Kako je skandal Panama Papers rasvijetlio događaj koji je 1997. promijenio svijet tržišta umjetnina
Konačno smo saznali sve zamršene detalje o aukciji zbirke Ganz
Svijet tržišta umjetnina promijenio se 1997. godine kad je u aukcijskoj kući Christie’s prodana zbirka Victora i Sally Ganz, jedna od najvažnijih kolekcija suvremene umjetnosti koja je u to vrijeme postojala, piše Guardian. Zahvaljujući rekordnoj zaradi aukcija zbirke Ganz označila je početak novog vremena u kojem su umjetnine postala globalna roba, odnosno investicijska alternativa nekretninama i dionicama.
Ono što se tad nije znalo bila je činjenica da je ta zbirka prodana još i ranije. Pola godine prije aukcije na kojoj su djela iz zbirke Ganz formalno ponuđena na dražbu offshore kompanija milijardera Joea Lewisa otkupila je u tajnosti najvrijednija djela iz spomenute zbirke. Istog dana ugovoreno je da će se djela prodati u aukcijskoj kući Christie’s kao zbirka Ganz.
No, zahvaljujući skandalu poznatom kao Panama Papers detalji ove priče konačno su se rasvijetlili. Spomenuti skandal dobio je, inače, svoje ime zbog toga što se radi o više od 11 milijuna dokumenata kojih se dočepao njemački list Süddeutsche Zeitung, a koji pokazuju kako su svjetski moćnici godinama prali novac uz pomoć panamske odvjetničke kompanije Mossack Fonseca. Jedan od njih bio je i Joe Lewis.
Dubiozno stečeno bogatstvo Joea Lewisa
Lewis je svoje prve milijune zaradio u cateringu. Školu je napustio u dobi od 15 godina kako bi pomogao svom ocu voditi obiteljski posao. Nakon što je prodao svoju firmu preselio se 1979. godine na Bahame. Tamo je svoje milijune pretorio u milijarde sofisticiranim manipulacijama na tržištu valutama.
Zbog jedne od takvih, u kojoj mu se priključio George Soros, Velika Britanija izašla je 1992. iz Europskog tečajnog mehanizma. Taj događaj povijest pamti kao Crnu srijedu. No, spomenuti dvojac se zahvaljujući tome nevjerojatno obogatio.
I dok se Soros nakon toga javno eksponirao, Lewis je odlučio držati se po strani. “Mislim da je jedan od benefita uspješnosti privilegija da se u tom uspjehu uživa u tišini”, rekao je Lewis jednom. “Biti na naslovnici nekog magazina to baš i ne dopušta”, dodao je.
Legendarna aukcija zbirke Ganz
Obitelj Ganz počela je svoju kolekciju skupljati nakon završetka II. svjetskog rata. Fokusirali su se na djela Picassa, Franka Stelle, Jaspera Johnsa, Roberta Rauschenberga i Eve Hesse, dakle pionira apstraktne umjetnosti. Svoju zbirku širili su pedesetak godina, a na nju su ukupno potrošili 2 milijuna dolara. Djeca Ganzovih odlučila su zbirku nakon smrti svojih roditelja prodati kako bi izbjegli plaćanje poreza.
Djela iz zbirke Ganz ponuđena su na dražbu u aukcijskoj kući Christie’s. Sama aukcija bila je vrhunski društveni događaj koji je pohodilo više od 25.000 ljudi. Leonard Lauder i William H Gates bili su samo neki od ljudi koji su se stiskali u spomenutoj aukcijskoj kući kako bi bacili pogled na vrijedne slike prije no što opet završe daleko od očiju javnosti.
No u Christie’su su još i prije početka dražbe znali da će ona biti uspješna jer je veći dio slika zapravo kupljen već ranije. Kupila ih je tvrtka Simsbury International Corporation čije se sjedište nalazi na majušnom južnopacifičkom otoku Niue. Pokazalo se da je ta offshore kompanija osnovana samo s jednim ciljem – zbog aukcije zbirke Ganz. A vodili su je odvjetnici iz odvjetničkog ureda Mossack Fonseca.
Posao s Christie’som
Nakon što su nedavno procurili dokumenti iz tog odvjetničkog društva saznalo se i ime pravog vlasnika Simsburyja. Zahvaljujući ugovoru koji je potpisan 1997. godine isplivalo je ime gospodina Lewisa.
Zanimljivo je da je ta Lewisova tvrtka odmah potpisala ugovor i s malom aukcijskom kućom Spink & Son koja se tad nalazila u vlasništvu Christie’sa. Tim ugovorom utrvđeno je da će Simsbury od Spink & Sona otkupiti više od 100 djela iz zbirke Ganz, uključujući i tri najvrijednija Picassa.
Drugim ugovorom, koji je potpisan nekoliko dana kasnije, Simsbury se potom obvezao i da će netom kupljena djela ponuditi na Christie’sovoj dražbi. Dodatnom ugovornom klauzulom rečeno je da vlasnik Simsburyja neće sudjelovati u nadmetanju. A u tom ugovoru je pisalo i da će Spink i Simsbury podijeliti profit premaši li ukupna vrijednost prodaje sumu od 168 milijuna dolara. Zbirka je na kraju prodana za 206 milijuna.
Lewis je bio i dioničar u Christie’su
Stručnjaci koji su vidjeli te ugovore smatraju da je Spink odigrao ulogu brokera otkupivši zbirku od Ganzovih i prodavši je Simsburyju. Članovi obitelji Ganz zasad se po tom pitnju nisu oglasili, ali čini se da s legalne strane u tom poslu nije bilo nepravilnosti. No, da jasno je da bi se Christie’s bez tog deala morao natjecati s ostalim konkurentskim kućama, uključujući Sotheby’s.
Komentara su se suzdržali i u Christie’su. Ta aukcijska kuća, naime, smatra da ih se cijela ova priča ne tiče jer je posao sklopljen pred gotovo 20 godina kad je Christie’s bio pod drugom upravom i drugim vlasnikom. No, priča tu ne završava. Jer, iako je Christie’s danas u privatnom vlasništvu, ta aukcijska kuća bila je u vrijeme sporne dražbe još uvijek dioničko društvo, a najveći dioničar bio je upravo Joe Lewis.
Lewis je svoj udio u Christie’su 1998. prodao francuskom poduzetniku Françoisu Pinaultu za 200 milijuna funti. Bila je to dvostruko veća cijena od one koju je on izdvojio za dionice. No, njegov posao stoljeća i dalje je ostala vješto izvedena operacija aukcije zbirke Ganz nakon koje je svijet tržišta umjetnina postao onakav kakvim ga mi danas znamo.