poslali sa zaštitnim kacigama od stakloplastike, balističkim prslucima punjenim limenim pločama i jeftinim kineskim radio uređajima s kojima nikako nisu mogli održavati vezu sa svojim postrojbama.
Zbog svega toga, u borbu protiv pučista-plaćenika uključilo se tek nekoliko helikoptera i jedan borbeni zrakoplov. U svom javnom nastupu, zapovjednik ruskog ratnog zrakoplovstva, general armije Sergej Surovikin, pozvao je na obustavu pobune. Međutim, umjesto da je poletio cijeli zrakoplovni puk jurišne avijacije i zbrisao s lica Zemlje cijelu marševsku kolonu pučista, pogođen je jedan kamion i gađano je skladište goriva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Lenjinov dekret o miru
Umjesto stvarnog otpora vojske, lokalni političari, članovi strane Jedinstvena Rusija, prekopavali su cestu koja vodi prema Moskvi građevinskim strojevima i pravili barikade od nekoliko kamiona. Prestravljena žandarmerija počela je, na južnim prilazima Moskve, praviti grudobrane od vreća punjenih pijeskom. Nitko nije bio siguran u reakciju vojske.
Mogući prelazak na stranu pučista jedinicama s fronta vjerojatno je stvarao dodatnu zabrinutost. Već godinu i pol neuspješno ratuju u Ukrajini bez jasnog cilja i okvirnog roka prestanka Putinovog privatnog rata. U Rusiji svi dobro znaju učinak Lenjinovog Dekreta o miru usvojenog na Drugom kongresu radničkih i seljačkih deputata 8. studenoga 1917. godine.
Dekretom o miru proglašeno je trenutačno povlačenje Rusije iz Prvog svjetskog rata i zahtijevano je od svih strana da prekinu neprijateljstva. Takvim stavom boljševici su na svoju stranu uspjeli pridobiti brojne jedinice Carske vojske. Vojska iscrpljena dugim ratom i desetkovana očajnim zapovijedanjem godinama se smrzavala i gladovala na frontu. Tome je u najvećoj mjeru kumovala očajna logistika korumpirane carske administracije. Postoje velike sličnosti sa sadašnjom situacijom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što su točno dogovorili Putin i Prigožin?
U takvim okolnostima Putin očito nije htio mnogo riskirati. Nešto specijalnih antiterorističkih jedinica iz sastava unutrašnje sigurnosne službe FSB, i dokazano nesposobna Rosgvardija, nisu bili dovoljna garancija za opstanak na vlasti do jučer neupitnog vladara iz Kremlja. Ovo je tipičan primjer za vojničku izreku: „Prazne puške dvojica se boje“.
Kakav je konkretan dogovor možda se nikad neće saznati u detalje. Za pretpostaviti je da će, osim povlačenja Prigožina u Bjelorusiju i oprosta pučistima, posljedice snositi ruski ministar obrane i načelnik glavnog stožera.
Međutim, ostaju ipak ozbiljna otvorena pitanja. Tko je još stajao iza Jevgenija Prigožina, bivšeg robijaša, doskorašnjeg čovjeka od povjerenja predsjednika Rusije i vođe netom okončane otvorene oružane pobune? Rusko društvo, kao i odnos između institucionalnih i vaninstitucionalnih centara moći toliko je kompleksan, da se tu ne isplati niti nagađati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sukob unutar ruskog ministarstva obrane
Ovo ne izgleda kao okončan nego kao odgođeni sukob unutar istog financijskog portfelja, ruskog ministarstva obrane. Ne treba zaboraviti da je Jevgenij Prigožin imao ekskluzivni ugovor opskrbe svih vojnih kantina Vojske Ruske Federacije koja je, bez civilnog osoblja, pred rat brojala oko milijun ljudi.
Interesantno je ponašanje ruskog stanovništva. Građani su uglavnom indiferentno gledali sukob između zaposlenika na neodređeno i onih koji rade po ugovoru o djelu za ministarstvo obrane. Naime, Privatna oružana formacija Wagner osnovana je od bivših djelatnika ruske vojne obavještajne službe GRU.
Radili su prljave poslove za državu i rusko ministarstvo obrane u Ukrajini, po Africi i Siriji. Prvi put formacija se pojavila u Ukrajini 2014. godine, tada sudjeluju u aneksiji Krima. Kasnije se pridružuju separatistima u Luganskoj oblasti, istočna Ukrajina. Dakle, njihov poslodavac je država, to jest ministarstvo obrane.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Putinov autoritet je ugrožen
Međutim, ako iza ove pobune stoji širi krug utjecajnih osoba iz ultranacionalističkih krugova, nezadovoljnih oligarha, vojne elite ili pripadnika sigurnosnog sustava, to bi dodatno otežalo Putinove šanse za opstanak na vlasti. Jedno je sigurno. Njegov autoritet dobrano je ugrožen. Morao je popustiti i sporazumjeti se s bivšim kriminalcem kojeg je javno obećao najteže kazniti.
