Ivna kompostira, Ana restaurira, a Kristina biciklira. Evo što sve možeš učiniti za okoliš već danas

Zelena tranzicija postala je unatrag nekoliko godina jedan od najvećih prioriteta svake zemlje. Razlog povećane brige o okolišu su djelomično i posljedice klimatskih promjena koje svake godine sve više osjećamo na svojoj koži – od nesnosnih vrućina i divljih požara do poplava i olujnog vjetra.

Stručnjaci uvijek apostrofiraju da valja krenuti od samoga sebe i da je to pokretač najvećih promjena, posebice promjene svijesti i razmišljanja o zelenom načinu života. Zato smo mi odlučili pitati naše kolege u redakciji ne bismo li doznali kako oni brinu o okolišu i kako na dnevnoj bazi pridonose zaštiti prirode.

Možemo odmah reći da su nas neki ugodno iznenadili i otkrili nam zgodne trikove kako mi sami već danas možemo učiniti neku pozitivnu promjenu.

Staklenke iskoristi za pohranu namirnica

Projekt menadžerica Matea Brkić – Lovrić ističe da u prvom redu brine o okolišu tako što koristi platnene vrećice za kupnju te redovito reciklira smeće. Naime, kod kuće ima velike kante za plastiku, papir, staklo, biorazgradivi otpad te miješani otpad.

“Ne bacam sve stvari, već neke ponovno iskoristim. Primjerice, staklenke obično iskoristim za pohranjivanje nekih namirnica. Kartonske kutije od jaja uvijek odnesem teti od koje ih kupujemo pa ih ona samo ponovno napuni”, kaže.

Priznaje ipak kako, kad je u pitanju odjeća, nažalost ne pazi da joj se ne nagomila garderobe koje ne nosi, niti obraća pozornost na to da su materijali koje kupuje ekološkog podrijetla.

Platnene vrećice umjesto plastičnih

Ističe ipak da je kuća u kojoj živi jako energetski učinkovita, što posljedično znači da troši puno manje struje nego prijašnjih godina kada je živjela u stanu.

“Imamo ugrađenu dizalicu topline i jako dobru izolaciju. Tako da u zimi ni ne moramo svaki dan paliti grijanje jer je kuća toliko izolirana da zadržava toplinu”, objašnjava. Novinarka Ana Šoda pak izdvaja kako još nema svoju kuću, ali na druge načine pridonosi zaštiti okoliša. Primjerice, iz kuće nikad ne izlazi bez svoje boce za vodu.

“Trudim se što manje sudjelovati u stvaranju novog smeća – koristim platnene vrećice prilikom odlaska u dućan i osobni poraz mi je platiti vrećicu u trgovini”, govori.

Stare traperice prenamijenila je u kratke hlače

Dodaje da je, otkako su u Zagreb stigle plave vrećice za miješani otpad, počela puno ozbiljnije odvajati smeće. “Trebalo mi je neko vrijeme da se naviknem na to što ide u koju vrećicu, ali sada mi je čudno kada netko ne odvaja smeće”, govori.

Ana je inače tip osobe koji će radije popraviti neku stvari, nego li kupiti novu. “To ide do te mjere da mi prijatelji i obitelj govore da bih se mogla baviti restauracijom”, našalila se.

Nastavlja da ukrasne kutije koje, primjerice, dobije za rođendan koristi kao kutije za nakit, stare staklenke za čuvanje papirića sa smiješnim mislima, a staru robu pokušava prenamijeniti kad god je to moguće.

“Jedan primjer toga bilo bi kraćenje mojih traperica – bile su stare i izlizane, pa sam ih odrezala i sada imam kratke hlačice.”

Spas je u second hand shopovima

Odjeću inače kupuje u fast fashion dućanima, ali se trudi po tom pitanju biti što odgovornija. “Pazim da materijali budu kvalitetni, kako bi i životni vijek odjeće bio što dulji. Najdraži su mi pamuk, lan i koža. Imam i nekoliko komada iz second hand dućana, kao i robe koju sam razmijenila s prijateljicama”, kaže.

Trgovine s nošenom robom voli i naša novinarka Ana Martinić koja govori da se, uz malo kopanja i strpljenja, mogu naći odlični komadi.

“Nisam obožavateljica fast fashiona i ne pratim najnovije trendove. Sestra i ja smo fanovi second handa i vrlo često ondje obnovim svoje robne zalihe, a ponekad znam kupovati i rabljenu odjeću s Marketplacea i platforme Moje krpice. Ne smeta mi što je nešto rabljeno, dokle god je u urednom stanju.”

U ormarima joj se zna naći nešto što ne nosi, no na prijelazu svakog godišnjeg doba trudi se odvojiti ono što zna da više neće obući pa odjeću, ovisno o stanju, pokloni nekome kome je potrebno putem Facebook grupa.

Višak hrane treba svesti na minimum

Što se tiče viška hrane, kaže da bacanje nastoji svesti na minimum. Zato u kupovinu uvijek ide s popisom namirnica i unaprijed voli isplanirati obroke na tjednoj bazi kako ne bi kupovala ono što neće iskoristiti, posebice kada je u pitanju svježe voće i povrće koje ne može dugo stajati.

“Budući da živim sama s dečkom, naučila sam koliko nam je toga dovoljno za jedan do dva obroka pa količine hrane koju kuham uvijek usmjeravam tome da to pojedemo odmah kako ne bi bilo ostataka. Ako se i dogodi da nešto ostane, pokušavam to iskoristiti u nekom drugom jelu ili pak zamrznuti pa ostaviti za obrok u danima kada smo u gužvi pa ne stignemo kuhati.”

