Ovogodišnjim Sundance festivalom dominirali su dokumentarci o Putinovom režimu i kineskoj partiji
Film "Navalny" dobio je nagradu "miljenika publike" i nagradu publike za američki dokumentarni film
Jučer je završio Sundance Film Festival, vodeći američki festival nezavisnog filma koji se tradicionalno održava u saveznoj državi Utah. Kao i prošle godine, Sundance je zbog rastućeg broja slučajeva zaraze koronavirusa u konačnici organiziran virtualno, iako je još početkom mjeseca postojala zamisao o svojevrsnom hibridnom modelu. Ovogodišnji je program počeo 20. siječnja, a ceremonija dodjele nagrada održana je prošlog petka putem Twittera.
Počeci festivala vežu se uz grad Salt Lake City i 1978. godinu. Prvi upravitelj festivalskog odbora bio je glumac Robert Redford, a rane godine obilježile su financijske nedaće i preseljenje u Park City. Umjesto tijekom ljeta, održavanje je prebačeno za siječanj. Nakon nekoliko promjena, današnje se ime festivala ustalilo 1991. godine po liku iz filma “Butch Cassidy and the Sundance Kid” (1969). Naslovnu ulogu igrao je upravo spomenuti Redford.
Tijekom proteklih nekoliko desetljeća festival je odigrao važnu ulogu u usponu redateljskih imena poput Quentina Tarantina, Stevena Soderbergha i braće Coen. Kako je festival rastao, sve je više privlačio i nepoželjnu stranu holivudskog glamura, a nezavisni autori svjedočili su o sve težem položaju niskobudžetnih filmova u odnosu na konkurenciju većih filmskih studija, što je sredinom 2000-ih potaknulo rasprave o vraćanju pozornosti na same filmove.
Zastrašujuć prikaz majke odvojene od djeteta
Treba istaknuti, mnogi su nezavisni filmaši upravo na temelju festivalske recepcije zaslužili ugovore s velikim kućama. O daljnjoj relevantnosti festivala svjedoče neki od njegovih nedavnih premijernih naslova nagrađivanih Oscarom. Primjerice, tu je “Whiplash” (2014.) redatelja Damiena Chazellea, potom “Manchester by the Sea” (2016.) nešto iskusnijeg Kennetha Lonergana, i izrazito hvaljeni “Get Out” (2017.) Jordana Peelea.
U nizu nagrada središnje mjesto ima velika nagrada žirija koja se dodjeljuje u četiri kategorije. Ove godine, kao najbolji američki igrani film, proglašen je “Nanny”, horor-triler, dugometražni debi redateljice Nikyatu Jusu. U priči o afričkoj imigrantkinji Aishi koja postaje dadiljom u dobrostojećoj njujorškoj obitelji, redateljica kombinira elemente zapadnoafričkog folklora i suvremenog života u velegradu. Žiri film opisuje kao “suosjećajan, ali zastrašujući prikaz majke odvojene od djeteta”, istaknuvši njegove tehničke kvalitete i “spiritualnu prodornost”.
Nagrada žirija za međunarodni film također je otišla u ruke debitanta. Bolivijski redatelj Alejandro Loayza Grisi filmom “Utama”, vizualno dojmljivom prikazu života u bolivijskih visoravnima, bavi se utjecajem klimatskih promjena na okoliš i autohtone stanovnike. Redatelj je poslije premijere pozvao na djelovanje u vezi klimatskih promjena i obraćanje pozornosti na ono što se događa izvan komfora naših gradova.
Sudbine kineskih disidenata nakon Tiananmena
U kategoriji dokumentaraca američki je pobjednik “The Exiles”, iza kojeg stoje autori Ben Klein i Violet Columbus. Prateći sudbine nekih od disidenata, film se vraća temi masakra na Trgu Tiananmen 1989. u Pekingu kad su kineske komunističke vlasti nasilno ugušile studentske prosvjede. Nagradu za međunarodni dokumentarni film odnosi indijsko-britanski “All That Breathes”, redatelja Shaunaka Sena, gdje ponovno imamo pitanje onečišćenja okoliša i utjecaja na živi svijet, ovog puta smješteno u višemilijunski New Delhi, također opterećen brojnim problemima.
Kanadski redatelj Daniel Roher pokupio je dvije nagrade: njegov dokumentarni film “Navalny” može se pohvaliti nagradom “miljenika publike” i nagradom publike za američki dokumentarni film. Kao što ime sugerira, film tematizira neprilike zatvorenog ruskog opozicijskog političara Alekseja Navaljnog, a dobrim dijelom uključuje i intervjue s protagonistom snimljene tijekom 2020. u Njemačkoj gdje se oporavljao od trovanja nervnim otrovom novičokom.
Najveća ovogodišnja akvizicija festivala
Nagradu publike u kategoriji američkog igranog filma odnosi “Cha Cha Real Smooth”, komedija koju piše i režira Cooper Raiff, podijelivši i naslovnu ulogu s glumicom Dakotom Johnson, koja igra mladu majku koja zaintrigira dvadeset dvogodišnjeg protagonista Andrewa. Prava na film za 15 milijuna dolara otkupio je Apple, što je i najveća ovogodišnja akvizicija festivala. Kao najbolji međunarodni film publika je prepoznala “Girl Picture” (finski: Tytöt tytöt tytöt) redateljice Alli Haapasalo, priču o tri djevojke na pragu sazrijevanja. Ostale pobjednike u ovoj i drugim kategorijama moguće je vidjeti ovdje.
Već ovim pregledom moguće je ustanoviti da je jedna od temeljnih odrednica ovogodišnjeg festivala izrazito naslanjanje na problematične aspekte suvremenog društveno-političkog konteksta. Tako su posebnu recepciju dobile teme klimatskih promjena, roda, rase i klase. Dakako, tu je i eksplicitno politička tematika: ne čudi da su posebno dobro prošli filmovi kritični prema autoritarnim režimima kakve pronalazimo u Rusiji i Kini. To što se radi o vodećim američkim vanjskopolitičkim suparnicima također nije zanemarivo; nagrade rijetko ostaju slijepe na aktualni politički trenutak.