Vlasnik slike procijenjene na nevjerojatnih 300 do 500 tisuća eura govori za Telegram: ‘Zašto prodajem čuveno Vaništino djelo’

‘Želim da bude u postavi svjetske institucije’

Vlasnik slike, koji je želio ostati anoniman, ispričao je kako je odlučio staviti na prodaju Vaništinu sliku Crna linija jer želi da bude u postavi jedne svjetske institucije i tako postane dostupna široj javnosti. “Po svom značaju Vaniština Crna linija zaslužuje biti u stalnom postavu nekog od najuglednijih svjetskih muzeja“, napominje vlasnik slike.

Priča kako je dugo pregovarao sa stručnjacima kuće Sotheby’s jer im je trebalo vremena da se upoznaju sa stvaralaštvom Josipa Vanište, da prouče literaturu o njemu, da razgovaraju s povjesničarima umjetnosti, kustosima i kritičarima, njegovom obitelji. Također i s likovnim ekspertima iz njujorške MoMa-a, Tate Moderna iz Londona te centra Georges Pompidou iz Pariza. “Nakon toga, njihovi stručnjaci uvjerili su se da pred sobom imaju iznimno vrijedan rad.”

Procijenjena na minimalno 300.000 eura

Ispričao je također da je prošle godine dobio ponudu jednog domaćeg kolekcionara da sliku proda za 200.000 eura. „Nisam želio, jer sam uvjeren da je riječ o iznimno vrijednoj umjetnini. Visoka cijena od 200.000 eura koja je ponuđena na našem malom, nerazvijenom i ne bogatom tržištu, na kojem je kupaca malo pa nema nadmetanja oko cijene, potvrđuje da vrijednost slike nije upitna”, kaže vlasnik.

Dogovorio je s aukcijskom kućom da se slika neće prodati ispod minimalne cijene od 300.000 eura. „Nije imperativ dati sliku u bescjenje, jer, ako se i ne proda, ostat će zabilježeno da ju je Sotheby’s procijenio na minimalno 300.000 eura. A ako se proda, tada će se podići vrijednost ne samo radova autora koji su pripadali pokretu Gorgona, nego i ostalih hrvatskih slikara iz tog vremena”. Inače, na aukcijama u inozemstvu samo su dvije skulpture kipara Ivana Meštrovića ostvarile cijenu višu od po 200.000 eura.

‘Ali, evo, sjedim ovdje i umirem’

Pet godina prije svoje smrti Vaništa je autoru ovog teksta poslao pismo u kojem je napisao: “Imam devedeset manje jednu. Na kraju ne bih želio ispasti patetičnim, no mogu reći da sam očajan… Pišem kao uvijek u krevetu, oprostite na rukopisu. Kaže se da se pet mjeseci prije prvih znakova bolesti, čovjekov rukopis mijenja. To sam negdje pročitao, možda i zaboravio, a sada to gledam na ovom papiru“.

Raspravljajući o životu i smrti, Vaništa je često citirao francuskog filozofa rumunjskog podrijetla Émilea Ciorana koji je “možda ponajbolje, premda vrlo grubo, radikalno, odgovorio na pitanje zašto živimo: živimo da bismo umrli! I u toj strašnoj definiciji, a, u svojoj groznoj situaciji s tolikim godinama na leđima, našao sam jedini smisao svog života”, istaknuo je Vaništa te zaključio: “Do tih spoznaja ne može se doći prije starosti, i to je dobro. Jer onda život ima smisla, pa se može provesti u radu, veseleći se, ljubeći, radovati se…”

Prije nego li je umro poslao mi je još jedno pismo. „Sa mnom sve je lošije. Vi znate da se nisam nikad tužio. Ali, evo, sjedim ovdje i umirem. Hoće li to biti danas popodne, sutra ili za mjesec dana?”, napisao mi je. Zaključio je kako se našao u sličnoj situaciji kao i Miroslav Krleža pred smrt. Pa ga je citirao: “Iza smrti dolazi taj limb, sve se to spušta na svoje pravo mjesto i dolazi do – zaborava, koji traje određeno vrijeme. Možda se za deset, petnaest godina pojavi mali element koji će oživjeti. Dolazi vrijeme apsolutne tišine kad čovjek nestane…”

MSU nije htio platiti Vaništinu sliku

Taj mali element koji će ga izvući iz zaborava, o kojem jer govorio Krleža, dogodio se Vaništi pet godina nakon njegove smrti. Nakon analize stručnjaka kuće Sotheby’s zacijelo će se od sada i kod nas drugačije i objektivnije vrednovati Vaniština umjetnička baština.

