U kinima je ukrajinski film koji podsjeća da je postojalo vrijeme prije armagedona. Dramedija 'Luxembourg, Luksemburg' govori o ljudskosti
Film redatelja Antonija Lukicha otvorio je filmski program Mreže festivala Jadranske regije
"Ako ljudski život ima težinu, svi padamo različito", kaže Kolja na početku filma. "Luxembourg, Luxembourg" ugodan je, duhovit i empatičan film o malim ljudima i velikim snovima koji se raspadaju različito strmoglavljujući se s različitih visina, ali s istim ulozima – jer u konačnici, najvažnija je ljudskost.
“U sjećanje na moga oca, s ljubavlju prema njegovim tajnama i lažima i sentimentalnoj bosanskoj glazbi, koja mi se nikada nije sviđala. Sve do sad.”
Odjavna špica filma “Luxembourg, Luksemburg” ukrajinskog redatelja Antonija Lukicha objašnjava sve: i enigmatičnu figuru odsutnoga oca, mitskog “velikog” čovjeka i opasnoga tipa, i toplu ljudsku priču o dvojici sinova koji ga traže, i redateljsku odluku da ovu zabavnu dramediju zaključi s pjesmom sarajevskog benda Hari Mata Hari.
Film je sinoć u Zagrebu otvorio Proljetno izdanje, besplatan filmski program Mreže festivala Jadranske regije koji se održava do 21. travnja i to u kinima Kinoteci (Zagreb), Zlatnim vratima (Split), Art-kinu Croatia (Rijeka), Urania (Osijek), Kinu Zona (Zadar), Kinu Gaj (Varaždin), Dvorani Visia (Dubrovnik) i KMC-u Bjelovar, gdje će se među ostalim moći pogledati i ovaj slatki uradak koji nas vraća u vrijeme kad je Ukrajina još bila “obična” zemlja na rubu Europe, s “običnim” snovima, koji tada nisu bili nemogući, a svakako nisu još bili pretvoreni u prah.
Smijeh je za njih sada luksuz
Za početak, da, ovaj je film snimljen prije ruske invazije, još 2021. godine, a premijerno je prikazan na filmskom festivalu u Veneciji u rujnu 2022., dakle, u jeku prve ukrajinske ratne godine, u vrijeme kada se ta zemlja još uvijek nadala skorom kraju armagedona koji ju je zadesio pola godine ranije.
Danas, nakon više od dvije godine uništavanja, gledajući film u kojemu ništa, ali baš ništa ne naviješta mrak koji će se uskoro nadviti nad pitoresknim gradićem Lubni u središnjoj Ukrajini, gdje je najvećim dijelom smještena radnja; koliko god bili zabavljeni Lukichevom tužno-sretnom pričom i njezinim silno simpatičnim protagonistima, ne možemo ne osjećati nelagodu, znajući da je smijeh u međuvremenu za sve njih odavno postao luksuz.
Ali ne zadugo. Sentimentalna, gotovo romantična priča o očevima i sinovima, ispričana nepretenciozno i iskreno, “Luxembourg, Luksemburg” film je prepun nježne naklonosti i nenametljivog humora, film od vrste koja gledatelja uvlači u svoj svijet i tamo nagrađuje dopadljivom pričom i šarmantnim likovima s kojima iskreno suosjećamo.
Morala je biti ljubav
A njihova je priča gotovo simptomatična za tranzicijska društva bivših komunističkih zemalja koja su crno tržište i siva ekonomija jasno podijelili na gubitnike i dobitnike, pri čemu i jedni i drugi dijele isti san o bogatoj Europi, koja će im – kako to oni zamišljaju – pomoći neželjeno nasljeđe totalitarnog režima obući u šljokice i perje. Svejedno da li kupljene na nekom od highstreeta ili na buvljaku u predgrađu.
Glavni su protagonisti dvojica braće, blizanci Vasja i Kolja, jedan pošteni policajac a drugi neuspješni sitni žmukler – obojica, dakle, pozitivci. Početak filma vraća nas u 1993. i vrijeme njihova djetinjstva, kad otac – kojemu nikada ne vidimo lice već samo stas (velik je), glas (odlučan je) i tetoviranu ruku (u kojoj drži ili novac ili pištolj) – još uvijek živi s njima.
Otac je, navodno, pobjegao od rata u Jugoslaviji, ali Kolja ne vjeruje u to. Možda, da je otac pobjegao u Pariz ili London, ali pobjeći u Lubni – to je ipak morala biti ljubav.
Glavni glumci hip-hoperi
Već tada, jasno je koji će od ove dvojice htjeti život provesti pokušavajući sve raditi ispravno, a koji će se pokušavati provlačiti nekažnjeno. Priča koju pratimo odvija se 2018. Vasja je oženjen kćerkom lokalnog tajkuna, razočaranom njegovim nedostatkom karizme i tvrdoglavim poštenjem koje, kao što je poznato, još nikome nije na lak način kupilo ljetovanje na Baliju.
Kolja je nervčik koji vozi autobus u tvrtki u vlasništvu novog muža njihove majke (zahvaljujući kojoj činjenici uopće i ima posao…), u slobodno vrijeme na sitno dila, i općenito nije baš da bi se moglo reći da je uspio u životu. Dvojicu braće glume odlični Amil i Ramil Nasirov, članovi popularnog ukrajinskog hip-hop benda Kurgan & Agregat.
Njihovu rutinu uskoro prekida poziv iz ukrajinskog konzulata u Luksemburgu: otac im je u bolnici, na umoru. Dok Vasja nema nikakvu namjeru prevaliti pola Europe da bi se oprostio od čovjeka koji ih je odavno napustio i kojega ne pamti ni po čemu dobrom, Kolji to putovanje znači sve – mitologizacija oca-heroja upisana je u njegov DNK. Odlučan je otići u Luksemburg.
Inspiriran stvarnim životom
U čitavom nizu peripetija koje taj odlazak kompliciraju, “Luxembourg, Luksemburg” razvija se kao nostalgična socijalna drama u kojoj zapravo nema pravih zlikovaca ali ima nekih neočekivanih obrata, a dobro pobjeđuje. Pravi ukrajinski feel-good, ako to – iz današnje perspektive – nije oksimoron.
Inspiraciju za ovu “tragikomediju o dvojici malih muškaraca u potrazi za velikim ocem”, kojom figuru oca nastoji demitologizirati, Lukich crpi iz osobnog iskustva: emocionalni naboj filma, rekao je redatelj, napaja se iz praznine koju mu je njegov vlastiti odsutni otac ostavio u nasljeđe, a snimio ga je nakon što mu je otac umro.
Hoće li Kolja i Vasja uspjeti otići u Luksemburg i hoće li čovjek kojeg tamo zateknu biti onaj isti opaki frajer kojeg se sjećaju? “Ako ljudski život ima težinu, svi padamo različito”, kaže Kolja na početku filma. “Luxembourg, Luksemburg” ugodan je, duhovit i empatičan film o malim ljudima i velikim snovima koji se raspadaju različito, strmoglavljujući se s različitih visina, ali s istim ulozima – jer u konačnici, najvažnija je ljudskost.
