Prvo ovo posljednje. U radnom pravu, na svu sreću ne postoji nešto kao emocionalna ucjena, a samim tim ni zakonsko uporište za ovakav otkaz suradnje. Druga je stvar što nema smisla raditi tamo gdje te čelni ljudi ne žele, ali ovdje se ne radi o tome.
U nekom dubljem smislu, ovakva odluka HNS-a čak šalje poruku da ne postoji mogućnost da hrvatski izbornik bude čovjek koji nije državljanin Hrvatske, što je tek problematično po svakoj osnovi. Sad da pređemo na meritum stvari, a to je izjava Roberta Jarnija, čovjeka koji je bio višegodišnji igrač Betisa i dio je povijesti tog kluba i naravno da će navijati za njega protiv Dinama.
Jarni je izrekao nešto samorazumljivo
Pored toga, Jarni je i legenda Hajduka, i što god govorili povremeni nogometni kibiceri, svaki pravi navijač bilo kojeg nogometnog kluba u svijetu neće nikad i ni u kakvim okolnostima navijati za najveći rivalski klub. To je nešto što svi koji iole prate nogomet i kulturu navijanja znaju.
Jarni je, dakle, izrekao nešto samorazumljivo, a onda se kompletna nacionalistička javnost, zajedno s vodstvom HNS-a ustala protiv tog čovjeka, inače legende hrvatske nogometne reprezentacije, bez čijeg doprinosa su nezamislivi veliki rezultati te ekipe kad se stvarala i čiji će gol Njemačkoj u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. ostati jedan od ljepših i bitnijih koje je Hrvatska ikad dala, optuživši ga za manjak patriotizma jer neće navijati za Dinamo protiv Betisa.
I opet, kompletna i nogometna i šira javnost zna da je ova optužba laž i da Robert Jarni nije čovjek s manjkom patriotizma, iako bi i to u čitavoj priči trebalo biti nebitno. Ali ta laž služi da se prikrije istina o tome koji su pravi razlozi ovakve pobune protiv njega i ekspresnog otkaza.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Najhrvatskiji i najkatoličkiji klub’
Njih ćemo pronaći u dalekoj 1999. godini, kada su se tajne službe umiješale u nogometno prvenstvo Hrvatske, koje je te godine osvojila Croatia, nakon što je Rijeci u posljednjoj utakmici te sezone, pred sam kraj utakmice poništen pobjednički gol za 2:1 protiv Osijeka, koji bi joj donio titulu.
Tadašnji i višegodišnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, neka vrsta institucije HNS-a uopće, Vlatko Marković, tada je izjavio kako je i red da prvenstvo uzme ‘najhrvatskiji i najkatoličkiji klub’, nakon čega se na naslovnici sljedećeg broja Feral Tribune-a ukazao Isus u dresu Croatie.
Projekt Nogometnog kluba Croatia, onaj isti projekt kojeg je Franjo Tuđman osmislio da bi uništio ime i tradiciju Dinama, k tome da paradoks bude veći, posve u stilu staljinističkih istočnoeuropskih diktatura, išao je za tim da u Hrvatskoj postoji jedan državni klub, koji će čak nositi i ime države i da taj klub bude promatran kao klub od višeg interesa, tj. kao državni klub kojem je sve podređeno, tj. u de facto jednakom statusu kao i reprezentacija Hrvatske.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Duboka ukorijenjenost devedesetih u sve pore društva
E pa samo iz takve filozofije moguće je smatrati Jarnija nacionalnim izdajnikom i ekspresno mu otkazati angažman u mladoj reprezentaciji. Što samo govori o dubokoj ukorijenjenosti devedesetih u sve pore društva, u čemu HNS prednjači.
To što je Dinamo, na svu sreću i zahvaljujući upornosti ljudi kojima je do kluba stalo, uspio vratiti svoje ime bila je velika stvar, ali još uvijek je samo prvi korak u procesu ozdravljenja domaćeg nogometa. Koji će biti na zdravim temeljima tek onda kad prestane biti pod kontrolom vladajuće stranke i kad prestane biti samorazumljivo poistovjećivanje jednog kluba s HNS-om.
A svi znamo da još uvijek nije tako, ma koliko se mnogi ljutili kad ovo pročitaju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto je Robert Jarni dobio otkaz na mjestu izbornika i zove li se Dinamo opet Croatia
Jarni je izrekao nešto samorazumljivo, a onda je kompletna nacionalistička javnost, zajedno s vodstvom HNS-a, ustala protiv tog čovjeka
To što je Dinamo, na svu sreću i zahvaljujući upornosti ljudi kojima je do kluba stalo, uspio vratiti svoje ime bila je velika stvar, ali još uvijek je samo prvi korak u procesu ozdravljenja domaćeg nogometa. Koji će biti na zdravim temeljima tek onda kad prestane biti pod kontrolom vladajuće stranke i kad prestane biti samorazumljivo poistovjećivanje jednog kluba s HNS-om. A svi znamo da još uvijek nije tako, ma koliko se mnogi ljutili kad ovo pročitaju
Sad kad su prošle prve reakcije oko izjave Roberta Jarnija o tome kako će u ogledu Dinama i Betisa navijati za Betis, da bi nakon toga dobio otkaz od strane HNS-a na mjestu izbornika U-17 reprezentacije, uz obrazloženje da je neprimjereno, nepoželjno i nedopustivo da bilo koja osoba na čelu hrvatske reprezentacije navija za neki strani klub protiv hrvatskog u europskim natjecanjima, možemo pokušati hladno analizirati ono što se dogodilo.
