Bili smo na snimanju zadnjeg filma Rajka Grlića: ’On i u četiri ujutro, nakon 7 sati snimanja, ima snage tražiti još’
Scenarij supotpisuju Rajko Grlić i Ante Tomić, a glavne uloge imaju Jelena Đokić, Živko Anočić i Boris Isaković
Grlić, u čijim je filmovima Zagreb uvijek lijep i fotogeničan, kaže da to ovog puta neće biti slučaj. ‘Zagreb je u međuvremeno postao ružan grad, u ovom filmu neće imati tu nadnaravnu ljepotu. Neće ni biti puno grada, više duha Zagreba koji nestaje. Pokušavamo u filmu uhvatiti posljednje trenutke građanskog Zagreba kojeg smo dopustili da ga pojedu. Možda je to normalno. Možda se tako mijenjaju civilizacije kad im dođe kraj’
U prostranom, prozračnom i moderno uređenom stanu zgrade na Svačićevom trgu snimale su se prošlog četvrtka noćne scene dvoje ljubavnika. Živko Anočić glumi uglednog zagrebačkog odvjetnika, beogradska glumica Jelena Đokić njegova je bivša djevojka Nina.
“Nina Štefančić je žena koja se nakon 20 godina vraća u Hrvatsku iz koje je pobjegla, misleći da je zacijelila rane i vjerujući da se nekako skrpala. Sada nakon dva desetljeća pokušava riješiti svoje traume koje su personalizirane u jednom čovjeku, a u toj borbi joj pomaže njezin bivši dečko Maks”, uvodi nas Jelena u ulogu koju tumači u filmu Svemu dođe kraj Rajka Grlića.
Pucanje šavova, pulsiranje ritma
“Međutim, to je teška bitka. Iako je to jedna od onih životnih za koje se vrijedi boriti, dolazi do pucanja šavova, tih njezinih naizgled čvrstih zakrpa. Suštinski Ninu Štefančić doživljavam kao otvorenu živu ranu”, opisuje Jelena lik koji igra.
Nina je zrela žena koja bivšeg dečka, sada poznatog odvjetnika koji brani moćnog tajkuna, upozorava da mora povući važan potez ne zato da bi svog neprijatelja uništio nego da bi sebe spasio. Govori mu da ne mora spašavati vlastito dostojanstvo nego dušu. Kasna je ura, snimat će se dugo u noć. Dvadesetprvi je dan snimanja igranog filma Svemu dođe kraj, no tragovi umora niti znakovi nervoze ne daju se naslutiti na setu.
Stubište u stambenoj zgradi Kemikalije na Svačićevom trgu, koju je pedesetih godina tako skladno projektirao arhitekt Drago Galić, svojim geometriziranim ornamentima, staklenim prizmama na međupodestima, rešetkama vrata i rasvjetnim tijelima diktira red, ritam i mjerilo. Jednako tako dobar ritam i mir pulsira na setu Grlićevog filma.
Ljubavna priča uronjena u stvarnost
Uoči snimanja ponavljao je kako mu je drago što kao svoj zadnji film snima ljubavnu priču duboko umočenu u hrvatsku stvarnost. “Ovo je nježna ljubavna priča dvoje ljudi na pragu srednjih godina koji se susreću nakon puno godina. Spaja ih ponovno borba protiv nekog tko je vrlo moćan u ovoj državi, tko je blizak vlastima i s kojim imaju neraščišćene račune.
Svaka dobra priča je uvijek ljubavna priča, a ovo je današnja koja se događa u Zagrebu, realistična ljubavna priča kakvu već starci poput mene mogu pričati ,” veli Grlić.
Nitko u ovoj priči nije posve nevin
Radnja prati uspješnog zagrebačkog odvjetnika koji se sukobljava s moćnim klijentom, jednim od najbogatijih hrvatskih poduzetnika. Zbog ovog sukoba on izgubi sve, no ipak se ne predaje. S ljubavi iz mladih dana te obespravljenim bivšim zaposlenicima kreće u osvetnički pohod. S druge strane, nitko u ovoj priči nije posve nevin i svi su duboko isprepleteni.
Grlić scenarij supotpisuje s novinarom i književnikom Antom Tomićem. Početna inspiracija bila je Na rubu pameti Miroslava Krleže u kojem se Doktor prava koji u dušu poznaje zagrebačke cilindraše pobuni zbog ubojstava koje je počinio gospodarski moćnik.
Krležino, nevjerojatno zrcalno vrijeme
”Ante i ja smo često spominjali kako je Krleža dosta dobro namirisao vrijeme u kojem se nalazimo i da je nevjerojatno koliko je to vrijeme zrcalno. Čitali smo Na rubu pameti i zaključili da je to zapravo esej, izuzetno mudar esej o ovim prostorima, ovim odnosima, o pohlepi i nesreći, ali da nije dramskog tkivo, niti se da prevoditi u dramsko tkivo. Odlučili smo ga uzeti kao mali motiv koji će nas gurnuti u priču i onda smo je pet, šest godina sastavljali. Mislim da smo napisali 12 verzija.”
