Prije 180 godina rodio se Rimski-Korsakov. Donosimo pet zanimljivosti iz života jednog od najvećih skladatelja 19. stoljeća
Bio je član "Petorice", učitelj Stravinskog i Prokofjeva, te je značajno obogatio europski harmonijski jezik
Bez njegovih je skladbi europska riznica klasične glazbe nezamisliva; njegov je “Bumbarov let” pravi izazov za brzinu i koncentraciju svakog pijanista (i, ruku na srce, frustracija svakome tko pokušava svirati klavir) i premda po popularnosti ne stoji uz bok, primjerice, Čajkovskom, svatko tko njegove skladbe otkrije, u njih se smjesta i zaljubi. Riječ je, naravno, o Nikolaju Andrejeviču Rimski-Korsakovu, ruskom skladatelju, glazbenom piscu i pedagogu rođenom na današnji dan prije 180 godina.
Rimski-Korsakov spada u skupinu najvažnijih predstavnika ruskog nacionalnog stila 19. stoljeća. Elementi folklornog nasljeđa nalaze se u svim oblicima njegova stvaralaštva, koje broji oko sto i trideset djela. Najuspjelijima smatraju se opere koje se zasnivaju na sadržajima iz ruske povijesti ili na slavenskim legendama i mitologiji.
Remek-djelo na području opere-bajke njegova je “Snjeguljica”, a značajne su također i “Sadko” i “Zlatni pjetlić”. Povodom skladateljeva 180. rođendana, donosimo pet zanimljivih i manje poznatih činjenica koje se tiču njegova života i rada.
1. Skladao na brodu
Rimski-Korsakov od šeste je godine učio glasovir, s jedanaest je već počeo skladati, ali je zbog obiteljske tradicije 1856. krenuo u vojno-pomorsku školu u Petrogradu. Neosporno je riječ o izuzetno kvalitetnom i talentiranom glazbeniku i skladatelju kojeg karijera provedena u carskoj mornarici Rusije čini još intrigantnijim.
Nakon završenog školovanja za mornaričkoga časnika 1862., Rimski-Korsakov je po dužnosti otišao na trogodišnje putovanje brodom, a čak je i neke od svojih najpoznatijih skladbi, uključujući i “Rusku uskrsnu uvertiru”, stvorio ploveći.
Za plovidbe je završio i svoju “Prvu simfoniju” koja je, nakon skladateljeva povratka u Rusiju 1865. bila izvedena te prihvaćena kao prva autentična ruska simfonija. Povjesničari glazbe slažu se da je njegova dvojna karijera skladatelja, s jedne, a pomorskog časnika s druge strane, dokaz ne samo talenta, već i svestranosti i ljubavi prema glazbi.
2. Bio je član “Ruske petorice”
Skladatelj je istodobno s vojno-pomorskom školom od 1859. učio glasovir kod Fjodora Andrejeviča Kanilea, koji ga je 1861. upoznao s Milijem Aleksejevičem Balakirevim i Cezarom Antonovičem Kjuijem te je postao dijelom skupine “Moćna gomilica”, poznatije kao “Ruska petorica”.
Grupa “Petorice” predstavljala je ruske skladatelje koji su za cilj imali stvoriti drugačiji i originalniji stil klasične glazbe unutar ruske umjetnosti. Uz spomenuti trojac, u “Petorici” bili su i Modest Petrovič Musorgski te Aleksandr Porfirjevič Borodin.
Zajedno s njima, Rimski-Korsakov odigrao je glavnu ulogu u oblikovanju ruske klasične glazbe, proževši je narodnim temama i egzotikom, što se jako dobro može čuti u njegovu najznačajnijem djelu – “Šeherezadi”. Djelovanje grupe bilo je ključno za oblikovanje ruskog glazbenog identiteta.
3. Meštar od orkestracije
Pored toga što je obogatio europski harmonijski jezik – cjelostepena ljestvica, modusi, povećani akordi i intervali i dr. – svojom je majstorskom orkestracijom utjecao na širok skladateljski krug, od Mauricea Ravela i Claudea Debussyja nadalje.
U njegovoj se izvanrednoj vještini orkestracije može uočiti urođena sposobnost isticanja jedinstvene kvalitete svakog instrumenta u orkestru, što je dovelo do bujnog i živopisnog zvuka u njegovim skladbama, a te tehnike orkestracije glazbenici i skladatelji nastavljaju proučavati i diviti im se sve do danas.
Godine 1887. nastala su njegova najpopularnija orkestralna djela: “Španjolski capriccio” i “Šeherezada”. Posljednje razdoblje svojega stvaralaštva (nakon 1894.) Rimski-Korsakov posvetio je poglavito skladanju opera. Uz skladanje vlastitih djela, Rimski-Korsakov orkestrirao je i završavao djela Borodina (“Knez Igor”), te Musorgskoga (“Hovanščina”), čiju je operu “Boris Godunov” preradio 1896.
4. Učio Stravinskog i Prokofjeva
Unatoč aktivnoj službi u mornarici, 1871. je prihvatio poziv Sanktpeterburškog konzervatorija za mjesto profesora kompozicije i instrumentacije. Istodobno je i sam usavršio svoje znanje teorijskih glazbenih disciplina (harmonija, kontrapunkt itd.), a 1873. je istupio iz mornaričke službe debitiravši kao dirigent 1874.
Rimski-Korsakov podučavao je sve mlađe predstavnike tzv. nove ruske glazbene škole; u razdoblju 1886.–1900. vodio je Ruske simfonijske koncerte, te s velikim uspjehom dirigirao nizom koncerata ruske glazbe na svjetskoj izložbi u Parizu (1889.) i 1890. na gostovanju u Bruxellesu.
Napisao je “Praktični udžbenik harmonije”; posmrtno su mu objavljeni “Kronika mojega glazbenog života” i utjecajne “Osnove instrumentacije”. Obrazovavši više od 200 ruskih glazbenika znatno je pridonio profesionalizaciji ruske glazbe. Na konzervatoriju je predavao nekima od najpoznatijih skladatelja 20. stoljeća, uključujući i Igora Stravinskog i Sergeja Prokofjeva.
5. Egzotična nadahnuća
Njegova glazba prepoznatljiva je po svojim egzotičnim i orijentalnim utjecajima. Inspiraciju je skladatelj crpio iz različitih kultura i regija unoseći u svoje skladbe elemente iz Španjolske, s Bliskog istoka, te iz Azije.
Ta fascinacija egzotikom posebice dolazi do izražaja u već spomenutim remek-djelima “Španjolskom capricciju” i “Šeherezadi”. Premda nadahnut onim dalekim, skladatelj je uvijek držao i do onog sebi bliskog, pa je tijekom 1880-ih postao vodećom ličnošću tzv. Beljajevskoga kruga – skupine koja je promicala rusku glazbu organizirajući koncerte i objavljujući skladbe ruskih skladatelja.
Posljednje razdoblje svojega stvaralaštva (nakon 1894.) Rimski-Korsakov posvetio je poglavito skladanju opera. Godine 1907. opet je u Parizu dirigirao koncertima ruske glazbe, koje je organizirao Sergej Pavlovič Djagilev.