Drugu sliku iz serije Linija, kolekcionar je kupio izravno od autora. Naime, Vaništa je 1991. dao Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu diptih iz 1964., crtu zajedno s receptom. „No kako mu je nisu željeli platiti, a trebao mu je novac, uzeo je sliku natrag. Budući da sam već ranije stekao njegovo povjerenje, ponudio mi je tu sliku. Začas smo se dogovorili oko cijene, a muzej, umjesto da bude sretan što je dobio takvu sliku, dopustio je da ona pređe u ruke privatnika”, ispričao je kolekcionar.

Ukupno postoji sedam slika iz serije Linija: četiri slike su u vlasništvu našeg sugovornika te kolekcionara Marinka Sudca i Davora Vugrineca, dvije su u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku te jedna u Muzeju suvremene umjetnosti u Beogradu.

Najvažniji hrvatski konceptualni umjetnik

U obavijesti potencijalnim kupcima Sotheby’s je precizirao da je riječ o ulju na platnu veličine 140×180 centimetara, da ima dva potpisa autora inicijalima JV, da je naslikana 1964. godine. Nakon toga navode imena ljudi koji su bili vlasnici slike, kada su ih kupili te na kojim je sve izložbama predstavljena javnosti. Među ostalim, navode da je kolekcionar Marinko Sudac objavio knjigu pod nazivom Gorgona u kojem je na opširan način predstavljena Crna linija.

U popratnom tekstu stoji da je Crna linija seminalno djelo najvažnijeg hrvatskog konceptualnog umjetnika. “Josip Vaništa bio je izvanredna figura hrvatskog neoavangardnog pokreta. Između 1961. i 1964. godine stvorio je seriju slika na kojima je debela, horizontalna, monokromatska crta postavljena na monokromatsku pozadinu. Radikalno jednostavna u svojoj ikonografiji, samo jedna široka crta prolazi kroz sredinu platna, neprestano se nastavljajući izvan slikarske ravnine. Ove slike bile su dio njegovih eksperimenata prema formalnoj i narativnoj redukciji, što je karakteriziralo njegov individualni rad, kao i rad zagrebačke umjetničke grupe Gorgona, koju je osnovao.“

Djelovanje na svim umjetničkim frontovima

U analizi kuće Sotheby’s piše da je Gorgona težila subverzivnom djelovanju na svim umjetničkim frontovima. Od svih inovacija u slikarstvu koje su članovi grupe uveli tijekom 1960-ih, Vaništin koncept jedne horizontalne linije koja teče kroz sredinu monokromatskog platna predstavlja najradikalniju sumaciju aktivnosti i ciljeva Gorgone.“

Potom se ističe kako su dva djela iz serije s crtom iz 1964. ključna za njegov opus: „Prvi primjerak njegovog finalnog koncepta bio je srebrna ili crna crta na sivoj pozadini, a drugi primjerak, prema bilješkama samog umjetnika, bila je srebrna crta na bijeloj pozadini.“

Prvi primjer dematerijalizacije djela

Nakon toga opisuje se poznata post-Gorgona akcija „Sklonjenje“ iz 1986. godine. “Trojica umjetnika iz Gorgone, Josip Vaništa, Radoslav Putar i Marijan Jevšovar, nosili su sliku Crna linija na srebrnoj pozadini kroz šumu, kako bi je ostavili u zimskom pejzažu da propadne. Fotografije su nastale u danima koji su uslijedili. Snijeg je napadao sliku. Posebnost slike naglašena je prirodnim okolišem. Ova neobična i apsurdna situacija toliko je poetska da se čovjek pita je li soba ili muzej zaista prirodno okruženje slike. Postupno nestajanje slike (u bijelom), njezin odlazak u Ništa prenosi nematerijalnu osjetljivost Vaništinog djela.”

U tekstu se zatim posebno ističe da je Crna linija iznimno važna za povijest hrvatskog suvremenog slikarstva kao prvi primjer dematerijalizacije umjetničkog objekta.

Pojava pokreta Gorgona nije slučajnost

Naš sugovornik, kolekcionar u čijem je vlasništvu Crna linija, ističe kako je najzaslužniji za revitalizaciju stvaralaštva Gorgone kolekcionar Marinko Sudac koji je uredio opsežnu monografiju Gorgona. Upravo su u toj monografiji po prvi puta reproducirane su i kontekstualizirane Linije iz 1965. godine.

“Zahvaljujući Marinku Sudcu Gorgona je stavljena na mjesto koje zaslužuje jer ju uvrštava u raster umjetničkih događanja tog vremena. Pojava pokreta Gorgone nije bila slučajnost, ona ima puno veće implikacije za hrvatsku i europsku scenu, nego se do sada smatralo. Gorgonaši su, posredno ili neposredno, nadahnjivali naše tadašnje umjetnike,“ upozorio je naš sugovornik kolekcionar

“Od samog osnutka Virtualnog muzeja avangarde 2009.“, kazao je Marinko Sudac, „ shvatio sam da je u javnosti, čak i unutar struke, Gorgona nedovoljno valorizirana i neistražena. U druženju s Josipom Vaništom, postalo mi je jasno koliko činjenica, ključnih za pozicioniranje grupe unutar europskih i globalnih tokova povijesti umjetnosti, stoji neobrađeno, nepublicirano.“

Puno je više od pojedinačnog djela

Monografija koja je izašla 2018. godine rezultat je višegodišnjeg istraživanja, proučavanje i povezivanja činjenica Marinka Sudca koje ukazuju na Gorgoninu predvodničku ulogu unutar konceptualne umjetnosti na europskim prostorima i šire, njezinu povezanost s vodećim europskim imenima tog vremena, ali i značajnu ulogu njezinih članova u razvitku i podršci široj kulturnoj sceni naših prostora tog razdoblja.

U realizaciji monografije Sudcu su pomogli arhitekt Tihomir Jukić, apsolutni autoritet za Gorgoninu umjetnost Ješa Denegri, a dodatna objašnjenja dali su likovni umjetnik Željko Kipke i povjesničarka umjetnosti Ivana Janković. „Pojava Linije na aukciji s ovom procijenjenom vrijednošću samo potvrđuje koliko je monografija značajno pomogla u valorizaciji svih članova grupe, uključujući i u području materijalnog vrednovanja njihovih djela”, ističe Sudac.

Vaniština Linija u smislu značaja, napominje, puno je više od pojedinačnog djela umjetnika stavljenog na prodaju. „Ona je jedan od ključnih radova nastalih unutar djelovanja Gorgone, u potpunosti unutar njene ideologije, amblematski pokazatelj Gorgonina svjetonazora i Vaniština vodstva grupe. Značajno je da je Linija djelo muzejskog značaja, i u tom smislu povijesti umjetnosti ona je neprocjenjiva vrijednost.“

Ulazak u zapadni sistem umjetnosti

I Sudac smatra da je od procijenjene cijene slike, važnija sama činjenica da je rad ušao u zapadni sistem umjetnosti. „Hoće li se prodati i za koliko u ovom je kontekstu sekundarno. Za kupca, Linija je sigurno odlična investicija, jer će prema svim pokazateljima u skoro vrijeme prijeći vrijednosti od milijun eura. Cijene radova iz vremena Gorgone izjednačit će se s kolektivima poput ZERO-a ili Azimuta,“ zaključio je Sudac.

I u popratnom dokumentu za Crnu liniju koji su za aukciju pripremili stručnjaci Sothebyja napominje se da se teorijsko djelovanje Gorgone podudara s tadašnjim suvremenim umjetničkim praksama u Europi i šire.

Sotheby’s ocjenjuje da je pokret Gorgona vrlo rani i izvanredan primjer međunarodnog optimizma razdoblja nakon Drugog svjetskog rata i pojave eksperimentalne avangarde oko 1960. godine. „Grupa nije težila stvaranju proizvoda ili rezultata. U potrazi za intelektualnom slobodom razvijali su se oblici umjetnosti suprotni tradicionalnom konceptu djela.“

Karijera, rad i život Josipa Vaništa

Na aukciji u Kölnu bit će izloženo pedesetak radova umjetnika iz bivših socijalističkih država, a Vaniština slika ima daleko najvišu iskličnu cijenu. Josip Vaništa rođen je 1924. u Karlovcu, gdje se školovao, diplomirao je na Likovnoj akademiji u Zagrebu te završio takozvanu specijalnu slikarsku školu kod Marina Tartaglie.

Kao profesor na Tehničkom odnosno Arhitektonskom fakultetu, obrazovao je brojne mnoge generacije arhitekata. Autor je knjiga Zapisi I, Zapisi II, Knjiga zapisa, Novi zapisi i peta knjiga Skizzenbuch 1932.-2010.

U knjizi Iza otvorenih vrata, koju je dovršio 2010,. u svojoj 86. godini, Vaništa je objavio brojne zapise o susretima ili razgovorima s najistaknutijim umjetnicima svog doba. Izlagao je u Parizu, Londonu, Damasku, Pekingu, Bombaju, a njegovi radovi nalaze se u brojnim muzejima, među kojima se posebno ističe Museum of Modern Art u New Yorku. Dobitnik je nagrada Vladimir Nazor, Branko Gavella te Nagrade grada Zagreba.