Zagrebačkog odvjetnika Maksa Pintera igra Anočić. “Intrigantna je ta Maksova borba u kojoj pokušava slijediti svoje ideale. Sudarit će se s pravilima društva u kojem je najlakše služiti zlu. To donosi novac i društveni status, ali uzima danak u poništavanju vlastitog moralnog kompasa i mirnog sna”, opisuje Maksovu dilemu.
‘Suigra nam je bila tako laka i lijepa’
S druge mu je strane poduzetnik Dinko Horvat. Tumači ga srpski glumac Boris Isaković. “Zlo je zavodljivo,” kaže Isaković koji je u filmu Jasmile Žbanić Quo Vadis, Aida? glumio Ratka Mladića, a u hvaljenoj televizijskoj seriji Bojana Vuletića Porodica, koja prati posljednja tri dana prije uhićenja bivšeg predsjednika Srbije, igrao Slobodana Miloševića.
Grlićev poduzetnik Dinko Horvat suštinsko je zlo, precizno ga definira Jelena. “Horvat je to esencijalno zlo, a Boris glumac velikog talenta i strašne, gotovo zastrašujuće energije koji kad stane pred kamere kao Dinko Horvat donosi strah i trepet”, prepričava Jelena.
“Oboje su, i Jelena i Boris, odlični partneri. Privilegija mi je bila raditi s velikim glumcima poput njih. Suigra nam je bila laka i lijepa”, govori kratko Živko.
Za desetak će minuta krenuti snimanje. Direktor fotografije Branko Linta smireno daje upute, u šminki je ugodna i vedra atmosfera dok pripremaju glumce za zahtjevnu scenu. Majstorica maske Ana Bulajić Črček kaže kako želi da ovo bude poseban protektivan prostor za glumce iz koje će izaći pred kameru “najviše i najtočnije svoji” za scenu koju moraju odigrati.
Kseniji Marinković ovo je treći film na kojem surađuje s Grlićem. U Svemu dođe kraj glumi predstavnicu sindikata jedne tvrtke koju je uništio Dinko Horvat. “Moj je lik ljut i bijesan. Ne može shvatiti kako tim ljudima uvijek sve prolazi i kako se uvijek uspiju izvući. Scenarij govori o našem vremenu i onome što nam se dogodilo. S Rajkom i kolegama glumcima bilo je lako raditi i surađivali smo s užitkom. Volim Grlićevu pedanteriju, strast i pažnju prema svakom detalju”, kaže Ksenija.
“Rajko ima energije za sve nas. U četiri ujutro, nakon sedam sati snimanja, ima snage tražiti još, predlagati, podići atmosferu. Ne pamtim suradnju s nekim nježnijim bićem i to se vidi u atmosferi na setu. Svi su nježni i ljubazni, to je neki svijet kakav bi zapravo trebao biti”, veli Jelena.
Sve je to iz čistog veselja, kaže redatelj. “Pet, šest godina nisam radio film. Sad ga radim iz veselja što sam još uvijek živ, što još uvijek mogu i to zajedno daje na setu neki mir. Dobro nam ide, svi su nasmijani, u planu smo, evo četvrti je tjedan i ja sam još živ”.
‘Želimo uhvatiti duh Zagreba koji nestaje’
Film je sniman na nekim od najljepših lokacija, a Grlić, u čijim je filmovima Zagreb uvijek lijep i fotogeničan, kaže da to ovog puta neće biti slučaj. “Zagreb je u međuvremeno postao ružan grad, u ovom filmu neće imati tu nadnaravnu ljepotu jer to taj grad više nije. Neće biti puno grada, više duha Zagreba koji nestaje. Pokušavamo u filmu uhvatiti posljednje trenutke građanskog Zagreba kojeg smo dopustili da ga pojedu. Možda je to normalno. Možda se tako mijenjaju civilizacije kad im dođe kraj.”
A svemu, tvrdi film, dođe kraj. U filmu igraju još Janko Popović Volarić, Emir Hadžihafizbegović, Srđan Grahovac, Katarina Bistrović Darvaš, Marina Redžepović, Angela Nedjalkova, Anita Schmidt, Doris Šarić Kukuljica, Siniša Ružić, Dejan Đonković i brojni drugi.
Producent filma je Ivan Maloča, direktor fotografije Branko Linta, majstor rasvjete Miloš Jovanović, ton majstor Momchilo Bozhkov, scenografkinja Željka Burić, kostimografkinja Morana Starčević i majstorica maske Ana Bulajić Črček. Film je podržan sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra.