Od Coppolinog Dracule prošlo je točno 25 godina; izdvojili smo još neke filmske uloge poznatog monstruma

Gary Oldman (Dracula, 1992)

Devedesete su bile izvrsno vrijeme za Garyja Oldmana koji se u svega par godina postavio za jednog od najtraženijih karakternih glumaca. Glumio je Leeja Harveya Oswalda u filmu JFK Olivera Stonea 1991. Tri godine kasnije ostvario je dvije pamtljive uloge – onu korumpiranog i nadrogiranog DEA agenta u Bessonovom Leonu, te vrhunski prikaz Ludwiga van Beethovena u Immortal Beloved.

No uloga u kojoj se najviše istaknuo je ona u spomenutom Draculi Francisa Forda Coppole iz 1992. Zadatak mu nije bio nimalo lagan obzirom da je morao odglumiti Draculu kao mladića i starca. No podjednako je uvjerljiv i kao karizmatični otmjeni mladi grof s ljubičastim naočalama kao i stari Dracula zatočen u svom dvorcu u koji pokušava navabiti mlade žrtve. Oldman si je u ovoj ulozi stvarno dao kreativnog oduška što najbolje dokazuje to što stari Dracula većinu rečenica izgovara udišući. Tim malim detaljem je Oldman Draculi dao prepoznatljivi štih koji je teško nadmašiti.

Oldman je uspio i u tome gdje drugi prikazi Dracule podbacuju: u svojem odnosu s Minom (Winona Ryder) dočarao nam je Draculu kao ljudsko biće koje može ne samo suosjećati, nego i voljeti.

Max Schreck (Nosferatu, 1922)

Jedan od najranijih prikaza Dracule na filmu je Nosferatu njemačkog redatelja F.W. Murnaua iz 1922. Jedna od najvećih vrijednosti mu je izvedba Maxa Schrecka, prema kojem su godinama kasnije modelirali buduće Dracule.

Nosferatu se smatra jednim od najboljih filmova o Draculi, ali i jednim od najboljih filmova uopće obzirom da je imao značajan utjecaj na oblikovanje moderne kinematografije. No malo je nedostajalo da Nosferatu zauvijek nestane.

Naime, nakon promocije, Stokerovi nasljednici su tužili autore filma za plagiranje izvornog Stokerovog djela. Dijelovi radnje su bili izmijenjeni, a grof Dracula preimenovan u Grafa Orloka. Zbog tih optužbi je njemačka Vlada naredila da se svi primjerci Nosferatua unište.

Na sreću, neke kopije filma su preživjele, stoga i danas možemo posvjedočiti odličnoj izvedbi Maxa Schrecka koji je Draculu prikazao na osebujan, gotovo životinjski način.

Klaus Kinski (Nosferatu the Vampyre, 1979)

Njemački redatelj Werner Herzog jedan je od najvećih fanova F.W. Murnaua, stoga je kao posvetu njegovom radu i djelu snimio svoj remake Nosferatua. U glavnoj ulozi se našao Klaus Kinski koji svojim prikazom Dracule neodoljivo podsjeća na Maxa Schrecka, u očitoj namjeri Herzoga da istakne poveznicu s Murnauovim originalom.

Kinski je bio očiti Herzogov prvi izbor za ulogu grofa vampira, obzirom da je u suradnji s njim snimio svoje najpoznatije filmove, unatoč tome što su se međusobno mrzili. Štoviše, Herzog je priznao da su u jednom trenutku obojica planirali ubiti jedan drugoga.

Kinski je bio poznat kao ekscentrični glumac i osoba, a svoju prepoznatljivu ludu narav izvrsno je prenio u lik grofa Dracule. Za razliku od kasnijih uprizorenja, njegov Dracula ima više zajedničkoga sa serijskim ubojicom, nego s uglađenim i seksi gospodinom kako su mnogi kasniji filmovi prikazivali Draculu i vampire uopće.

Frank Langella (Dracula, 1979)

Iste godine kad je izašao Herzogov Nosferatu, pojavio se i Dracula redatelja Johna Badhama s Laurenceom Olivierom u ulozi Van Helsinga i tada nepoznatim Frankom Langellom u ulozi grofa Dracule.

Frank Langella jedan je od onih glumaca koji se nikad nije previše isticao, ali je ipak zaradio nominaciju za Oscara (za glavnu ulogu u Frost/Nixon). Upravo mu je uloga u Draculi otvorila vrata za ozbiljnije uloge u Hollywoodu, a on je zapravo najzaslužniji za snimanje filma.

Naime, Langella je odradio nevjerojatnih 900 predstava na Broadwayu u kojima je glumio Draculu, a producenti u Universal studiju su bili toliko impresionirani njegovom izvedbom da su odlučili snimiti film. Dracula Franka Langelle je prvi prikaz poznatog vampira za kojeg su kritičari rekli da zrači seksipilom, što je označilo pravu prekretnicu u prikazu Dracule i vampira uopće.

Bela Lugosi (Dracula, 1931)

Malo koji glumac je postigao takav status ikone poput Bele Lugosija, a pogotovo kad se uzme u obzir da je taj status ostvario samo jednom ulogom. U tome mu je pomoglo što se u svojoj ikonskoj ulozi pojavljivao u mnogim filmovima i serijama, no uloga koja je označila njegovu karijeru je ona u Draculi redatelja Toda Browninga iz davne 1931.

Slično kao i Langella, Lugosi je Draculu najprije glumio u predstavama na Broadwayu. No za razliku od Langelle, Lugosi je morao moliti producente istog Universal studija da ga angažiraju za ulogu u filmu. Na sreću tadašnjih i budućih filmovila, Universal je pristao, a Lugosi je svojom izvedbom izdigao grofa Draculu do legendarnog statusa.

Christopher Lee (Horror of Dracula, 1958)

Glumac koji je mlađim generacijama najpoznatiji kao Saruman iz Gospodara prstenova ili Count Dooku iz Star Warsa, karijeru je započeo kao Dracula još davne 1958. To mu nije bila prva holivudska uloga, no upravo njegov prikaz Dracule pokrenuo je karijeru sada već legendarnog glumca, kojeg i danas stariji gledatelji pamte upravo kao Draculu.

Zahvaljujući svojem karizmatičnom dubokom glasu i prodornom pogledu, ali i nenadmašnom glumačkom talentu, Christopher Lee unio je pravi balans u lik ukletog grofa. Na trenutke je kulturan i impozantan u svojoj lukavosti, dok je već u sljedećem trenu divlji poput zvijeri s krvavim očima. Lee je kao Dracula istovremeno prijeteći ali i seksi, opasan i morbidan, ali mudar. Gledateljima je donio vjerojatno najbolji prikaz grofa Dracule dosad.