Počinje Cannes, a naš kritičar analizira zašto, nakon trijumfa Zvizdana, nema hrvatskih filmova
U glavnoj konkurenciji nema ni jednog filma iz regije
Horde filmskih profesionalaca: producenata, redatelja, scenarista, snimatelja, filmskih zvijezda, starleta, novinara, fotografa, paparazza i televizijskih ekipa, te svih željnih pet minuta slave, ako si to mogu priuštiti, sjatit će se u Cannes sljedećih desetak dana u Cannes.
Najcjenjeniji i najvažniji filmski festival na svijetu, 69. po redu, otvara se danas i trajat će do 22. svibnja. Smotra je to taštine, glamoura, ali i vrhunske filmske produkcije na kojoj se non stop održavaju projekcije, potpisuju ugovori, sklapaju poslovi, dogovaraju koprodukcije, naganjaju zvijezde, obećavaju brda i doline, u kojima paparazzi traže provokativnu pozu bilo koje zvijezde, ili starlete koju mogu dobro unovčiti, u kojoj se filmske zvijezde trgaju da iskorače na crveni tepih i skrenu na sebe pozornost medija i konzumenata filmske umjetnosti.
Nedostižne filmske zvijezde
Ovdje se uspjeva i propada, ovdje se slavi i tuguje, ovdje se tulumari i vrlo malo spava, ovdje ogromna količina novca, koja se okreće u milijardama dolara u filmskoj industriji, diktira sva pravila igre. Baš poput velikih sponzora, koji pronalaze interes u brojnim promocijama. Zbog njih se zvijezde smješkaju, odlaze na dobrotvorne večere, plešu do jutra na partyjima, dave se u jastozima i kavijaru, grle s onima koji su bitni i sve to masno plaćaju. Filmske zvijezde nigdje kao ovdje nisu nedostižne. One su doista mračni predmet želja.
Prije podneva ne izlaze na dnevno svjetlo, odrađuju, skrivene iza ogromnih tamnih naočala, desetine unaprijed zakazanih pressica i intervjua s uvijek dosadnim pitanjima (“što nam možete reći o svojoj ulozi?”) , a onda nestaju u svojim vilama, ili hotelskim apartmanima, da bi se predvečer prešetavali red carpetom. Da bi u noćnim satima ludovali na zatvorenim zabavama, plesali, utapali se u litrama Dom Perignona i velikim žlicama Beluge, te skriveni od očiju javnosti, štićeni hordama tjelohranitelja i agenata koji stoje iza njihova imena, završavali pred jutro u nečijem krevetu.
Nema nikoga iz regije
A što je s Hrvatima u ovoj priči? Gdje smo mi? Pogotovo nakon prošlogodišnjeg trijumfa sa Zvizdanom, kojemu smo dali toliki značaj u medijima, kao da je doslovno osvojio Zlatnu palmu za najbolji film u glavnoj konkurenciji, a ne nagradu žirija u programu „Izvjestan pogled“, u jednoj od festivalskih kategorija. Hrvatskim filmašima procurile su sline, svi su naivno pomislili kako su nam vrata Cannesa sad zauvijek otvorena, kako ćemo biti i ove godine prisutni u glavnoj konkurenciji, makar s jednim filmom.
Hladan tuš dočekao je filmaše kad su saznali da nas nema, baš kao nijednog autora iz regije, u glavnim kategorijama za dugometražni igrani film. Što je razlog tome? Slaba kvaliteta filmova, ili trenutna politička situacija, u kojoj je Hrvatska u Europi poznatija po jačanju fašizma i ograđivanju od antifašizma, nego po umjetničkim dometima? Cannes je uvijek bio podložan političkim trendovima, no činjenica jest da svake godine otkriva nove, talentirane autore iz cijelog svijeta, ili otvara prostor nedovoljno etabliranim kinematografijama.
Hrvatski filmovi koji su konkurirali
Upravo je Cannes prvi otvorio vrata rumunjskim filmašima i plasirao ih u svijet. Možda smo se prerano ponadali da će, poslije Zvizdana, sad tako biti i s nama… Pouzdano znam da su među autorima koji su konkurirali za Cannes bili talentirani mlađi autor Nevio Marasović, s teškom psihološkom dramom Goran, snimanoj prema scenariju Gjermunda Gisvolda u Gorskom kotaru, sa zvjezdanom glumačkom postavom, koju predvode Franjo Dijak, Nataša Janjić, Goran Bogdan, Janko Popović Volarić, Milan Štrljić i drugi.
