Bio sam u Zürichu i detaljno, kroz brojke, uspoređivao njihovu čuvenu operu s našom; evo što sam shvatio

Vašar koji traje samo mjesec dana

Međutim, kad je rekonstrukcija završena većina građana ipak je bila zadovoljna jer zgrada ukrašena neoklasicističkom fasadom od bijelog i sivog kamena, mramornim skulpturama skladatelja Webera, Wagnera i Mozarta te pjesnika Schillera, Shakespearea i Goethea, zaista izgleda prekrasno i s pravom nosi naziv jednog od najljepših malih teatara u Europi. Unutrašnjost je preuređena u neorokoko stilu, ali napravljeno je nešto bez presedana: kako bi se dobilo što više mjesta, sada ih ima 1.200, iz dijela gledališta jedva se vidi pozornica, dok ima mjesta s kojih se ona uopće ne vidi.

Odmah nam je palo na um pitanje što bi se dogodilo kad bi netko ispred zgrade HNK u Zagrebu pokušao napraviti sličan vašar, a prije toga još izgraditi podzemnu garažu. Zacijelo bi izbio skandal i demonstracije koje bi mogla primiriti samo policija. Za pauze između dva čina opere I Puritani, stotine gledatelja u svečanim odijelima i toaletama, s čašama šampanjaca u rukama, izašle su na balkon Opernhausa, ne mareći za buku i mirise koji su ih zapljusnuli. Hans Peter Zwillinger, profesor sa sveučilišta u Zürichu, u tomu međutim nije vidio nikakav problem.

Štandovi ispred Opernhausa

“Na što da se žalim? U kazalište sam ušao bez ikakvih problema, za predstave nije se čula buka izvana niti su se osjetili nekakvi mirisi. Uostalom, taj vašar traje mjesec dana, ljudi se moraju negdje provesti, a najljepše mjesto u Zurichu je upravo prostor ispred teatra. Meni je sve to vrlo zabavno i šarmantno. Još manje razumijem pitanje je li mi smeta garaža. Pa tko bi uopće išao u kazalište kad pada kiša ili snijeg, kad je vjetar vjetar ili hladno, a tako je ovdje većinom godine. Vjerujte mi, osim sjajnog repertoara repertoara i velikih umjetnika koji tu nastupaju, razlog velike posjećenosti je i taj što se može lako parkirati u garaži i nakon samo nekoliko koraka ući u kazalište”.

Ciriška opera službeno je proglašena 2014. najboljom operom na svijetu, a tijekom sezone izvede se više od 220 opernih i baletnih predstava, od toga 12 premijera te 24 obnovljene izvedbe. Uz to ovdje se održavaju koncerti ciriške filharmonije, recitali, workshopovi za djecu i odrasle. Godišnji prosjek prodanih karata posljednjih nekoliko sezona prelazio je brojku od 250.000. Što je zaista nevjerojatan podatak jer su karte ekstremno skupe čak i za švicarske prilike: cijene se kreću se od 600 do 1.500 kuna. Godišnji budžet Opernhausa u Zurichu iznosi vrtoglavih 120 milijuna švicarskih franaka ili 750 milijuna kuna.

Godišnji budžet od 750 milijuna kuna

Te smo brojke usporedili s podacima koje smo dobili od Eme Proso Šepec, izvršne producentice Opere HNK u Zagrebu. Ukupni budget za Operu i Balet HNK u 2016. godini iznosio je svega 9 milijuna kuna. S takvim mizernim novcem Opera i Balet HNK uspjeli su u 2016. odigrati 130 predstava, od toga 72 opernih i 58 baletnih. Te izvedbe vidjelo je 75.117 posjetitelja, što je prosječno 578 posjetitelja po predstavi, odnosno 80% popunjenosti gledališta. Za operu I Puritani Vincenza Bellinija, kao uostalom i za sve ostale predstave, karte su mjesecima unaprijed rasprodane.

