Neispričana priča o Van Goghovom remek djelu koje je on silno volio, a drugi nisu razumjeli
Danas se Ljudi koji jedu krumpir smatraju jednim od najpoznatijih umjetnikovih djela
Nakon višemjesečnog rada i minuciozne pripreme, godine 1885. Vincent van Gogh dovršio je ‘Ljudi koji jedu krumpir’, sliku vrlo tamnih tonova, dinamični portret seljačke obitelji, oko njihova stola za blagovanje. Polagao je velike nade u ovo umjetničko djelo, vjerujući da će mu poslužiti kao ulaznica na pariško umjetničko tržište. Ali prijem slike bio je negativan, čak oštar. “Vi možete bolje od ovoga”, napisao je u pismu Anthon van Rappard, slikar i Van Goghov prijatelj.
The Guardian piše kako nova izložba u Muzeju Van Gogh u Amsterdamu poziva posjetitelje da pažljivo promotre Ljude koji jedu krumpir, sliku koju je umjetnik cijenio unatoč kritikama. Kasnije, u razdoblju osobne krize, planirao je raditi na drugoj verziji slike. Bio je uvjeren u njezinu snagu i poruku koju nosi, kaže kustos Bregje Gerritse.
Izložba sadrži 50 djela
Izložba ‘Ljudi koji jedu krumpir: greška ili remek djelo?’ sadrži oko 50 slika, crteža, skica i pisama koji pričaju priču o van Goghovu rustikalnom prizoru večere. Počeo je raditi na slici dok je živio s roditeljima u Nuenenu, ruralnom gradu u Nizozemskoj koji je bio dom poljoprivrednika, radnika i tkalaca.
Bilo je to upravo savršeno mjesto za hvatanje prizora seljačkog života, i zato predmet interesa van Gogha i mnogih njegovih suvremenika. Izložba, prema priopćenju Muzeja, uključuje 10 do 40 studija lica seljaka koje je van Gogh nacrtao jedne zime, među kojima je i portret Gordine de Groot koja se pojavljuje na slici Ljudi koji jedu krumpir.
Van Gogh nije idealizirao seljački život
Van Gogh se nadao da će se tom slikom dokazati kao slikar ali nije imao mnogo iskustva slikanja portreta u punoj veličini. Seljački obrok bio je tada popularna tema među umjetnicima i omogućio je van Goghu da prikaže svoje likove kako sjede. Načinio je mnoge preliminarne studije za ovu sliku, posjećujući obitelj više puta da bi ih slikao za večerom. Skicirao je malene detalje, sat, stalak za žlice, komad kruha, pripremajući se za sliku.
Konačni rezultat prikazuje pet ljudi oko stola koji jedu krumpir i piju kavu. Figure su obojene zemljanim tonovima, nešto poput boje prašnjavog, neočišćenog krumpira, kazao je jednom umjetnik. Ruke su im zgrčene od teškoga rada, lica koščata, oči tamne i izražajne. Prema Muzeju, za razliku od drugih slikara iste tematike, van Gogh nije idealizirao seljački život. Htio je poručiti da su članovi obitelji sami obrađivali zemlju rukama kojima posežu u zdjelu i da su pošteno zaradili svoj obrok.
Slika je dočekana je sveopćim neodobravanjem
Unatoč velikome trudu, slika Ljudi koji jedu krumpir nije bila izložena ni na jednoj izložbi za života umjetnika. Zapravo, dočekana je sa sveopćim neodobravanjem, piše Times. Slikar Rappard je bio majstor žanra grupne kompozicije, s čime se van Gogh borio.
Rappard je napisao pismo izražavajući kritički prezir prema tehničkoj izvedbi slike. “Zašto čovjek s desne strane nema koljeno, trbuh ili pluća. Ili su mu na leđima? Zašto mu ruka mora biti metar prekratka? Zašto mu nedostaje pola nosa?” Ova ocjena morala je biti posebno poražavajuća i bolna za van Gogha, ističe The Guardian.
Van Gogh je branio svoju sliku
Braneći sliku, Van Gogh je poslao odgovor svome prijatelju, u kojem je ustvrdio da je Rappardu promakla bit slike. “Ono što pokušavam postići je ono što ne mogu nacrtati rukom, nego gestom, ne matematički ispravnu glavu već cjelokupni izraz, ukratko život”.
Motiv slike se nastavio zadržavati u van Goghovim mislima čak i nakon što se preselio u Francusku i usavršio izrazito drugačiji stil, definiran jarkim bojama i mekim potezima četke. U travnju 1889.godine, nakon mentalne krize primljen je u azil u Saint Remy-de-Provence na jugu Francuske. Tijekom razdoblja zatočeništva počeo je planirati novu verziju slike, napisavši u pismu, da “platno sada mora biti posve tamno, možda bih ga mogao potpuno preraditi prema sjećanju”.
Neki crteži nisu do sada prikazani
Van Gogh je načinio pripremne skice za drugu verziju, uključujući crtež s pet figura iz 1890. godine, okupljenih oko stola. Ovo djelo predstavljeno je na sadašnjoj izložbi. “Neki od ovih crteža nisu bili izloženi toliko dugo da naši zapisi pokazuju da nikada ni nisu bili prikazani”, kaže kustos Gerritse za Guardian.
Umjetnik nije nikada nacrtao druge Ljudi koji jedu krumpir. Krajem srpnja 1890. godine, ustrijelio se metkom u prsa i umro dva dana kasnije. Danas se Ljudi koji jedu krumpir smatraju jednim od najpoznatijih umjetnikovih djela, potvrda njegove tvrdnje da je slika najbolja stvar koju je ikada napravio.