I Rajko Grlić (naš posljednji autor koji se 1979. pojavio u glavnoj konkurenciji) nadao se ulasku u Cannes mračnom psihološkom dramom provokativna naslova Ustav Republike Hrvatske, ali i provokativne teme. U filmu je glavni protagonist umirovljeni profesor, homoseksualac i transvestit, kojeg igra Nebojša Glogovac. No, kad čovjek pogleda listu europskih i svjetskih filmskih autora, sinopsise i trailere uvrštenih filmova i popis glumaca s A liste koji tumače glavne uloge, posve je jasno da hrvatski filmaši nemaju baš nikakve šanse na ovoj kanskoj pozornici.
Vrlo ozbiljan žiri
Jer, kad se u glavnoj konkurenciji za Zlatnu palmu tuku, između ostalih, korejski majstor Park Chan-Wook, holivudski star Sean Penn, španjolski melodramtičar Pedro Almodovar, američki art autor Jim Jarmusch, brazilski genijalac Brillante Mendoza, belgijski bratski dvojac Dardenne, britanski filmaš Ken Loach, etablirani iranski redatelj Asghar Farhadi, njemačka autorica Maren Ade, erotski majstor Paul Verhoeven, (ovaj put s prvim francuskim filmom u karijeri), nagrađivani rumunjski autor Cristian Mungiu, dok boje domaćina brane etablirani i nagrađivani Olivier Assayas, Nicole Garcia, Bruno Dumont, a posebno se iščekuje novi naslov Xaviera Dolana, s najzvjezdanijom francuskom postavom: Marion Cottilard, Gaspard Uliel, Nathalie Baye, Vincent Cassel i Lea Seydoux.
O njima će odlučivati zvjezdani glavni žiri , u kojemu su i Kirsten Dunst, Valeria Golino, Vanessa Paradis, Mads Mikkelsen, Donald Sutherland i drugi filmaši, predvođeni australijskim redateljem Georgeom Millerom. A izvan konkurencije su i neumorni Woody Allen ili, primjerice, oskarovka Jodie Foster. I sve to pod dvostruko jačim mjerama osiguranja, no što je to inače slučaj, prema najavama Thierrya Fremauxa, prvog čovjeka festivala.
Neki će se ipak tamo pojaviti
Utješno, nije da Hrvata uopće neće biti na Croasetti. Hrvatska producentica Zdenka Gold jedan je od koproducenata rumunjskog filma Sieranevada Cristija Puiua, uvrštenom u glavni program kao jedan od dva rumunjska naslova, intimističkoj priči o obiteljskom okupljanju, u kojemu je sudjelovalo još osam Hrvata u ekipi, uključujući mladu glumicu Petru Kurtelu u epizodnoj roli.
U sekciji 15 dana autora odvrtit će se i hrvatski kratki film Zvir Miroslava Sikavice, realistična priča iz hrvatske poduzetničke svakodnevice, koju je producirao Propeler film, bez zvjezdane glumačke postave. Nekoliko filmskih naslova biti će ponuđeno i na Marche du film (Filmskom sajmu), gdje će u svrhu boljeg plasmana u svijetu zainteresirani moći pogledati zadnji Ogrestin film, Gorana Marasovića, srpski film Dnevnik mašinovođe Miloša Radovića i producenta Lazara Ristovskog, u kojem Hrvati sudjeluju kao manjinski koproducenti, te dokumentarac Iza lica zrcala Zrinke Katarine Matijević.
Ovogodišnji peh Emira Kusturice
HAVC će imati prostor i na Short film corneru, platformi za autore kratkog filma. Nije to zanemarivo, ali, sve skupa, naravno da nema težinu ulaska hrvatskog filma u glavni program. Za utjehu domaćim autorima, svoj novi, dugo očekivani film do Cannesa nije uspio dovršiti podjednako obožavani i omraženi dvostruki dobitnik Zlatne palme Emir Kusturica. Svoju novu dramu, Na mliječnom putu, snimao je nekoliko godina, a glavnu ulogu ima Monica Bellucci, koja u filmu progovara srpski. Kanskim selektorima nisu se, očito, dopali ni ostali ponuđeni filmovi iz regije, tako da ni njih neće ovih majskih dana obasjati sunce s Croisette.
No, ne treba gubiti nadu. Među tisućama prijavljenih filmova iz cijelog svijeta, ući među top 20-ak uistinu je ravno zgoditku na Eurojackpotu. No, ne i nemoguće. Za to, bazično, Hrvatska ubuduće ipak mora snimati kvalitetnije, hrabrije, modernije i produkcijski zahtjevnije filmove, s univerzalnijim pričama.