Godina Marka Marulića: 500 godina od smrti Oca hrvatske književnosti i kovača pojma 'psihologija'

Otac hrvatske književnosti, kako ga s ponosom oslovljavamo, rodio se 18. kolovoza 1450. u Gradu pod Marjanom, u kojem će i otići s ovoga svijeta 5. siječnja 1524. godine. Marcus Marulus, Marulus Delmata i Marulus Spalatensis neka su od imena po kojima historiografija pamti ovog potomka splitske plemićke obitelji koja se hrvatski nazivala Pečenić ili Pecenić; dok se oblik Marulić nalazi u “Juditi”.

Svjetska slava

Marulić se školovao u splitskoj humanističkoj školi, a moguće je da je obrazovanje nastavio u Italiji. U Splitu se bavio trgovinom, obavljao je komunalne dužnosti egzaminatora, suca i izvršitelja oporuka, a povremeno je putovao u Veneciju i u Rim.

Tipičan je predstavnik humanizma te je većinu djela, odnosno više od 80 posto sačuvanih tekstova, napisao na latinskome, ali je ostavio i značajan opus na hrvatskom, te nekoliko kratkih spisa na talijanskom jeziku. Spomenuti sačuvani tekstovi, što i ne čudi, uglavnom govore o kršćanskom moralu i temama iz Biblije koja mu je, pored patristike i klasične antike, bila glavni književni uzor, a upravo mu je knjiga “Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca”, objavljena 1507., donijela i svjetsku slavu.

“Tako je Marulić postao rado čitan autor diljem Europe tijekom 16. i 17. stoljeća; djela su mu prevedena na engleski, francuski, talijanski i mađarski jezik, čime se tada, nažalost, nije mogao pohvaliti nijedan drugi hrvatski književnik”, piše Vid Jakša Opačić u svojim “Hrvatskim znamenitašima”.

Marulić na europskim dvorima

Europskoj popularnosti Marulićeva djela u prilog idu i istraživanja marulologa Charlesa Bénéa, o kojima je pisao Francisco Javier Juez Gálvez s madridškog sveučilišta Complutense. Ta istraživanja pokazuju kako je engleski kralj Henrik VIII. (1491.-1547.) bio revan čitatelj Marulićeva “Evanđelistara” te ga je popratio vlastoručnim bilješkama vidljivima na njegovu primjerku koji se čuva u Britanskoj knjižnici, dok Gálvez piše i da se dva španjolska vladara, suvremenici Henrika VIII., također mogu povezati s Marulićevim djelom. Riječ je o prva dva kralja iz habsburške dinastije – Karlu I., odnosno caru Karlu V., te njegovom sinu i nasljedniku Filipu II.

Povjesničar Ivo Frangeš podsjeća kako su njegove knjige posjedovali i portugalski kralj Manuel I., poznati pisac Francisco de Quevedo, kao i filozof Thomas More.

Marulićeva je književna ostavština opsežna i raznovrsna – od stiha do proze, kompendije i zbornika, spomenutih moralno-teoloških rasprava pa sve do onih kulturnopovijesnih. U cjelokupnom njegovom opusu, mogu se pronaći i propovijedi, dijalozi, priče, pisma, epovi, poeme i kraće pjesme.

Pored “Evanđelistara”, koji je njegovo najznačajnije moralno-teološko djelo sastavljeno od sedam knjiga o praktičnoj kršćanskoj etici, valja spomenuti i kristološku raspravu “O poniznosti i slavi Kristovoj” (1518.), “Pedeset priča” iz 1510., “Starozavjetne ličnosti” (1517-18.), kao i propovijed “O Kristovu posljednjem sudu”.

Prvi umjetnički ep

Njegovo najznamenitije djelo zasigurno je “Judita” – “Libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovice Judit u versih harvacki složena, kako ona ubi vojvodu Oloferna posridu vojske njegove i oslobodi puk israelski od velike pogibili”, napisana 1501., a na objavljivanje je čekala punih dvadeset godina.

Riječ je o prvom umjetničkom epu hrvatske književnosti ispjevanom na hrvatskom jeziku – šest pjevanja koja se sastoje od 2.126 dvostruko srokovanih dvanaesteraca s prijenosnom rimom. U tom je djelu Marulić, piše Enciklopedija.hr, ostvario renesansnu sintezu hrvatske, latinske i talijanske književne tradicije, dok je prozna posveta D. Balistriliću iznimno važno autopoetičko očitovanje.

Marulić je ep napisao na hrvatskom želeći da ga razumije što širi krug čitatelja, a to je bila i njegova svojevrsna borba protiv Osmanlija. “Nastala je na početku 16. stoljeća, u doba kada su se silne osmanske trupe ozbiljno približavale Splitu. No, kao što je poznato, zaustavile su se na Klisu te nikad nisu zaposjele Marulićev rodni grad” piše Opačić.

Kovač pojma ‘psihologija’

Marulić je prvi u Hrvata prevodio Dantea na latinski jezik i Petrarcu na latinski i hrvatski jezik, a u mnogim je djelima očitovao humanističko zanimanje za povijest te domoljubnu zabrinutost zbog osmanskih osvajanja i razjedinjenosti kršćanske Europe.

Zanimljivo je i kako je svome “Životopisu sv. Jeronima” iz 1507. pridodao polemičnu raspravu “Protiv onih koji tvrde da je sv. Jeronim bio Italac”, u kojoj dokazuje da njegov omiljeni svetac potječe iz hrvatskih krajeva, što je legenda koja živi i danas. Rado ga pamtimo i kao lice s novčanice od 500 kuna.

U naslovu jednog izgubljenog spisa Marulić rabi pojam “psichiologia” te ga se u svijetu danas smatra tvorcem riječi psihologija, a jezik njegovih hrvatskih djela temelji se na splitskoj čakavštini XV. i XVI. stoljeća, s naznakama crkvenoslavenizama, raguzeizama i općeštokavskih elemenata.

Godina Marka Marulića

Obilježavanje petstote obljetnice smrti Marka Marulića započelo je u petak u Književnom krugu Split te je tom prigodom otvorena i Godina Marka Marulića koju je proglasila Vlada Republike Hrvatske i tijekom koje će se održati brojne manifestacije, izložbe, predavanja i stručno-znanstveni skupovi.

Tako nas očekuje izložba Muzeja grada Splita u travnju koja će poslije moći putovati u druge dijelove Hrvatske; na Splitskom ljetu bit će izvedena monodrama posvećena Juditi, a u zagrebačkom HNK će u listopadu prvi put biti postavljena opera Frane Paraća “Judita”, koja će u prosincu biti izvedena i u Münchenu.

Planira se i znanstveno-stručni skup u Njemačkoj, a Katarina Livljanić gostovat će sa svojom “Juditom” u nekoliko hrvatskih gradova, dok će splitska kompozitorica Olja Jelaska završiti operu na temu Marulića čija se praizvedba očekuje sljedeće sezone u splitskom HNK.