Od ljeta u dvadesetak izvedbi opere I Puritani izmijenile su se tri kompletne međunarodne pjevačke ekipe, a u šest predstava u prosincu pjevali su Rus Stanislav Vorobyov, Talijan Michele Petrusi, Meksikanac Javier Camarena, Rumunj George Petean, Čehinja Zuzana Markova, Gruzijac Otar Jorkija te Riječanka Diana Haller, najmlađa solistica u Državnoj operi u Stuttgartu. Iako je upravo navršila tek 30 godina, Diana Haller već se okušala u tako zahtjevim ulogama kao što su Cherubino u Figarovom piru Wolfganga Amadeusa Mozarta, Princ Orlofsky u opereti Šišmiš Johanna Straussa mlađeg, Ruggiero u Alcini Georga Friedricha Händela, Fenene u Nabuccu Giuseppea Verdija…

Iznimna karijera Diane Haller

Na londonskom Festivalu Händel tumačila je naslovnu ulogu u operi Siroe, kralj Perzije Johanna Adolfa Hassea, dok je za nastup na Rossinijevom festivalu u Bad Wilbadu dobila prestižnu Međunarodnu nagradu Belcanto za 2011. godinu. Diana Haller pobijedila je također 2012. na prestižnom Međunarodnom natjecanju Hugo Wolf, s interpretacijom Angeline u Rossinijevoj operi Pepeljuga, a 2013. dodjeljena joj je nagrada Nachwuchssängerin des Jahres kao najboljoj mladoj pjevačici godine. U svibnju 2014. Diana Haller bila je jedina zamjena za slavnu Joyce Didonato u njujorškoj Metropolitan operi.

Diana Haller pjevala na je Salzburškom festivalu u Verdijevoj operi Trubadur uz Annu Netrebko i Placida Dominga. U Selvijskom brijaču mijenjala je oboljelu Elinu Garanču. No, ni svi ti uspjesi nisu joj bili dovoljni da bi nastupila u rodnoj Rijeci: u HNK Ivana pl. Zajca, intendantica Nada Matošević, svojedobno je zaključila da Diana Haller nije dovoljno dobra za tu opernu kuću. Prije predstave posjetili smo Dianu Haller u garderobi gdje smo se i sami uvjerili koliko je cijene i vole. Jedva se dospjela našminkati i presvući: neprestano su je dolazili pozdraviti dirigent, intendant, kolege, a već prije nastupa dobila je veliki buket cvijeća.

Prilično skromni honorari

Po hodnicima zalijepljene su fotografije s potpisima najvećih svjetskih opernih i baletnih zvijezda koje su nastupale u Zurichu: od Cecilie Bartoli, Diane Damrau, Joyce DiDonato, Anne Netrebko, Emily Magee, Nine Stemme do Stephena Goulda, René Papea, Matti Salminena, Klausa Florian Vogta te dirigenata Marca Armiliata, Fabia Luisia, Carla Rizzija…. Sjajnim glasom Diana Haller je te večeri nadmašila neka od puno iskusnijih i slavnijih imena. Stoga nije čudno što je sretna i vedra mlada žena: osim što je već napravila iznimnu karijeru, slijedeće godine čeka ju nekoliko velikih izazova, a već ima zauzete sve termin u 2017.

U Državnoj operi u Stuttgartu do ljeta pjevati će naslovnu ulogu Ariodante u operi G. Handela Ariodante te nastupati u I Puritanima. U Ljubljani će pjevati u Handlovoj operi Julio Cezar, a imati će i cijeli niz koncerata po Njemačkoj i Hrvatskoj. Inače, zanimljivo je da najveći operni pjevači na svijetu najmanje zarađuju pjevajući u najvećim opernim kućama na svijetu, poput Metropolitan opere u New Yorku, Scale u Milanu, Bečke državne opere, Kraljevske opere u Londonu…U tim kultnim institucijama smatraju, naime, da je i najvećim opernim ikonama čast nastupati u njihovim kućama pa im ne isplaćuju honorare veće od dvadesetak tisuća eura.