Prvo ovo posljednje. U radnom pravu, na svu sreću ne postoji nešto kao emocionalna ucjena, a samim tim ni zakonsko uporište za ovakav otkaz suradnje. Druga je stvar što nema smisla raditi tamo gdje te čelni ljudi ne žele, ali ovdje se ne radi o tome.
U nekom dubljem smislu, ovakva odluka HNS-a čak šalje poruku da ne postoji mogućnost da hrvatski izbornik bude čovjek koji nije državljanin Hrvatske, što je tek problematično po svakoj osnovi. Sad da pređemo na meritum stvari, a to je izjava Roberta Jarnija, čovjeka koji je bio višegodišnji igrač Betisa i dio je povijesti tog kluba i naravno da će navijati za njega protiv Dinama.
Jarni je izrekao nešto samorazumljivo
Pored toga, Jarni je i legenda Hajduka, i što god govorili povremeni nogometni kibiceri, svaki pravi navijač bilo kojeg nogometnog kluba u svijetu neće nikad i ni u kakvim okolnostima navijati za najveći rivalski klub. To je nešto što svi koji iole prate nogomet i kulturu navijanja znaju.
Jarni je, dakle, izrekao nešto samorazumljivo, a onda se kompletna nacionalistička javnost, zajedno s vodstvom HNS-a ustala protiv tog čovjeka, inače legende hrvatske nogometne reprezentacije, bez čijeg doprinosa su nezamislivi veliki rezultati te ekipe kad se stvarala i čiji će gol Njemačkoj u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. ostati jedan od ljepših i bitnijih koje je Hrvatska ikad dala, optuživši ga za manjak patriotizma jer neće navijati za Dinamo protiv Betisa.
I opet, kompletna i nogometna i šira javnost zna da je ova optužba laž i da Robert Jarni nije čovjek s manjkom patriotizma, iako bi i to u čitavoj priči trebalo biti nebitno. Ali ta laž služi da se prikrije istina o tome koji su pravi razlozi ovakve pobune protiv njega i ekspresnog otkaza.
‘Najhrvatskiji i najkatoličkiji klub’
Njih ćemo pronaći u dalekoj 1999. godini, kada su se tajne službe umiješale u nogometno prvenstvo Hrvatske, koje je te godine osvojila Croatia, nakon što je Rijeci u posljednjoj utakmici te sezone, pred sam kraj utakmice poništen pobjednički gol za 2:1 protiv Osijeka, koji bi joj donio titulu.
Tadašnji i višegodišnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, neka vrsta institucije HNS-a uopće, Vlatko Marković, tada je izjavio kako je i red da prvenstvo uzme ‘najhrvatskiji i najkatoličkiji klub’, nakon čega se na naslovnici sljedećeg broja Feral Tribune-a ukazao Isus u dresu Croatie.
Projekt Nogometnog kluba Croatia, onaj isti projekt kojeg je Franjo Tuđman osmislio da bi uništio ime i tradiciju Dinama, k tome da paradoks bude veći, posve u stilu staljinističkih istočnoeuropskih diktatura, išao je za tim da u Hrvatskoj postoji jedan državni klub, koji će čak nositi i ime države i da taj klub bude promatran kao klub od višeg interesa, tj. kao državni klub kojem je sve podređeno, tj. u de facto jednakom statusu kao i reprezentacija Hrvatske.
Duboka ukorijenjenost devedesetih u sve pore društva
E pa samo iz takve filozofije moguće je smatrati Jarnija nacionalnim izdajnikom i ekspresno mu otkazati angažman u mladoj reprezentaciji. Što samo govori o dubokoj ukorijenjenosti devedesetih u sve pore društva, u čemu HNS prednjači.
To što je Dinamo, na svu sreću i zahvaljujući upornosti ljudi kojima je do kluba stalo, uspio vratiti svoje ime bila je velika stvar, ali još uvijek je samo prvi korak u procesu ozdravljenja domaćeg nogometa. Koji će biti na zdravim temeljima tek onda kad prestane biti pod kontrolom vladajuće stranke i kad prestane biti samorazumljivo poistovjećivanje jednog kluba s HNS-om.
A svi znamo da još uvijek nije tako, ma koliko se mnogi ljutili kad ovo pročitaju.