Dodaje da od malih nogu ima naviku gasiti svjetlo u prostorijama u kojima ne boravi, kao i televizor dok ga ne gleda te pazi da perilicu za rublje i suđe pali navečer kada je struja jeftinija.

“Kada je riječ o vodi, tu nažalost ne štedim previše, odnosno ne pratim dovoljno koliko je trošim. Nekad se ipak znam uhvatiti da ju gasim dok perem zube, isto tako i kod pranja posuđa, ali nemam nikakve konkretne trikove koji su stvarno dio svakodnevice”, govori.

Ljuske od jajeta posluže kao dohrana za biljke

Urednica Ivna Bobanac je posebice ponosna na svoj komposter u kojem sakuplja organski otpad i kasnije ga iskoristi kao prirodno gnojivo za svoje biljke u plasteniku.

“Ostalo smeće razvrstavam u zasebne koševe – plastiku, staklo i papir koji pak završe u zasebnim kontejnerima. Moram reći da staklo u većini slučajeva ne bacam – staklenke i boce operem te ih sezonski koristim za pripremu zimnice, gotovih umaka za paštu ili soka od bazge”, kaže.

Na reciklažno, dodaje, odnosi bočice od dezodoransa i ponekad glomazni otpad. Također, ljuske od jajeta sakuplja u staklenki kroz godinu i kada se osuše, smrvi ih u prah i, budući da sadrže puno kalcija, koristi kao gnojivo za sobne biljke.

Štedne žarulje puno doprinose

Te iste biljke, kako sobne, tako i u vrtu, zalijeva kišnicom koju skuplja u posebnom spremniku. Osim toga, kod kuće, ali i na poslu, uvijek pazi da nije neko svjetlo nepotrebno upaljeno.

“Nemam nikakvih posebnih caka za uštedu osim onih klasičnih – gasim sve što je na stand byju i perilice suđa i rublja većinom koristim kada je jeftina tarifa. Štedne žarulje su must have već sigurno 10 godina, ako ne i dulje”, govori nam.

Budući da živi u četveročlanoj obitelji, govori da je vremenom naučila i kako učinkovito kuhati pa se kod njih hrana nikad ne baca.

“Neko vrijeme sam uređivala razna gastro izdanja i surađivala s kuharima te od njih naučila koliko je osnovnih namirnica dovoljno pripremiti po osobi. Primjerice, uvijek računam da je za obrok dovoljno oko 200 grama mesa ili pak dva srednja krumpira po osobi”, objašnjava Ivna.

Voljela bi smanjiti korištenje automobila

Ono što bi definitivno htjela promijeniti, no nažalost ne može, jest smanjiti korištenje automobila.

“Nažalost, tu sam zakazala. Jedino mi je opravdanje to što svaki dan do posla prijeđem 30 kilometara u jednom smjeru, što bi mi, da koristim javni prijevoz, oduzimalo i po sat i pol u jednom smjeru. Ovako barem uštedim nešto vremena na putovanje”, iskreno će.

S druge strane, kolegica Kristina Livaja, koja je naš specijalist za sadržaj, nastoji što više biciklirati gdje i kad god to može, što zbog zdravlja, što zbog okoliša. “Voljela bih da je biciklistička prometna infrastruktura u Zagrebu razvijenija, ali i već sada ima puno biciklističkih staza i traka”, kaže.

Donirati odjeću je uvijek dobra ideja

Kao i ostale kolegice, ima usvojene dobre navike odvajanja otpada, a najkorisnija joj je u tom procesu bila aplikacija RazvrstajMojZG preko koje dozna sve što treba – od toga kada i koje smeće odvoze u njenom kvartu do toga gdje joj je najbliže reciklažno dvorište.

“Ako se nalazim u prirodi, uvijek se potrudim pokupiti i zbrinuti smeće koje sam eventualno napravila. Imam tu sreću da imam puno sestara pa i odjeću češće posuđujem nego što kupujem, a uleti tu pokoji komad i od prijateljice. Ono što bih više voljela odvajati i zbrinjavati je elektronički otpad”, kaže.

Staru odjeću najčešće donira humanitarnim udrugama ili pak odnese u dućane koji potiču vraćanje nekorištenog tekstila.

“Odjeću kupujem online, a stvari u ormaru koje nikada ne nosim nažalost imam. Koliko god se trudila da nije tako. Moram priznati kako sam u zadnje vrijeme više ekološki osviještena što se tiče odjeće nego što sam to bila u mlađim danima.”

Ima i drugih pozitivnih primjera

Pozitivan primjer su i društva HEP grupe – HEP Proizvodnja, HEP Toplinarstvo, HEP Operater distribucijskog sustava, HEP d.d. i HEP Upravljanje imovinom. Imaju uvedene sustave upravljanja energijom prema normi ISO 50001:2018 koji su dijelovi integriranih sustava upravljanja prema ISO normama.

Potrošena električna energija iz obnovljivih izvora za vlastitu potrošnju potječe iz 53 sunčane fotonaponske elektrane postavljene na krovove HEP-ovih zgrada. S druge strane, toplinska energija potrošena za vlastitu potrošnju iz obnovljivih izvora potječe pak iz bioenergana na netretiranu drvnu sječku.

Sadržaj nastao u suradnji s HEP-om.