Giacometti i u Zürichu

I još od toga moraju sami platiti put i boravak. No, zahvaljujući upravo nastupima u tako slavnim kazalištima, njihove cijene na koncertima, pogotovo u manje razvikanim gradovima i dvoranama, dosižu vrtoglave iznose. Primjerice, slavna Anna Netrebko dobiva i više 120.000 eura po nastupu, dok druge velike zvijezde zarađuju od 30.000 do 70.000 eura. Da bi neka diva poput Eline Garanče došla u Zagreb, ravnatelj Dvorane Vatroslav Lisinki Dražen Sirišćević, unatoč svog šarma, morao je dobro odriješiti kesu, no unatoč toga nisu uspjeli rasprodati sve karte. U ove blagdanske dane Zurich i Zagreb imaju još jednu dodirnu točku.

Dok je u Umjetničkom paviljonu predstavljeno 11 skulptura slavnog kipara Alberta Giacomettija, u Kunsthalle u Zurichu izloženo je 250 njegovih crtaže, slika, skulptura u plastelinu, glini, gipsu, drvetu, kamenu, bronzi, postavljeno u golemim svijetlim prostorima gdje su zaštićeni alarmnim uređajima i staklenim pregradama. Izložba u Zurichu je doista fascinantna: podijeljena je u 13 posebnih odjela, a svaki predstavlja jedno umjetnikovo stvaralačko razdoblje. Dakako, najviše pozornosti privlači nekoliko varijanti glasovitog Šetača te Žene iz Venecije. Kao i za cirišku operu tako su i za Kunsthaus vezane fascinantne brojke: izložbu najslavnijeg švicarskog umjetnika, koja je otvorena 28. listopada, do 19. prosinca posjetilo je već 25.000 ljudi.

Standard života u Zürichu

U Kunsthausu organiziraju tri veće te devet manjih izložbi godišnje, cijene karata kreću se od 65 do 150 kuna, a broj posjetitelja tijekom godine prelazi brojku od 300.000. Budžet muzeja iznosi 20 milijuna švicarskih franaka, odnosno 130 milijuna kuna, dok godišnji budžet Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu ne prelazi 20 milijuna kuna. Takve impresivan novac koji se ulaže u kulturu u Zurichu ipak ne čudi. Zurich je jedan od najbogatijih i najskupljih gradova na svijetu.

Po istraživanjima UBS banke prosječne plaće u Zurichu kreću se od 80.000 do 200.000 švicarskih franaka brutto, s tim da su odstupanja prema dolje manja od onih prema gore: najbolje plaćeni stručnjaci i menadžeri zarađuju godišnje između milijun i dva milijuna franaka. Prosječna ciriška obitelj troši mjesečno, bez stanarine, oko 3,500 dolara, dok se za najam dvosobnog stana plaća u prosjeku oko 2,390 dolara. Osim bogatih domaćina koji si mogu priuštiti skupe karte za kazališta i muzeje, Zurich, koji ima oko 1,3 miljuna stanovnika, godišnje posjeti i 3,623 .000 gostiju iz inozemstva od kojih mnogi također posjećuju kulturne priredbe.

Zagreb je ipak atraktivniji

Najveća švicarska metropola ima 335 hotela s 14.808 soba i 26.606 kreveta. Na godišnjoj razini popunjenost hotela iznosi 65 posto što je zaista velika brojka. Prosječna cijena sobe u hotelima s tri zvijezdice kreće se između 1.000 do 3.000 kuna. Za usporedbu, Zagreb, koji broji oko 800.000 stanovnika i ima 55 hotela i 46 hostela, zajedno s privatnim smještajem trenutno raspolaže s 14.394 kreveta. Prosječna cijena sobe u hotelima s tri zvjezdice kreće se od 400 do 500 kuna. Unatoč toj golemoj razlici u bogatstvu, Zagreb je, po uređenosti za božićne i novogodišnje praznike, puno atraktivniji od super bogatog Zuricha.

Premda gradski oci nisu štedjeli na ukrašavanju ulica i trgova, a trgovci na bogatom dekoriranju dućana, ipak se Zurich ne može nositi s glavnim gradom Hrvatske. Uostalom, Zagreb su ove godine čitatelji stranice European Best Destination proglasili najljepše uređenim europskim gradom za Advent. Tako je hrvatska metropola ostavila iza sebe Beč, francuski Strassbourg i njemački Aachen. Što pokazuje da ipak nije sve u novcu.