Od večeras na Ribnjaku igra nova, uzbudljiva predstava, Smrt i djevojka. Bili smo na probi
Nova je to produkcija PUK-a, Putujućeg kazališta višestruko nagrađivanog za predstavu U agoniji
“Ovoj zemlji treba pravda. I ako otkrijem samo djelić te pravde bit ću sretan”, uzbuđeno govori muškarac nedugo nakon što je svojoj ženi priopćio da je postao članom istražne komisije za utvrđivanje zločina. Sjede na sofi u dnevnom boravku i snažno se zagrle. Njezino raspoloženje ozbiljno varira kroz razgovor i postaje sve jasnije da je u prošlosti bila žrtva torture sistema. Scena se zamrači, glumci odlaze, kreće kratki glazbeni broj, a redateljica Helena Petković na komadu papira zapisuje zadnje komentare i šapće nešto tehničaru. Dio je to probe za predstavu Smrt i djevojka čileanskog pisca Ariela Dorfmana u produkciji putujućeg kazališta PUK.
Prije početka probe, na kojoj smo bili sredinom ovog tjedna, dočekao nas je glumac Darko Stazić, uz mlade kolege Petru Svrtan i Ivana Colarića. Govori kako je ovo četvrta predstava tog malog nezavisnog kazališta. PUK je producirao više puta nagrađivanu predstavu U agoniji, zatim Oleannu, te sjajne Prizore, rađene prema Bergmanovim Prizorima iz bračnog života, a koja igra u Muzeju prekinutih veza. Njihova nova predstava, Smrt i djevojka, dobila je ime po skladbi Franza Schuberta, a Roman Polanski ju je sredinom devedesetih ekranizirao sa Sigourney Weaver i Benom Kingsleyom u glavnim ulogama.
Tekst je nakon mnogo godina kod nas i dalje aktualan
“Bio je to dosta uspješan film, a i inače se taj tekst igrao širom svijeta od Amerike do Europe. U Hrvatskoj je uprizoren samo jednom, i to u Dubrovačkom kazalištu. Režirala je Nenni Delmestre koja je dramu i prevela sa španjolskog”, objašnjava Stazić i dodaje kako su se za taj tekst odlučili jer je tema kod nas još uvijek aktualna. Iako se u drami ne spominje u kojoj se južnoameričkoj državi radnja odvija, referira se na Čile u doba vojne hunte, a okosnica priče je žena koja je prošla kroz zločine silovanja i mučenja za vrijeme zatvorskog ispitivanja.
Ekipa predstave izbacila je sve južnoameričke toponime, pa čak i imena likova jer su aktualnost tog teksta željeli što više približiti nama. “Kod nas se takvi zločini odnose na zločine u ratu, dakle u ratno vrijeme što je također vrijeme odsustva demokracije. Tako da se tema predstave dodiruje s našom recentnom zbiljom. Odnosno, koliko-toliko recentnom obzirom da je već prošlo dvadeset i pet godina”, govori Stazić i dodaje kako sjećanje na te zločine i nepravda sistema i danas žive u svijesti mnogih ljudi. Pogotovo onih koji su ih doživjeli na svojoj koži. “I ti se ljudi sve češće pitaju imaju li pravo uzeti pravdu u svoje ruke ili se oslanjati na institucije sistema koje, gledajući u praksi, češće ne funkcioniraju, nego što funkcioniraju i sasvim sigurno ne služe pravdi u punom smislu”, mišljenja je Stazić.
Može biti i Lora i Manjača. Zločin je zločin i svugdje je isti
Stazićev lik izvorno se zove doktor Miranda, a u ovoj predstavi ga se oslovljuje samo s titulom doktor. Razmišljali su, kaže, i o transponiranju cijelog teksta na naše prilike, ali su od toga brzo odustali. “Odmah smo naišli na osnovni problem. Zapitali smo se je li to zločin u Lori ili u Manjači? Iz kojeg rakursa pristupamo toj temi?”, prepričava Stazić koji, kao i ostatak ekipe, nije znao odgovoriti na navedena pitanja jer je shvatio da je zapravo svejedno.
“Da smo krenuli odgovarati na to, iznevjerili bismo autorovu ideju jer zločin je zločin. Svugdje je isti. I tako je svejedno je li riječ o Lori, Manjači ili Čileu? A, nepostojanje pravde je univerzalna društvena pojava s kojom se ovaj tekst i predstava zapravo bave”, objašnjava Stazić i dodaje kako je to ujedno i politički triler koji se napeto gleda jer radnja konstantno vuče naprijed. Ima ovdje, koliko smo vidjeli, i dosta obrata, a trajanje od samo sat i petnaest minuta idealno je za držanje koncentracije.
Nevjerojatno uigrani glumci
Predstava je kao i film komorna te ima svega tri lica. Sve se zbiva u stanu, točnije u dnevnom boravku jednog bračnog para. Muškarac je odvjetnik kojemu je upravo ponuđeno članstvo u komisiji za utvrđivanje zločina, a njegova žena, nekadašnja studentica medicine, žrtva je nasilnog ispitivanja diktatorskog sustava. Jedne večeri njezinom mužu pukne guma na cesti, a u pomoć mu staje doktor koji ga vozi kući. Istu noć doktor se vraća, zapriča se s odvjetnikom i ovaj mu ponudi kauč preko noći. Iza vrata dnevne sobe neko vrijeme stoji odvjetnikova žena i u doktorovom glasu i načinu govora prepoznaje svojeg silovatelja i nasilnika. Onesvješćuje ga za vrijeme spavanja, veže ga za stolac, te kasnije pokušava iznuditi priznanje. Njezin suprug potpuno je šokiran ženinim postupcima, te je pokušava urazumjeti.
Predstava je uzbudljiva, ima dobar tempo, a glumci od početka do kraja uspijevaju održati napetost. Tematizira se ovdje o odnosu zločinca i žrtve, o inertnosti državnih institucija, o jadu kroz koji, godinama nakon, prolazi silovana i zlostavljana žena. Odlično je prikazan i odnos supružnika nakon što se ona vraća s dvomjesečnog ispitivanja u kojem nije htjela otkriti ime svojeg supruga, a njega nalazi u krevetu s drugom ženom. Sva tri lika sjajno su razrađena.
Premijera ove predstave je večeras 31. siječnja, a reprize se mogu pogledati već drugi dan, u subotu i nedjelju, 1. i 2. veljače na sceni Ribnjak.