Mislim da bi Periscope i Meerkat mogli promijeniti način na koji vidimo i konzumiramo umjetnost

Nove umjetnosti upravo doživljavaju revoluciju kakva još nije viđena

Periscope je nova Twitterova livestream platforma. Mnogo smo dosad o ovoj inovaciji čitali, pisali, a vjerojatno ju je dobar dio vas dosad i isprobao. Ima ona svojih dobrih i loših strana, i poneku ilegalnu vjerojatno isto. No iza svega toga skriva se dosad neistraženi revolucionarni potencijal.

Periscope zbog svoje imanentne simultanosti nudi mogućnost određenog aperspektivnog pogleda na događaje različite vrste pa se oni zbog toga mogu učiniti autentičnijima i stvarnijima nego što je to obično slučaj pri uobičajenom izvještavanju o nečemu. Postoji već cijeli niz novinara koji su taj potencijal prepoznali i čak ga kroz svoj rad realizirali.

No ono što je nama u ovom trenutku zanimljivije od njegove mogućnosti da stvori neko nepristranije novinarstvo je subverzivnost koju također nosi negdje usput. Pitanje kako će ovaj novi medij promijeniti umjetnost jedno je od zanimljivijih o kojima ljudi mogu razmišljati.

Subverzivni potencijal Periscopea

Već od samih početaka medijski usidrene umjetnosti nove su se tehnologije istraživale, upućivalo se na njihove granice i o njima se kritički promišljalo na vrlo osobit način. Ono što nam ovaj kontekst nameće su, primjerice, problemi vremena, stvarnosti i njihove kombinacije. Ili pak propitkivanje kategorija kao što su istina ili autentičnost.

U šezdesetim je godinama videokamera postala sastavni dio performansa, ipak su sve te silne akcije na neki način trebale biti dokumentirane. Taj moment neposrednosti trenutka i u ovom se mediju postavlja u sam centar interesa jer se čini da je efemerno opet postalo zanimljivije od arhiviranoga – uzmete li u obzir da je neki stream na Periscopeu dostupan samo jedan dan, a nakon toga svi se sadržaji nepovratno gube.

Zbog simultanosti slanja i primanja sadržaja koju ova aplikacija nudi aktualiziralo se i pitanje umjetničke samoinscenacije. Uzmimo kao primjer slučaj pionirke virtualne konstrukcije identiteta Lynn Hershman Leeson. Ona je u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća utjelovljivala fiktivnu osobu poznatu kao Roberta Breitmore. Najprije se taj proces odvijao u stvarnom prostoru sve dok umjetnica nije otkrila internet gdje je svoj projekt nastavila pod naslovom “CybeRoberta”. Slične bi se stvari mogle istraživati i putem Periscopea.

Ograničenja novog medija

Na kraju krajeva teško je znati u kojoj će mjeri Periscope zapravo postati prostor umjetničke slobode. Ponajprije zbog zatvorenosti sustava Periscope/Twitter. No vjerojatnije je da će umjetnici koje zanima rad u ovakvoj vrsti medija više prednosti pronaći u konkurentskoj livestream aplikaciji Meerkat. Da, postoje tu određeni problemi, ali stručna javnost upravo je Meerkat proglasila velikim pobjednikom ovog dvoboja.

Kako bi Periscopeu preoteli što više umjetnika, ekipa Meerkata nedavno je svojim kreativnim korisnicima omogućila direktnije zahvate u mrežu kako bi na taj način svoj rad lakše intregrirali u Meerkatov livestream.

Bilo kako bilo, od borbe ovog dvojca oko toga tko će postati dominantni servis u ovoj domeni u svakom slučaju najviše će profitirati korisnici.