Opće je poznato da za bivšeg oficira KGB-a dogovor vrijedi dok ga on ne odluči prekršiti. Za mnogo bezopasnije stvari, Putinovi protivnici letjeli su kroz prozore, pili čaj začinjen visoko radioaktivnom supstancom ili dobivali dozu smrtonosnog nervnog otrova novičok.
Njegova stvarna moć mjerit će se, između ostalog, i u odnosu prema Jevgeniju Prigožinu i njegovim plaćenicima. U svakom slučaju, nakon ovog pokušaja svrgavanja, ličnost Vladimira Vladimiroviča Putina bit će ovijena još jednim slojem paranoje. U konačnici to znači dodatnu izolaciju od stvarnog svijeta i umanjenu sposobnost donošenja racionalnih odluka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vojni komentator: Ovo ne izgleda kao okončan nego kao odgođen sukob. Ostaje otvoreno pitanje: tko je još stajao iza Prigožina?
Jučer niti šef Wagnera niti ministar obrane nisu znali kako će reagirati ruska vojska
Ako iza ove pobune stoji širi krug utjecajnih osoba iz ultranacionalističkih krugova, nezadovoljnih oligarha, vojne elite ili pripadnika sigurnosnog sustava, to bi dodatno otežalo Putinove šanse za opstanak na vlasti.
Okončan je još jedan igrokaz Jevgenija Prigožina, vlasnika privatne vojne grupacije Wagner. No ovaj put koristio je prave rekvizite. Ipak, ostao je bez ovacija na kraju predstave. Nakon što se vojska nije priključila njegovom pokušaju smjene vlasti u Kremlju, pristao je na okončanje sukoba pregovorima.
I da je imao na raspolaganju 25 tisuća naoružanih boraca, koliko je deklarirao, to mu ne bi bilo dovoljno. Kad se njegove snage razvuku na 1125 kilometara koliko je od Rostova na Donu do Crvenog trga ruske prijestolnice ispada da ima 22 vojnika po kilometru. Nedovoljno da se zaštiti komunikacija, a kamo li nametne vlast državnoj administraciji u Moskvi. Također, Wagner grupacija nema svoju logistiku.
Za naoružanje i streljivo potpuno se oslanjaju na rusku regularnu vojsku. Izravna logistička potpora oružanih snaga omogućava mu operativno funkcioniranje. Inače bi morali otimati potreban ratni materijal. Dakle, bez vojske nije bilo izgleda za izvođenje vojnog prevrata.
Ni Putin nije znao kako će se vojska ponašati
Na drugoj strani, vrhovni zapovjednik oružanih snaga Ruske Federacije očito nije imao jamstva kako će se vojska ponašati. Vojska Ruske Federacije je oružana sila koja iskreno mrzi svog korumpiranog i ljigavog ministra obrane Sergeja Šojgua. Također, vojska prezire nesposobnog načelnika generalštaba, generala armije Valerija Gerasimova. Za njega smatraju da je, za velike privilegije, pristao biti potrčko ministra obrane.
Upravo njih dvojicu ruski oficirski kor smatra najodgovornijima što su ih u rat poslali sa zaštitnim kacigama od stakloplastike, balističkim prslucima punjenim limenim pločama i jeftinim kineskim radio uređajima s kojima nikako nisu mogli održavati vezu sa svojim postrojbama.
Zbog svega toga, u borbu protiv pučista-plaćenika uključilo se tek nekoliko helikoptera i jedan borbeni zrakoplov. U svom javnom nastupu, zapovjednik ruskog ratnog zrakoplovstva, general armije Sergej Surovikin, pozvao je na obustavu pobune. Međutim, umjesto da je poletio cijeli zrakoplovni puk jurišne avijacije i zbrisao s lica Zemlje cijelu marševsku kolonu pučista, pogođen je jedan kamion i gađano je skladište goriva.
Lenjinov dekret o miru
Umjesto stvarnog otpora vojske, lokalni političari, članovi strane Jedinstvena Rusija, prekopavali su cestu koja vodi prema Moskvi građevinskim strojevima i pravili barikade od nekoliko kamiona. Prestravljena žandarmerija počela je, na južnim prilazima Moskve, praviti grudobrane od vreća punjenih pijeskom. Nitko nije bio siguran u reakciju vojske.
