Siječanj je mjesec konfekcijske glazbene produkcije: odabrali smo singlove na koje vrijedi obratiti pozornost
Donosimo nekoliko rijetko dobrih pjesama koje se ovih tjedana pojavljuju u eteru pored formulaičnih produkcija rađenih za publicitet
Siječanj nije mjesec poticaja, koliko usporavanja od ludila kraja godine, a mehanizam glazbenog izdavaštva kuca sličnim ritmom. Izuzevši poslovična izdanja u konkurenciji za Doru, izvođači s novim pjesmama izlaze tek kasnije, prepuštajući medijsku pažnju natjecanju za Eurosong.
Takvi su naslovi proteklih tjedana neizbježni i moguće ih je čuti na raznim adresama. Ova je adresa, pak, rezervirana za one rijetke i rijetko dobre pjesme koje se pojavljuju ovih tjedana u eteru pored formulaičnih i konfekcijskih produkcija rađenih za publicitet.
Slušao sam štreberski i probrao domaće naslove od kojih su tri četvrtine – na engleskom. Sami će autori – koji nemaju popularnost, brojke i mašineriju – možda reći da im je lakše izraziti se na jeziku kojim je glazba dopirala do njih.
Ja ću ipak vjerovati da im je to potencijalna putovnica za europsko i svjetsko predstavljanje. Žanrovski, stilski, dobno i tematski posve različiti: ovo su singlovi koji su otvorili godinu i kvalitetom definirali siječanj.
Mary May – Strong On My Mind
Jedna je ležerna kava psihologinji iz Splita odredila životni poziv prije šest godina. Marija po naški, postala je Mary May ubrzo nakon što je mladi producent Mark Mrakovčić čuo njezin demo s mobitela.
Inkubacija od dema do albuma “Things You Can’t Put Your Finger On” trajala je manje od godinu dana, a materijal je bio okarakteriziran kao jedan od najboljih debija suvremene domaće glazbene povijesti.
Nakon niza singlova, live izdanja i bogatih koncerata, oko samozatajne se powerhouse kantautorice i frontwoman oformio i ustalio bend prvoklasnih glazbenika: Marin Živković (saksofon), Borko Rupena (bunjevi), Luka Čapeta (gitara) i Jakša Perković (bas).
Hommage Motownu
Šest godina se očekivalo nasljednika prvijenca, a glasnik mu je “Strong On My Mind”, lirski mantrička pjesma kao hommage Motownu u možda dosad najbližoj formi popu, iako se Mary May kiti žanrovskim pridjevima jazza i bluesa.
Ako govorimo o aranžmanu, riječ je o čistom dragulju u kojem svaki od kantautoričinih instrumentalista dobija svoj zasluženi prostor, što je konstanta njihova stvaralaštva. I premda ona melankoličnim stihom ponavlja da ova pjesma nije za singalong, progresivnim crescendima kroz pjesmu ne samo da će otkloniti melankoliju, nego će si i osigurati singalonge na uvijek dramaturški ispoliranim koncertima.
Kad pogledate spot, shvatit ćete da imate soundtrack za bicikliranje, a vjerojatno i motivaciju da na dva kotača i bezbrižno, pa makar i u gužvi grada, pjevušite refren pjesme.
Wilhelmina Agnes – Summe It All
Sedamnaest joj je godina tek, a dvojezičnim singlom “Summe It All” otvorila je svježe objavljeni album “The Children Of The King Ernest The Shameless”.
Drugi album i opet konceptualan. Na osobnoj joj je ime Ines Turšić, ali u glazbi je već dvije godine znamo kao Wilhelminu Agnes, vrlo arhaičnog, čak baroknog imena, kakva joj je i sama glazba.
Ako vas je Martin Kosovec kao 18-godišnji belkantist osvojio na The Voiceu snagom, zrelošću i volumenom vokala, utoliko je parnjak njemu Wilhelmina. No, ova zagrebačka srednjoškolka ne samo da je vokalistica kakvu Patti Smith ne bi oklijevala na pozornici staviti pored sebe za mikrofonom, nego je i školovana violinistica i pijanistica.
Alegorična saga
Međutim, osim što ni ne trepće dok sklada glazbu za svoju glazbenu alegoričnu sagu o osmero poremećenih braće i sestrara, Wilhelmina ne trepće ni kad treba uzeti druge instrumente u ruke i reproducirati pejzaž art i glam rocka sedamdesetih.
Finalna pjesma albuma sažima karaktere, nagone i izmaknutosti obitelji Shameless (ne, nema veze sa serijom, iako vam može biti popkulturna paralela) u razvijenoj produkcijskoj teksturi gdje će ćudljivost pojedinog lika biti izražena dvojezičnim igrama i ušćima vokala u fluidnost instrumentalističkih kompozicija kakve dominiraju i cjelokupnim samoizdatim albumom.
Them Moose Rush – Sundog Sunburn
Ne pozvati se na Mars Voltu kod bjelovarske trojke Them Moose Rush istovremeno je nemoguće i samo po sebi već kliše.
Svejedno, ritmička eksplozivnost, prljave gitare i jecavi vokal Nikole Runjaveca – kojem je studijska snimka samo vizitka za live sirovost – već deset godina popunjavaju prazinu koju su možda Mars Volta ostavili na svjetskoj sceni (do povratka 2022.)
Iako jasno i nepobitno naslonjeni na uzore, “Sundog Sunburn” najuzbudljiviji je singl siromašnoga siječnja, ako zanemarimo neiventivni istovar kalkuliranih, a bezdušnih komada za nadolazeću Doru i Eurosong.
‘Zepaxia’
I ova stvar najavljuje album, a u njihovom je slučaju to četvrti po redu novoskovanoga imena “Zepaxia”, gdje kroz šesnaest britkih, brzih i bučnih prog noise/rock/metal pjesama zalaze u frenetičnu psihodeliju kakva bi trebala otvarati Queens of the Stone Age u Zagrebu.
Ako se to ne dogodi, možda ih primijeti Ured za izvoz glazbe koji će ispraviti nepravdu njihovih malih pregleda i slušanja na domaćim digitalnim servisima.
Kojoti – Nismo djeca
Kod Kojota nikakvih iznenađenja, što pretpostavlja i garanciju adrenalinskih riffova i poslovičnih solaža Davora Viduke, ujedno i autora pjesama benda koji pred novi nastup u zagrebačkoj Tvornici donosi singl za ples onim suzdržanijima i šutke onima boljih koljena i bez straha od loma nosa.
“Nismo djeca” lakopamtljivog refrena već se duže vrijeme mogla čuti na live repertoaru benda, ali napokon je s početkom ove godine dobila i svoj studijski tretman prije svega usmjeren na radiovalove.
Njima će surfati vjerojatno dugo i bendu priskrbiti jedno od najprepoznatljivijih dosadašnjih izdanja, a kao rokenrol himna nonkonformizma najviše će pogoditi sredovječnu publiku, onu koja nikako da odraste.