Mogući prelazak na stranu pučista jedinicama s fronta vjerojatno je stvarao dodatnu zabrinutost. Već godinu i pol neuspješno ratuju u Ukrajini bez jasnog cilja i okvirnog roka prestanka Putinovog privatnog rata. U Rusiji svi dobro znaju učinak Lenjinovog Dekreta o miru usvojenog na Drugom kongresu radničkih i seljačkih deputata 8. studenoga 1917. godine.
Dekretom o miru proglašeno je trenutačno povlačenje Rusije iz Prvog svjetskog rata i zahtijevano je od svih strana da prekinu neprijateljstva. Takvim stavom boljševici su na svoju stranu uspjeli pridobiti brojne jedinice Carske vojske. Vojska iscrpljena dugim ratom i desetkovana očajnim zapovijedanjem godinama se smrzavala i gladovala na frontu. Tome je u najvećoj mjeru kumovala očajna logistika korumpirane carske administracije. Postoje velike sličnosti sa sadašnjom situacijom.
Što su točno dogovorili Putin i Prigožin?
U takvim okolnostima Putin očito nije htio mnogo riskirati. Nešto specijalnih antiterorističkih jedinica iz sastava unutrašnje sigurnosne službe FSB, i dokazano nesposobna Rosgvardija, nisu bili dovoljna garancija za opstanak na vlasti do jučer neupitnog vladara iz Kremlja. Ovo je tipičan primjer za vojničku izreku: „Prazne puške dvojica se boje“.
Kakav je konkretan dogovor možda se nikad neće saznati u detalje. Za pretpostaviti je da će, osim povlačenja Prigožina u Bjelorusiju i oprosta pučistima, posljedice snositi ruski ministar obrane i načelnik glavnog stožera.
Međutim, ostaju ipak ozbiljna otvorena pitanja. Tko je još stajao iza Jevgenija Prigožina, bivšeg robijaša, doskorašnjeg čovjeka od povjerenja predsjednika Rusije i vođe netom okončane otvorene oružane pobune? Rusko društvo, kao i odnos između institucionalnih i vaninstitucionalnih centara moći toliko je kompleksan, da se tu ne isplati niti nagađati.
Sukob unutar ruskog ministarstva obrane
Ovo ne izgleda kao okončan nego kao odgođeni sukob unutar istog financijskog portfelja, ruskog ministarstva obrane. Ne treba zaboraviti da je Jevgenij Prigožin imao ekskluzivni ugovor opskrbe svih vojnih kantina Vojske Ruske Federacije koja je, bez civilnog osoblja, pred rat brojala oko milijun ljudi.
Interesantno je ponašanje ruskog stanovništva. Građani su uglavnom indiferentno gledali sukob između zaposlenika na neodređeno i onih koji rade po ugovoru o djelu za ministarstvo obrane. Naime, Privatna oružana formacija Wagner osnovana je od bivših djelatnika ruske vojne obavještajne službe GRU.
Radili su prljave poslove za državu i rusko ministarstvo obrane u Ukrajini, po Africi i Siriji. Prvi put formacija se pojavila u Ukrajini 2014. godine, tada sudjeluju u aneksiji Krima. Kasnije se pridružuju separatistima u Luganskoj oblasti, istočna Ukrajina. Dakle, njihov poslodavac je država, to jest ministarstvo obrane.
Putinov autoritet je ugrožen
Međutim, ako iza ove pobune stoji širi krug utjecajnih osoba iz ultranacionalističkih krugova, nezadovoljnih oligarha, vojne elite ili pripadnika sigurnosnog sustava, to bi dodatno otežalo Putinove šanse za opstanak na vlasti. Jedno je sigurno. Njegov autoritet dobrano je ugrožen. Morao je popustiti i sporazumjeti se s bivšim kriminalcem kojeg je javno obećao najteže kazniti.
Opće je poznato da za bivšeg oficira KGB-a dogovor vrijedi dok ga on ne odluči prekršiti. Za mnogo bezopasnije stvari, Putinovi protivnici letjeli su kroz prozore, pili čaj začinjen visoko radioaktivnom supstancom ili dobivali dozu smrtonosnog nervnog otrova novičok.
Njegova stvarna moć mjerit će se, između ostalog, i u odnosu prema Jevgeniju Prigožinu i njegovim plaćenicima. U svakom slučaju, nakon ovog pokušaja svrgavanja, ličnost Vladimira Vladimiroviča Putina bit će ovijena još jednim slojem paranoje. U konačnici to znači dodatnu izolaciju od stvarnog svijeta i umanjenu sposobnost donošenja racionalnih odluka.